Al-Qamar - Mjesec
Bismillahi rrahmani rrahim

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

 

Bliži se Čas i Mjesec se raspolutio! -

a oni, uvijek kada vide čudo, okreću glave i govore: "Čarolija neprestana!"

Oni ne vjeruju i povode se za prohtjevima svojim, a sve je već određeno.

i dolaze im vijesti koje ih trebaju odvratiti -

mudrost savršena, ali opomene ne koriste,

zato se okreni od njih! Na Dan kad ih glasnik pozove na nešto užasno

oni će oborenih pogleda iz grobova izlaziti, kao skakavci rasuti,

i netremice gledajući u glasnika i žureći, nevjernici će govoriti: "Ovo je težak dan!"

Prije njih Nuhov narod nije vjerovao i roba Našeg je u laž utjerivao, govoreći: "Luđak!" - i Nuh je onemogućen bio.

I on je Gospodara svoga zamolio: "Ja sam pobijeđen, Ti se osveti!"

I Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi koja je neprestano lila,

i učinili da iz zemlje izvori provru, i vode su se sastajale kako je određeno bilo,

a njega smo nosili na onoj od dasaka i klinaca sagrađenoj

koja je plovila pod brigom Našom - nagrada je to bila za onoga ko je odbačen bio.

I Mi to ostavismo kao pouku - pa ima li ikoga ko bi pouku primio?

i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje!

A Mi smo Kur’an učinili dostupnim za pouku - pa ima li ikoga ko bi pouku primio?

I Ad nije vjerovao - pa kakve su bile kazna Moja i opomene Moje!
Jednog kobnog dana poslali smo na njih leden vjetar koji je neprestano puhao

i ljude dizao, kao da su palmina stabla iščupana,

i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje!

A Mi smo Kur’an učinili dostupnim za učenje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?

I Semud u opomene nije vjerovao.

"Zar da slijedimo jednog od nas!" - govorili su. "Tada bismo, uistinu, bili u zabludi i bili bismo ludi.

Zar baš njemu, između nas, da bude poslana Objava?! Ne, on je lažljivac oholi!"

"Vrlo brzo će oni saznati ko je lažljivac oholi!

Mi ćemo poslati kamilu da bismo ih iskušali, pa pričekaj ih i budi strpljiv.

I upozori ih da će se voda između njih i nje dijeliti, svakom obroku pristupiće onaj čiji je red!"

Ali oni pozvaše jednog od svojih, pa se on spremi i prekla je -

i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje:

Mi poslasmo na njih jedan jedini krik, i oni postadoše poput zdrobljenog suhog lišća koje sakuplja onaj koji ima tor.

A Mi smo Kur’an učinili dostupnim za pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?

I Lutov narod u opomene nije vjerovao.

Na njih vjetar, pun pijeska, poslasmo - samo ne na Lutovu porodicu, nju u svitanje spasismo,

iz milosti naše. Eto, tako Mi nagrađujemo one koji zahvaljuju.

A on im je bio prijetio silom Našom, ali su oni u prijetnje sumnjali.

Oni su od njega goste njegove tražili, pa smo ih Mi oslijepili: "Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!"

A rano izjutra stiže ih kazna koju će neprestano osjećati.

"Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!"

A Mi smo Kur’an učinili dostupnim za učenje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?!

I faraonovim ljudima su opomene došle,

ali oni porekoše dva značenja Naša, pa ih Mi kaznismo onako kako kažnjava Silni i Moćni.

Da li su nevjernici vaši imalo jači od njih, ili vi u knjigama nebeskim imate kakvu povelju?

Zar ovi da govore: "Mi smo skup nepobjedivi!"

Skup će, sigurno, poražen biti, a oni će se u bijeg dati!

Međutim, Smak svijeta im je rok, a Smak svijeta je užasniji i gorči.

Grješnici će, sigurno, stradati i u ognju biti

na Dan kada budu u vatru odvučeni, s licima dolje okrenutim: "Iskusite vatru džehennemsku!"

Mi sve s mjerom stvaramo,

i naređenje Naše je samo jedna riječ - sve bude u tren oka.

