Islam je počeo usamljen i vratit će se usamljen kao što je i počeo

 
 

Muslim u svome Sahihu bilježi hadis od Amra b. Abese es-Selemija, radijallahu anhu, da je rekao: „Još dok sam bio u predislamskom periodu smatrao sam kako su ljudi u zabludi i ništavilu, a obožavali su idole. Čuo sam za čovjeka u Mekki da govori o vjeri pa sjedoh na svoju jahalicu i dođoh k njemu. Bio je to Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem. Sklonio se od nasrtaja svoga naroda. U Mekki sam se poslužio ljubaznošću tako da sam ušao kod njega. Rekao sam mu: „Šta si ti?“ „Ja sam Vjerovjesnik“, reče on. „A šta je vjerovjesnik“, upitah. On reče: „Allah me je poslao!“ „A sa čim te je poslao“, upitah. On reče: „Sa održavanjem rodbinskih veza, rušenjem idola (kipova), da se samo Allah obožava i da Mu se niko ne smatra ravnim!“ Rekoh mu: „A ko je sa tobom na ovome?“ On reče: „Jedan slobodan čovjek i jedan rob!“ Toga dana s njim su bili Ebu Bekr i Bilal. Rekoh mu: „I ja ću da te javno slijedim.“ On reče: „Ti to danas nećeš moći. Zar ne vidiš moje stanje i stanje ljudi. Nego, ti se vrati svojoj porodici, pa kada čuješ da sam pobijedio, ti mi dođi.“ Potom sam otišao svojoj porodici.

Kada je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, stigao u Medinu ja sam bio kod svoje porodice. Prikupljao sam informacije i raspitivao se kod ljudi, nakon što je došao u Medinu, sve dok nije došla grupa ljudi iz Jesriba pa rekoh: „Šta je uradio čovjek koji je došao u Medinu?“ Oni rekoše: „Ljudi mu hrle! Njegov narod ga je htio ubiti ali to nisu mogli.“ Otišao sam u Medinu, ušao kod njega i rekao: „Allahov Poslaniče, poznaješ li me?“ „Da“, reče on. „Ti si onaj što me sreo u Mekki?“ Rekao sam: „Allahov Vjerovjesniče, pouči me onome čemu te je Allah poučio a ja to ne poznajem.“ Obavijestio me je o namazu. Rekao je: „Klanjaj sabah-namaz a potom se sustegni od namaza dok sunce ne izađe i odskoči, jer uistinu ono kada izlazi, izlazi između dva šejtanova roga a i nevjernici mu tada sedždu čine. Nakon toga klanjaj, uistinu tada namazu prisustvuju meleki sve dok se sjena ne izravna s kopljem. Nakon toga, sustegni se od namaza, jer tada se Džehennem raspali. A kada se sjena pomoli, ti klanjaj, uistinu tada namazu prisustvuju meleki sve dok ne klanjaš ikindiju. Nakon toga, sustegni se od namaza sve dok sunce ne zađe, jer ono, uistinu, zalazi između dva šejtanova roga a i nevjernici mu tada sedždu čine....“

Vjernik koji sebi želi dobro neka pažljivo razmisli o poukama iz ovog hadisa. Allah, dželle šanuhu, govori nam o događajima koji su se zbili sa vjerovjesnicima i njihovim sljedbenicima kako bi potonje generacije vjernika imale pouku i svoje stanje upoređivale s njihovim stanjem.

Također, spomenuo je i događaje s nevjernicima i licemjerima kako bi izbjegli njih i one koji su njima zavarani.

