SKROMNOST I MORAL ALLAHOVOG
POSLANIKA, SALLALLAHU ALJHI VE SELLEM
SKROMNOST
O
skromnosti Omer ibn Hattab radijaAllahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ne veličajte me kao što kršćani
veličaju Isaa sina Merjemina, jer ja sam Allahov rob, i zato recite: 'Allahov
rob i Poslanik."
Enes ibn Malik radijaAllahu anhu,
kazuje: "Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je obilazio
bolesne, klanjao dženaze, jahao na magarcu i odazivao se pozivu robova na
gozbu. Na dan protjerivanja plemena Benu Kurejza jahao je na magarcu zauzdanom
užetom i osedlanom pokrivačem od palminih vlakana."
Enes ibn Malik radijaAllahu anhu,
pripovijeda: "Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, se odazivao
pozivu na gozbu gdje bi ga ugostili ječmenim hljebom i ustajalim maslom. Njegov
oklop je bio zalog kod jednog židova, a da ga niko nije mogao iskupiti sve dok
nije preselio na ahiret."
Enes radijaAllahu anhu, pripovijeda: "Prilikom
obavljanja hadždža, Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, jahao je na
trošnom samaru, a na sebi je imao vuneni ogrtač koji nije vrijedio ni četiri
srebrenjaka. Govorio je: 'Gospodaru moj, očisti moj hadždž od licemjerja i
prijestiža."
Enes ibn Malik radijaAllahu anhu,
kazuje: "Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, mi je bio
najdraži. Kada bi ga ugledali niko nije ustajao pred njim, jer su znali da to
ne voli."
Hasan ibn Ali radijaAllahu anhu,
priča: "Zamolio sam mog dajdžu Hinda ibn Ebi Haleta, koji je znao
lijepo pričati, da mi opiše Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, pa
mi je rekao: 'Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je bio visoki
krupan, lice mu je sjalo kao puni mjesec... i ispriča mi cijeli hadis. Prešutio
sam ovaj hadis od brata Husejna, i kada sam jednog dana htio da mu ja ispričam,
vidio sam da ga već odavno zna i da je našeg dajdžu pitao prije mene. Zatim je
pitao našeg babu kako je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, ulazio u
kuću i izlazio iz nje, i kako je izgledao, pa mu je rekao: 'Ulazak u kuću bi podijelio
na tri dijela. Dio za Allaha, dio za porodicu i dio za sebe, a zatim je svoj
dio dijelio između sebe i drugih ljudi. Tada bi ga posjećivali najugledniji
ashabi, od kojih nije ništa skrivao i koji su sve prenosili drugim. U vremenu
koje je posvećivao ljudima davao je prednost uglednijim ashabima, i
raspodijelio bi ga prema velićini njihove vjere. Neko je tražio jednu stvar,
neko dvije, a neko više stvari. On bi se brinuo o njima, govorio bi im o onome
što im koristi, a što koristi ummetu i šta treba da čine. Kazao bi im: 'Neka
prisutni obavijeste odsutne, i prenesite mi potrepštine ljudi koji mi lično ne
mogu prenijeti, jer će Allah na Sudnjem danu učvrstiti onoga ko vladaru prenese
potrebu onoga ko mu je sam ne može prenijeti. Pred njim se samo o tome govorilo
i nikome nije dopuštao da o nečemu drugom govori: Ulazili bi kod njega prema
svom ugledu, a razilazili bi se nakon što ih poduči da upućuju druge ljude na
dobro. Zatim sam ga pitao: 'Šta je činio kada bi izlazio iz kuće?' - i on mi
odgovori: 'Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je čuvao svoj jezik,
nije govorio o onome što ga se ne tiče, okupljao je ashabe, a nije ih podsticao
na mržnju, iskazivao je počast prvacima plemena i imenovao ih njihovim vođama,
pazio se ljudi, ali ni od koga nije skrivao svoj osmijeh i moral, uvijek se
brinuo o ashabima, raspitivao se o ljudima, odobravao je i podržavao sve što je
dobro, a osuđivao i sprječavao sve što je ružno, bio je umjeren i odmjeren,
nije zanemarivao ljude bojeći se da ne zapadnu u nemar ili ne skrenu, za sve je
imao rješenje, istinu nije zanemarivao niti je preko nje prelazio, do njega su
sjedili najugledniji ljudi, najviše je poštovao ljude čiji je savjet bio
najkorisniji, a najugledniji se bili kod njega oni koji su najviše pomagali druge
ljude i o njima se brinuli. Zatim sam ga pitao o njegovom medžlisu (javnom
skupu), i rekao mi je: 'Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem,je uvijek
prije sjedanja ili ustajanja spominjao Allahovo ime, kada bi druge posjećivao
sjedao je tamo gdje ima mjesta i to drugim naređivao, svakom sagovorniku je
posvećivao dio vremena, da bi svako pomislio da upravo njega najviše cijeni.