A Mi smo već slične vama uništili, pa ima li koga ko bi pouku primio?!

I sve što su uradili u listovima je,

i sve, i malo i veliko, u retke je stavljeno.

Oni koji su se Allaha bojali biće u džennetskim baščama i pored rijeka

na mjestu u kome će biti zadovoljni, kod Vladara Svemoćnoga.

"Čvrsto se drži iskrenih prijatelja, budi blizak s njima, jer su oni slast u blagostanju a pomoć u teškim vremenima. Drži se istine čak i ako te ona ubije, i ne upuštaj se u stvari koje te se ne tiču! Ne pitaj o stvarima koje se nisu desile, jer je uistinu ono što se već dešava dovoljno da te preokupira od toga. Ne traži pomoć, niti prepuštaj svoje stvari onome ko ne želi da uspiješ i ne druži se sa griješnikom, da ne bi naučio iz njegovih grijeha i zla. Kloni se svojih neprijatelja i budi oprezan čak i od tvog prijatelja, osim od iskrenog i povjerljivog prijatelja, a niko nije povjerljiv osim onaj koji se boji Allaha."

Omer ibn El-Hattab

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je ikindija-namaz sa svojim ashabima, a nakon namaza učili su zikr i molili Allaha da im podari dobro na dunjaluku i Džennet na ahiretu. Niko od njih nije ustajao sa svog mjesta niti napustio mesdžid, jer su na Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, licu vidjeli osmijeh koji ih je ispunio radošću i u njihova srca unio smiraj... 

Izgledalo je kao da je on čuo njihove dove koje su upućivali Allahu, a koje su ga obradovale, pa je želio da ih obavijesti o nečemu što ce i njih obradovati. I oni su se njemu nasmijali i netremice gledali u njegovo lice očekujući šta će kazati. Nedugo zatim on im je rekao: ''Čuo sam da molite Allaha da vam podari Džennet, a znate li šta u njemu sve ima?'' Odgovorili su: ''Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najbolje znaju!'' Zatim je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Allah je Svojim robovima pripremio u Džennetu ono što oko nije vidjelo, niti uho čulo, i ono što ljudski razum ne može ni zamisliti. Učite ako želite kur'anski ajet: ” I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju .”(Es-Sedžda, 17.)

Nakon toga ashabi su upitali: ''A ko će prvi ući u Džennet?'' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: ''Prva skupina koja će ući u Džennet bit će poput mjeseca u noći uštapa.'' ''A zatim?'', upitali su ashabi. Odgovorio je: ''Zatim će nakon njih u Džennet ući skupina koja će sijati poput najblistavijih zvijezda.'' Onda su ashabi upitali: ''Allahov Poslaniče, a kakve su osobine i svojstva tih skupina?'' Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: ''Njihova srca su ispunjena ljubavlju, kao da se radi o srcu jednog čovjeka. Među njima neće biti razilaženja niti mržnje, i u njemu neće pljuvati, niti će obavljati malu i veliku nuždu. Posuđe njihovo bit će od zlata, češljevi od zlata i srebra, mirisat će se mirisom od sandalovine, njihov znoj će mirisati poput miska, i svaki od njih će imati po dvije džennetske ljepotice kod kojih će se, od neopisive ljepote, vidjeti srž njihovih potkoljenica kroz njihovo meso, i oni će jutrom i večeri slaviti i veličati Allaha,subhanehu we te’ala.'' Zatim su ashabi upitali: ''Hoće li te skupine biti mnogobrojne?'' Odgovorio je: ''To je skupina od sedamdeset hiljada, i svi će oni istovremeno ući u Džennet bez polaganja računa.'' Tada se javio ashab Ukaša ibn Muhsin i rekao: ''Allahov Poslaniče, moli Allaha da ja budem u toj skupini.'' Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, mu je rekao: ''Ti ćeš i biti u toj skupini.'' Ukaša je nakon toga glasno izgovarao tekbire i zahvaljivao Allahu, jer radosniju vijest nije ni želio niti je mogao čuti u svome životu.  Nakon toga ashabi su rekli: ''Allahov Poslaniče, opiši nam još malo Džennet.'' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nastavio je: ''U Džennetu ima drvo ispod čije hladovine konjanik putuje stotinu godina, pa učite ako hoćete dio ajeta: “U hladovini prostranoj.” (El-Vakia, 30) Mjesto poput luka u Džennetu bolje je od onoga što sunce obasjava kad izlazi ili kad zalazi, a mjesto jednog od vas u Džennetu koje je koliko bič, bolje je od dunjaluka i svega što je na njemu.'' ''A hoće li svi vjernici u Džennetu imati iste blagodati?'', ponovo su upitali ashabi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: ''Ne, stanovnici Dženneta će gledati u odaje onih koji će biti iznad njih kao što neko od vas gleda sjajne zvijezde na istočnom ili zapadnom dijelu neba. Stepeni stanovnika Firdevsa su najveći i najuzvišeniji.'' Onda su ashabi upitali: ''Allahov Poslaniče, to su sigurno stepeni koji su pripremljeni isključivo za Allahove poslanike?'' Odgovorio je: ''Ne, tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša! To su stepeni onih koji su vjerovali u Allaha i koji su povjerovali Allahovim poslanicima.'' U tom trenutku su okupljeni ashabi podigli svoje ruke prema nebu i njihova srca su, prije nego njihovi jezici, počela učiti dovu: ''Gospodaru naš, mi smo vjerovali u Tebe vjerovanjem koje nam je pojačalo ubjeđenje, i povjerovali smo u Tvoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa nas, Gospodaru naš, upiši među stanovnike Džennetul-Firdevsa i podari nam u njemu odaje na najuzvišenijim mjestima.''