Ono u čemu je pouka jeste to da se neuk beduin kada mu je spomenuto da čovjek u Mekki govori o vjeri, čime se konfrontirao s ljudima, nije strpio sve dok nije uzjahao svoju jahalicu, otišao kod njega i spoznao šta ima kod njega a sve zbog ljubavi prema vjeri i dobru koja je bila u njegovom srcu. Ovim su protumačene Allahove riječi:

وَلَوْ عَلِمَ اللَّهُ فِيهِمْ خَيْرًا لَأَسْمَعَهُمْ

„Da Allah zna da od njih može biti ikakva dobra...“, tj. želja za učenjem vjere. „...učinio bi da čuju...“, (Al-Anfal, 23) tj. učinio bi da razumiju. Ovo ukazuje da je nerazumijevanje, danas prisutno kod većine ljudi, pravda od Njega zbog toga što zna da u njihovim grudima nema želje za učenjem vjere.

Ovim se razjasnilo da je jedan od najvećih razloga koji dovode do toga da čovjek bude najgore stvorenje jeste nepostojanje želje za učenjem vjere. Ako ovaj neuki beduin vjeru traži na ovaj način, kakvo je opravdanje onih koji tvrde da slijede vjerovjesnike, do kojih je od njih došlo to što jeste i koji imaju nekoga ko nudi da ih nauči a oni ni glavu da dignu? A ako prisustvuju ili čuju, onda je kako Allah, dželle šanuhu, kaže:

لَاهِيَةً قُلُوبُهُمْ مَا يَأْتِيهِمْ مِنْ ذِكْرٍ مِنْ رَبِّهِمْ مُحْدَثٍ إِلَّا اسْتَمَعُوهُ وَهُمْ يَلْعَبُونَ

„I ne dođe im ni jedna nova opomena od Gospodara njihova kojoj se, slušajući je, ne podsmjehuju srca rasijanih.“ ( Al-Anbiya, 2-3 )

Također, od pouka koje su u njemu jeste i to kada je rekao 'Poslao me je Allah', na što je ovaj upitao 'A sa čim te je poslao?', a on je odgovorio 'Sa tim i tim'.

Ovim je postalo jasno da srž božanske poslanice i vjerovjesničkog pozivanja jeste obožavanje samo Allaha, Jedinog, Koji sudruga nema i rušenje idola (kipova), a poznato je da njihovo rušenje ne biva osim jakim neprijateljstvom i isukivanjem sablje - borbom, pa ti razmisli o srži poslanstva.

Također, u njemu je razumijevanje cilja tevhida i shvatanje da je to velika i čudna stvar. Zbog toga je i rekao: „A ko je sa tobom?“ On je rekao: „Jedan slobodan čovjek i jedan rob.“ Dakle, odgovorio mu je kako svi učenjaci, robovi, vladari i ostali ljudi nisu sa njim i da ga u tome ne slijedi osim koga je već spomenuo. Ovo je najjasniji dokaz da istina može biti sa manjinom a da laž može čitavu Zemlju ispuniti. Allah neka se smiluje El-Fudajlu b. Ijadu kada kaže: „Ne bježi od istine zbog malog broja njenih sljedbenika, niti se zavaravaj neistinom zbog mnoštva gubitnika“. A bolje od ovoga jesu riječi Uzvišenog:

وَلَقَدْ صَدَّقَ عَلَيْهِمْ إِبْلِيسُ ظَنَّهُ فَاتَّبَعُوهُ إِلَّا فَرِيقًا مِنَ الْمُؤْمِنِينَ

“ I Iblis se uvjerio da je o njima ispravno mislio, i oni su se poveli za njim, osim nekolicine vjernika“ ( Saba’, 20 )

U Buharijinom i Muslimovom Sahihu stoji da će u Vatru ući od svakih hiljadu devetsto devedeset devet a u Džennet će od svakih hiljadu ući jedan. A kada su

ashabi zaplakali nakon što su ovo čuli, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „ Nikada nije bilo poslanstvo a da prije njega nije bilo doba neznanja pa će taj broj biti uzet iz doba neznanja a ako se ne upotpuni biće upotpunjen licemjerima.“ Et-Tirmizi kaže: „Hadis je dobar-autentičan.“