Strpljivo je sjedio sa sagovornikom ili onim ko od njega nešto traži dok se sam
ne okrene, udovoljio bi onome ko nešto traži ili bi mu odgovorio lijepim
riječima. Njegova širokogrudnost i moral bili su doovoljni za sve ljude, tako
da im je postao kao otac i svi su bili pred njim ravnopravni. Njegov medžlis
(skup) je bio medžlis nauke, blagosti, stida, povjerenja i strpljivosti, nisu
se dizali glasovi, nije niko nikoga prekoravao, niti vrijeđao, svi su bili
jednaki, pravio je razliku samo po bogobojaznosti, ponizni jedni prema drugima,
davali su prednost onome kome je nešto trebalo i brinuli se o nepoznatim
strancima."
Džabir radijaAllahu anhu, kazuje:
"Došao mi je Allahov Poslanik ne jašući ni mazge ni konja (pješice)."
Jusuf ibn Abdillah ibn selam radijaAllahu anhu, kazuje: "Allahov
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, mi je nadjenuo ime Jusuf, stavio me na
krilo i pomilovao po glavi."
Aiša radijaAllahu anhu, je upitana: "'Šta
je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, radio u kući?' 'Bio je običan
čovjek.' - odgovori - čistio je svoju odjeću, muzao ovcu i brinuo se sam o
sebi.'"
MORAL
Amr ibn el-'As radijaAllahu anhu,
kazuje: "Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je razgovarao
licem okrenut i prema najlošijim ljudima. Okretao bi mi se licem i tako mi
govorio da sam pomislio da sam ja najbolji ashab. Upitah ga: 'Allahov
Poslaniče, ko je bolji, ja ili Omer?' 'Omer' - odgovori mi. 'Allahov Poslaniče,
ko je bolji, ja ili Osman?' 'Osman' - reče. Kada meni je to rekao i potvrdio,
zaželio sam da ga nisam pitao."
Enes ibn Malik radijaAllahu anhu,
pripovijeda: "Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, nije bio
razvratnik, niti bestidnik niti je vikao po trgovima. Na zlo nije uzvraćao
zlom, nego je praštao i bio velikodušan." Aiša radijaAllahu anhu,
pripovijeda: "Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, nikoga nije
udario rukom, ni slugu ni ženu, izuzev kad se borio na Allahovom putu."
Aiša radijaAllahu anhu, pripovijeda: "Allahov
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, nikada nije uzvraćao na učinjenu
nepravdu, izuzev ako se prekrše Allahovi propisi, a ako se prekrše Allahovi
propisi žestoko bi se razljutio. Kada god je mogao odabrati jedno od dva djela,
odabrao bi lakše, ako nije bilo grijeh."
Enes ibn Malik radijaAllahu anhu,
kazuje: "Služio sam Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem,
devet godina, a da mi nikada nije rekao za nešto što sam uradio: 'Zašto si to
uradio?', niti za nešto što nisam uradio: 'Zašto nisi to uradio?' Allahov
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je bio najljepšeg morala. Nikada nisam
dodirnuo ni svilu ni brokat mehku kao ruka Allahovog Poslanika sallallahu
alejhi ve sellem, niti sam pomirisao miris ugodniji od znoja Allahovog
Poslanika sallallahu alejhi ve sellem,"
Enes ibn Malik radijaAllahu anhu,
pripovijeda: "Kod Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, je
sjedio jedan čovjek na kojem se vidio trag boje šafrana. Nikome se nije obraćao
ružnim rijecima, i, kada je čovjek izašao, rekao je prisutnim: 'Kažite
mu da opere trag šafrana.'"