(Buhari)

Jedne prilike Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa skupinom ashaba nailazi pored tržnice, te primjeti leš uginulog jareta srezanih ušiju. Priđe mu, uze ga za uho i povika: "Ko od vas ovo želi za jedan dirhem?" Ashabi na to čudno pitanje kazaše: „Ne želimo da nam pripadne džaba, niti znamo šta bi s njim radili." Poslanik, ponovo reče: "Da li bi voljeli da je vaš?" A ashabi kazaše: „Tako nam Allaha, da je živ pri njemu je mahana jer su mu uši srezane, pa šta da se radi s njim nakon što je uginuo?" Na to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Tako mi Allaha, doista je dunjaluk bezvredniji kod Allaha od ovog kod vas!!!"

(Muslim)

Abdullah ibn Mes’ud prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:

"Istina vodi dobročinstvu, a dobročinstvo vodi u Džennet, i čovjek govori istinu, sve dok se kod AIIaha ne upiše istinoljubivim. Laž  vodi u razvrat, a razvrat vodi u Džehennem, i čovjek laže sve dok se kod Allaha ne upiše lažljivcem."

(Muttefekun Alejhi)

„Najčudnija stvar jeste da Ga upoznaš, a zatim da Ga ne zavoliš; da čuješ Njegovog glasanika kako te poziva, a zatim odložiš svoj odziv; da znaš kako je vrijedna i unosna trgovina s Njime, potom trguješ sa nekim drugim!; da znaš veličinu Njegove srdžbe, a nakon toga Mu se suprostavljaš!; da poznaješ gorčinu usamljenosti u griješenju prema Njemu, a zatim ne težiš za lijepim ugođajem i osjećajem prijatnosti u pokoravanju Njemu; da osjetiš tjeskobu i potištenost srca kad ne slušaš Njegove riječi ili o Njemu, a potom ne čezneš za osjećajem širokogrudnosti i smiraja slaveći Ga i dozivajući; da iskusiš gorčinu i teret vezivanja srca za nekoga drugog pored Njega, a onda ne bježiš od toga ka blagosti i ushićenju prilikom prepuštanja i okretanja k Njemu. A najčudnije od svega toga jeste spoznaja da ti On treba, da o Njemu ovisiš, a ti, i pored toga, od Njega se okrećeš i hrliš za onim što te od Njega udaljava.“ 

Ibn Kajjim El-Dževzijje