Ako čovjek razmisli o sadržaju ovog hadisa; o opisu početka islama i onima koji su u to vrijeme slijedili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim mu doda drugi hadis koji se nalazi u Muslimovom Sahihu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Islam je počeo usamljen i vratit će se usamljen kao što je i počeo“, stvar će mu se potpuno razjasniti, ako ga Allah, dželle šanuhu, uputi i ako odstrani faraonski dokaz:

قَالَ فَمَا بَالُ الْقُرُونِ الْأُولَىٰ

„'A šta je sa narodima davnašnjim?', upita on.“ ( Ta ha, 51 )

i kurejšijski dokaz:

مَا سَمِعْنَا بِهَٰذَا فِي الْمِلَّةِ الْآخِرَةِ

„Za ovo nismo čuli u vjeri predaka naših...“ ( Sad, 7 )

Preuzeto iz djela: „Mufidul-mustefid fi kufri tarikit-tevhid“ („Priručnik korisniku o nevjerstvu ostavljača tevhida) šejha Muhammeda b. Abdulvehhaba

MEHABBETULLAH - PREDAJE O LJUBAVI PREMA ALLAHU

Abdullah ibn Abbas, radijAllahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao:

 „Volite Allaha zato što vas iz blagodati svoje hrani, a mene volite zato što Allaha volite, a moju porodicu (Ehli-bejt) volite zato što mene volite.“ (Et-Tirmizi, El-Hakim, Et-Taberan i Jahja ibn Meina)

 El-Hulejmi, Allah mu se smilovao, veli: „Ovaj hadis može da podrazumijeva sve blagodati općenito. Iako se riječ „hrana“ u doslovnom značenju upotrebljava za jelo, u prenesenom značenju upotrebljava se za pomoć, uputu, spoznaju islama, ispravnost osjećanja i razuma, ili čak sve to zajedno, kao što je pobrojao u hadisu: 'Kod koga se nađe troje, pa našao je slast imana', u drugim predajama stoji sa: 'okus imana', A okus se upotrebljava za hranu. Pa ako je dozvoljeno Iman opisati okusom, dozvoljeno ga je nazvati i hranom. Tako da i Iman ulazi u 'Allahovu blagodat' spomenutu u ovom hadisu, a Allah najbolje zna.“

Enes ibn Malik, radijAllahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao:

„Hajde da vas obavijestim o ljudima koji nisu ni vjerovjesnici ni šehidi, a na Sudnjem danu će im (bez zlobe) zavidjeti vjerovjesnici i šehidi na njihovim mjestima kod Uzvišenog Allaha, gdje će biti na minberima od svjetla?“

Upitaše (ashabi): „Ko su oni?“

Reče: „Oni koji nastoje da Allahovi robovi zavole Allaha i da Allah zavoli Svoje robove. I oni na zemlji hode kao iskreni savjetnici.“

Upitasmo: „Jasno nam je kako nastoje da Allahovi robovi zavole Allaha, ali kako nastoje da Allah zavoli Svoje robove?“

Poslanik odgovori:

„Naređuju ljubav prema Allahu i zabranjuju im ono što Allah ne voli, pa kada ih u tome poslušaju, Allah ih zavoli.“ (Ebu Seid en-Nekkaš, Ibnun Nedždžar, el-Bejheki od Enesa sa lancem prenosilaca koji posjeduje slabost (du'f)

Enes ibn Malik, radijAllahu anhu, veli: „Čuo sam Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, kada je rekao:

„Znak ljubavi prema Allahu je ljubav prema zikrullahu, a znak prezira prema Allahu je prezir prema zikrullahu.“ (Kenzul Ummal, 1776)

El-Bejheki, Allah mu se smilovao, veli: „Ovaj hadis se prenosi i od Zijada ibn Mejmuna, međutim on je munkerul hadis. Hadis se, također, pored ove prenosi i jednom slabom predajom od Enesa ibn Malika, radijAllahu anhu, a mi ga sličnim riječima bilježimo i od ispravnih prethodnika (selefi-saliha).