Aiša radijaAllahu anhu, kazuje: "Jedanput,
dok sam bila sa Allahovim Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem, pokucao je na
vrata jedan čovjek, i on reče: 'Loš li je taj čovjek.', a kada je
ušao sa njim je blago razgovarao. Nakon što čovjek izade rekoh mu: 'Allahov
Poslaniče, prvo si mi rekao one riječi, a zatim si prema njemu bio ljubazan?'
'Aiša - reče mi - najgori je onaj čovjek kojeg ljudi izbjegavaju
bojeći se njegovog zla.'"
Husejn ibn Ali radijaAllahu anhu, je
jednom pitao oca Aliju radijaAllahu anhu, o ponašanju Allahovog Poslanika
sallallahu alejhi ve sellem, u društvu sagovornika, pa mu Alija radijaAllahu
anhu, reče: 'Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je bio
uvijek nasmijan, blage naravi i ljubazan. Nije bio grub ni okrutan. Nije
prekomjerno dizao glas, nije bio razvratnik, nikoga nije sramotio, niti je bio
škrtica. Pretvarao bi se da ne vidi ono što ne želi vidjeti. Ne očajava i ne
gubi nadu onaj ko od njega nešto traži. Uvijek se klonio triju stvari:
prepirke, oholosti i onoga što ga se ne tiče. Tri stvari ga nisu interesirale o
drugima: nikoga nije kudio, nikoga nije sramotio i ničije mahane nije
otkrivao.Govorio je samo o onome za šta se nadao sevabu. Kada bi govorio,
njegovi sagovornici bi ga nepomično slušali oborenih glava (kao da su im na
glave ptice sletile), govorili bi tek onda kada zašuti, jedni drugim nisu
upadali u riječ. Kada bi jedan govorio ostali su slušali, dok ne završi govor.
Govorio bi onaj ko bi prvi uzeo riječ. Smijao bi se onome čemu se drugi smiju,
i divio bi se onome čemu se drugi dive. Kada bi došao neki stranac, strpljivo
je podnosio njegovu grubost u govoru i kada pita. Čak su njegovi drugovi
(ashabi) priželjkivali da im dođe neki stranac. Govorio bi im: 'Kada vidite da
je nekom nešto potrebno, pomozite mu. Zahvalu je primao samo od onoga ko mu je
dorastao. Ničiji govor nije prekidao, sve dok sagovornik ne prekorači granicu,
tek tada bi mu zabranio da govori, ili bi ustao.'"
Ibn Abbas radijaAllahu anhu, kazuje:
"Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je bio najdarežljiviji čovjek,
a najdarežljiviji je bio u mjesecu ramazanu. Tada mu je dolazio Džibril a.s. i
preslušavao ga Kur'an. Kada bi susreo Džibrila, Allahov Poslanik sallallahu
alejhi ve sellem, je bio darežljiviji od jutarnjeg povjetarca."
Enes ibn Malik radijaAllahu anhu,
priča: "Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, nije ništa štedio
za sutra."
Omer ibn Hattab radijaAllahu anhu,
pripovijeda: "Jedan čovjek je zatražio da mu Allahov Poslanik
sallallahu alejhi ve sellem, nešto udijeli, na što mu on odgovori: 'Nemam
ništa da ti dadnem, nego ti uzmi u moje ime, pa ću ga ja otplatiti, kada mi
nešto bude doneseno.' 'Allahov Poslaniče' - rece Omer, 'dao si mu dosta,
Allah te ne duži onim što ne možeš učiniti.' Na njegovom licu se vidje srdžba
zbog Omerovih riječi. Tada ensarija reče: 'Udjeljuj, Allahov Poslaniče i neboj
se da će ti Gospodar Arša umanjiti!' Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve
sellem, se nasmiješi, lice mu se ozari radošcu i reče: 'Tako mi je i
naređeno."
Aiša radijaAllahu anhu, kazuje:
"Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je primao poklone i za njih
nagrađivao."
NAPOMENA:Ovo su dva poglavlja preuzeta
iz knjige "Vrline Allahovog Poslanika" Imami Tirmizije
Preuzeto sa: www.essunne.com