Ebu Derda, radijAllahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: „Tvoja ljubav prema nečemu čini te slijepim i gluhim“ (Ebu Davud, Ahmed)

El-Bejheki, Allah mu se smilovao, veli: „Ovaj hadis se prenosi i mevkuf predajom.“

Ebu Derda, radijAllahu anhu, je rekao: „Tvoja ljubav prema nečemu čini te slijepim i gluhim.“

El-Bejheki, Allah mu se smilovao, veli: „Ovako prenosi i Seid ibn Ebi Ejjub od Humejla ibn Muslima ed-Dimiškija, a on od Bilala ibn Ebi Derdaa, a ovaj od svog oca mevkuf predajom koja se nalazi u Buharijevom 'Taribu'.“

El-Hulejmi, Allah mu se smilovao, veli: „Iz ovog (hadisa) se razumije da onaj ko voli Uzvišenog Allaha ne smatra teškoće (musibete) koje mu je On odredio lošim, niti mu ibadeti i dužnosti teško padaju. To je kao kad neko zavoli nekoga pa kod njega vidi samo ono što mu se sviđa i što izaziva njegovo divljenje. Ne vjeruje u vijesti o njemu osim one koje su uzrokom za povećanje ljubavi prema njemu.“

El-Abbas ibn Abdil-Muttalib, radijAllahu anhu, na samrti je rekao svom sinu: „O Abdullahu, ostavljam ti u vasijjet ljubav prema Uzvišenom Allahu i ljubav prema pokornostima, i strah prema Allahu i prema neposlušnostima. Pa ako budeš takav nećeš prezirati smrt kad god da ti dođe. Ostavljam te Allahu u emanet, moj sinčiću.“ Potom se okrenuo prema Kibli, rekao La ilahe illAllah, te ukočio pogled i preselio.

Malik ibn Dinar, radijAllahu anhu, je rekao: „Do nas je doprlo da bi Davud, alejhisselam, u svojim dovama govorio: „Moj Allahu, učini mi ljubav prema Tebi dražom od mog sluha i vida i vode hladne.“

Malik ibn Dinar, radijAllahu anhu, je rekao: „Uzvišeni Allah je objavio Israelćanima: „Uistinu, Ja ne primam vaše riječi, nego primam vaše težnje i ljubav vašu. Pa čija težnja i ljubav bude radi postizanja

Moje ljubavi – njegova šutnja kod Menebit će uzeta kao slavljenje (takdis), hvaljenje (tesbih) i poštivanje (vekar).“

Zun-Nun el-Misri je bio upitan o ljubavi, na što je odgovorio: „Ljubav se ogleda u tome da voliš ono što Allah voli i prezireš i ono što Allah prezire, da činiš dobro (hajr) radi Allaha, da odbaciš sve što te od Allaha odvraća, da se radi Allaha ničijeg prijekora ne bojiš, da budeš blag prema vjernicima a oštar prema nevjernicima i da u vjeri slijediš sunnet (praksu) Resulullaha, sallAllahu alejhi we sellem.“

Ebu Jezid je bio upitan o odlikama onoga koji voli Allaha i odlikama onoga koji voli Allaha, pa je rekao: „Ko voli Allaha, on je zaokupljen Njemu ibadet čineći na sedždi i rukuu. Pa kad to više ne bude u stanju, osvježi se spominjanjem Njega jezikom i zahvalom. Pa kad i to više ne bude u stanju, osvježi se spominjanjem Njega svojim srcem i biva obuzet razmišljanjem. A koga voli Allah da mu darežljivost poput darežljivosti mora, nježnost poput nježnsoti Sunca, i poniznost poput poniznosti Zemlje.“

Iz knjige: "Ljubav prema Uzvišenom Allahu (deseti ogranak imana)"

Autor: El-Imam el-Bejheki

MUSLIMANKA SE NE OSAMLJUJE SA ONIM KO JOJ NIJE MAHREM

Pokornost prema Allahu i Njegovom Poslaniku očituje se u potčinjavanju njihovim zapovijedima i udaljavanju od njihovih zabrana. U pokornost žene muslimanke prema Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi we selem, spada i to da se ne osamljuje sa stranim muškarcem, jer je osamljivanje sa strancem haram (zabranjeno), po mišljenju svih učenjaka, na osnovu Poslanikovih, sallallahu alejhi we selem, riječi: 

„Neka se muškarac ne osamljuje sa ženom, osim ako je s njom mahrem, i neka žena ne putuje, osim s mahremom.“ Na to je jedan čovjek ustao i upitao: „O Allahov poslaniče, moja žena je krenula na hadž, a ja sam se upisao (prijavio) za tu i tu bitku.“ Rekao je: „Idi i ti obavi hadž sa svojom ženom.“(Muttefekun ‘alejhi)

Mahrem je svako kome je zauvijek zabranjeno da se oženi njome, kao što je otac, brat, amidža, daidža, itd...

Stranac je svako kome je u osnovi dozvoljeno da se njome oženi, pa makar bio i rođak, bilo da se radi o djeveru ili nekom sličnom iz njegove porodice. Svi oni su joj zabranjeni da se osamljuje s njima, na osnovu Poslanikovih sallallahu alejhi we selem, riječi:

„Čuvajte se bespotrebnog miješanja i osamljivanja sa ženama.“ Jedan ensarija je upitao: „Allahov poslaniče, šta misliš za djevera?“ Odgovorio je: „Djever je smrt.“(Muttefekun ‘alejhi)

Riječ „hamv“ (djever) podrazumijeva muževog brata ili neko drugog muškarca iz muževe porodice. Poslanikove, sallallahu alejhi we selem, riječi: „Djever je smrt“, znače da se najčešće s njegove strane desi zlo, zbog lahkoće ulaska u bratovljevu kuću. Stoga je i opisan da je kao smrt, kako bi to bilo prijetnja, zastrašivanje i plašenje i opisan je tako kao da osamljivanje s djeverovima vodi u fesad, fitneluk, skretanje i propast u vjeri, kao što to smrt čini. Svjesna i bogobojazna žena muslimanka neće zapasti u ovakva i slična šerijatska odstupanja u koja, u današnje vrijeme, zapadaju mnogi popustljivi ljudi.

Iz knjige: Ličnost žene muslimanke onako kako je prikazuju Kur'an i Sunnet

Autor: Dr. Muhammed Ali el-Hašimi

KO JE BILA UMMU SULEJM

Ovo je priča o Ummu Sulejm, hrabroj sahabijki, ženi mudžahidu koja se zavjetovala na poslušnost i pokornost Resulullahu, sallAllahu alejhi we sellem. O Allahovoj robinji koja je svojom ustrajnošću i postojanošću u islamu zadobila čast da se njeno ime uvrsti u prve redove islamskih junaka.

A kako joj i ne bi pripala ta čast kada ju je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, spomenuo riječima: «Vidio sam sebe kako sam ušao u Džennet kad tamo Rumejsa bint Milhan, žena Ebu Talhe.» (Buhari, Muslim)

Ummu Sulejm je žena ensarijka koju je Allah, subhanehu we te'ala, počastio da bude među prvim ensarijama koji su primili islam i nosili teret da'we na svojim leđima. Čvrsto i odlučno je prihvatila Allahovu vjeru i nije se kolebala niti posustajala, čak ni onda kada ju je njen muž, idolopoklonik, stavio na izbor da bira između njega i islama. Ova iskrena Allahova robinja je izabrala vjeru, hrabro zastupajući taj svoj izbor. Njen muž se nije mogao pomiriti sa tom odlukom, te je napustio nju i desetogodišnjeg im sina Enesa ibn Malika, ostavivši ih takoreći na milost i nemilost.

Ummu Sulejm nije posustala pred ovim iskušenjem, već naprotiv jačala je i bodrila samu sebe znajući da će joj Allah Svemogući dati rješenje.

I zaista, nakon izvjesnog vremena zaprosi je jedan od najljepših, najbogatijih i najuglednijih medinskih momaka. Bio je to Ebu Talha. Ali, da li je to za Ummu Sulejm zaista bilo rješenje? Ebu Talha je bio mušrik, a Ummu Sulejm, iako puštenica, žena u čije srce je Allah, subhanehu we te'ala, duboko usadio din i ona je bila spremna da odbije ovako dobru ponudu pred kojom bi mnoga ženska srca pokleknula. Ponudio joj je veliki mehr, međutim ona mu je iznijela svoj stav riječima: «O Ebu Talha, ti si čovjek kjafir, a ja sam žena muslimanka i nije mi dozvoljeno da se udam za tebe. Ako bi primio islam, to bi bio moj mehr, i neću ti tražiti ništa drugo.»

Međutim, ponosni Ebu Talha nije posustao, već joj je ponudio još veći mehr u nadi da će ona pristati. A zar njegov ponos može biti veći od njenog?! Zaista je ova iskrena muminka pokazala odvažnost i čvrstinu koja je na kraju i samog Ebu Talhu fascinirala. Na sve njegove ponude mu je konačno odgovorila: «Zar ne znaš, o Ebu Talha, da vaše božanstvo koje obožavate, pravi tesar – rob te i te porodice?! Kada biste njime zapalili vatru, izgorio bi.»

Ove riječi su navele Ebu Talhu na razmišljanje. Pa zaista, Gospodar i Stvoritelj koji je dostojan obožavanja ne može izgorjeti! Nije se više dvoumio, izgovorio je šehadet i to pred Ummu Sulejm. Naravno, odmah nakon toga su sazvani svjedoci i obavljen je čin vjenčanja, jer šta bi više moglo spriječiti ovo dvoje ljudi da se uzmu. Ebu Talha je svojoj budućoj supruzi ponudio cijeli imetak kao mehr, međutim ona je uzela samo jedno, Ebu Talhu kao mumina, tj. njegov šehadet.

Tako je Ebu Talha sebebom Ummu Sulejm prihvatio Allahov din koji vodi u vječnu sreću, odrekavši se idolopoklonstva koje upropaštava čovjeka na ovom i vodi u vječnu propast na onom svijetu. Ovo je Allahova milost koja je obasula Ebu Talhu, a milost Stvoritelja je i to što ga je počastio tako hrabrom, bogobojaznom i razboritom ženom koja mu je bila saputnica čak i u džihadu.

Divan li je primjer koji o njoj pripovijeda njen sin Enes ibn Malik, radijAllahu anhu. On prenosi da je jednom kada je Ebu Talha bio odsutan od kuće preselio im sin, a on to nije znao. Ummu Sulejm, ta divna i hrabra žena, majka tog djeteta, nije željela da odmah na pragu dočeka muža sa tužnom i bolnom viješću, već je spremila večeru i posebno lijepo se dotjerala za njega. Tu noć su imali i odnos, nakon čeka je saopštila mužu o smrti njihovog sina. Obratila mu se riječima: «Šta misliš kada bi narod uzeo pozajmicu članova porodice i oni budu tražili tu svoju pozajmicu, da li imaju pravo da im je zabrane?» Ebu Talha, ne sluteći šta mu želi reći, odgovori: «Nemaju.» Ummu Sulejm mu je zatim rekla: «Onda mirno podnesi gubitak svoga sina.»

Ebu Talhu pogodi ta vijest i ne mogavši razmišljati o mudrosti njenog postupka naljuti se i reče joj: «Pustila si me da budem džunub, a onda si me obavijestila o mom sinu», te je izašao i srdit se uputio Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem. Ispričao mu je šta se desilo na što je Poslanik sallAllahu alejhi we sellem, rekao: «Allah vas blagoslovio u vašoj protekloj noći!»

Allah Uzvišeni je uslišao Poslanikovu sallAllahu alejhi we sellem, dovu i učinio da Ummu Sulejm zanese. Kada se trudnoća bližila kraju i nazirao porod, odlučna i hrabra Ummu Sulejm zanemari svoje stanje i krenu skupa sa Ebu Talhom, Poslanikom, sallAllahu alejhi we sellem, i ostalim mudžahidima u džihad protiv neprijatelja islama. Možda je i bila voljna da ostane u Medini i čeka porod, međutim znala je koji su plodovi borbe na Allahovom putu.

Strpljivo je podnijela cijeli put i nije razmišljala o porodu, međutim pred samom Medinom je zadesiše žestoki porođajni bolovi. I kako je postupila u tim trenutcima ova predivna vjernica? Ono što nijedna žena danas ne bi bila spremna učiniti. Strpila se i rekla mužu da su je prošli bolovi, te da nastave dalje i to sve iz želje da se vrate u Medinu u društvu sa Allahovim Poslanikom sallAllahu alejhi we sellem.

Odmah po dolasku u Medinu rodila je sina. I prije nego je zadojila dijete zovnula je Enesa i rekla mu: "O Enese! Niko ga neće zadojiti sve dok ne odeš s njime do Allahovog Poslanika sallAllahu alejhi we sellem." Pa kaže Enes: "Našao sam ga a u ruci je držao željezo za žigosanje deva. Pošto me ugledao, rekao je: 'Da se nije Ummu Sulejm porodila?' Rekao sam: 'Jeste', te je on ostavio željezo, a ja sam prišao i stavio mu dijete u krilo. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je zatražio jednu medinsku hurmu, te ju je žvakao u ustima dok se nije smekšala, a zatim je stavio u usta djeteta, a ono se oblizivalo. Poslanik sallAllahu alejhi we sellem, je tada rekao: 'Pogledajte kako ensarije vole hurme.' Pomilovao ga je i nadio mu ime Abdullah."

Zar nije divan primjer ove mudžahide koja nije pridavala značaj visokoj trudnoći i napornom stanju pred sami porod?! Veličanstvena su njena djela i borba na Allahovom putu. Poput lavice se zalagala u svim momentima da Allahova riječ bude gornja, pa čak i onda kada je trebalo uzeti mač i štit u ruke.

Prenosi se da je ona u bitci na Hunejnu sa sobom ponijela handžar, pa kada ju je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ugledao, upitao je zašto nosi handžar, a ona mu je na to ponosno odgovorila: "Uzela sam ga u slučaju da mi se približi neki mušrik. Rasporila bih njime njegov stomak!" (Muslim)

Koliko li je samo žednih usta u džihadu napojila i ranjenih mudžahida previla. Ulijetala je sa majkom pravovjernih, Aišom, radijAllahu anha, u žarište borbe, probijala sa ispod usijanih sablji, noseći vodu kako bi mudžahidi gasili žeđ. Enes, radijAllahu anhu, o tome pripovijeda: "Vidio sam Aišu bint Ebi Bekr i Ummu Sulejm. One su, zaista, bile brze, jer sam vidio njihove halhale. Na svojim leđima su nosile mješine koje su praznile pojeći narod, zatim bi se vraćale i punile ih, pa bi ponovo dolazile i praznile ih pojeći narod." (Buhari, Muslim)

Divim ti se o Ummu Sulejm! Divim se tvom iskrenom imanu, tvom tevekkulu, tvom džihadu! Gospodaru, približi me djelima koje je činila Tvoja predivna robinja Ummu Sulejm! Podaj mi da okusim makar dio slasti njenog imana!

Gospodaru, tako ti Tvoje veličine smiluj mi se!

Iz knjige "Majke pravovjernih".