POSALANIKOVA, SALLALLAHU ALEJHI WE SELLEM, PRAKSA PRI KIHANJU

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Zaista Allah voli kihanje, a mrzi zijevanje; kada neko od vas kihne i kaže 'Elhamdulillah' (hvala Allahu), obaveza je svakom muslimanu, koji ga čuje, da mu kaže: 'Jerhamukellah' (Allah ti se smilovao). Zijevanje je od šejtana, i zato, kada neko od vas bude zijevao, neka se suzdrži koliko bude mogao, jer šejtan se smije onome koji zijeva." (Sahihul-Buhari) Ovaj hadis jasno upućuje da je fardu-'ajn (stroga obaveza), svakome ko čuje da je neko kihnuo i zahvalio se Allahu riječima "el-hamdulillah" - proučiti mu spomenutu dovu, tj. "Jerhamukellah", i ukoliko mu neko od prisutnih prouči dovu, sa ostalih ne spada obaveza učenja dove. Ovo je ispravnije mišljenje učenjaka, po ovom pitanju. Za ovo mišljenje su se opredijelili Ibnu Ebi Zejd i Ebu Bekr ibnu-l-Arebi, Allah im se smilovao. Ako neko kihne, odjednom, više puta, da li mu učiti dovu za svako kihanje? Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je podučio ummet kako da postupe i u ovakvom slučaju, uputivši ih da onome ko kihne do tri puta treba učiti spomenutu dovu, a ako bude i dalje kihao onda mu treba učiti dovu kao svakom drugom bolesniku tj. moliti Allaha, subhanehu we te’ala, da  ga ozdravi. (Hadis je dobar, prenosi ga Ebu Davud od Ebu Hurejre) Neko će reći: bolesnom čovjeku, od gripe ili neke druge bolesti, je preče učiti dovu (Jerhamukellah) kada kiha, nego li onome koji je zdrav i kiha. Odgovor na ovo pitanje bi glasio: Ukoliko neko kihne više od tri puta to upućuje na to da je on bolestan, i tretiraćemo ga kao ostale bolesnike, moleći Uzvišenog Allaha da ga ozdravi i očisti od grijeha, a što se tiče dove "Jerhamukellah" ona se uči (samo) onome koji kiha, bez da je bolestan. Ukoliko neko kihne i kaže "el- hamdulillah",  da li je propisano onima koji nisu čuli da je rekao "el-hamdulillah " da mu prouče dovu (jerhamukellah)? Onda kada prisutni budu sigurni da je onaj koji je kihnuo rekao "el-hamdulillah" proučiće mu dovu bez obzira čuli ga ili ne. Tako će na primjer gluhi proučiti dovu onome koji kihne, ukoliko vidi da je pomjerio usnama, izgovarajući "el-hamdulillah",  i ako ga nije čuo. Ako neko kihne i ne kaže "el-hamdulillah" da li ga treba podsjetiti? Ibnu-l-Arebi rahimahullah kaže da je sunnet da se ne napominje, dok imam el-Nevevi, rahimahullah, smatra da ga treba podsjetiti i napomenuti, jer to ulazi u naređivanje na dobro i pomaganje na polju dobročinstva. Međutim, sunnet Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, upućuje na to da ga ne treba podsjećati, jer on, sallallahu alejhi we sellem, nije proučio dovu čovjeku koji je kihnuo, a nije rekao el-hamdulillah, niti ga je podsjetio da kaže tu riječ, a da je sunnet podsjetiti ga prvi bi Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, to uradio. Ovo se može smatrati kao vid kazne za onoga koji zaboravi da kaže "el-hamdulillah" nakon kihanja, jer čim on nije zahvalio Allahu, subhanehu we te’ala, onda mu ni vjernici neće moliti za milost. Onaj koji kihne, pa kaže "el-hamdulillah", i prisutni zamole za njega dovom "jerhamukellah", on će njima odgovoriti slijedećim riječima: "jehdikumullahu ve juslihu balekum" (Allah vas uputio i popravio vaše stanje). Zašto je zikr sa ovakvim značenjem propisan nakon kihanja? Putem kihanja se izbacuju mnoge štetne materije sakupljene u mozgu koje, kada bi ostale gdje su, mogle prouzrokovati veoma teške bolesti. Također kihanje za tijelo je što i zemljotres za Zemlju, i kada nakon toga dijelovi tijela ostanu zdravi i na svojem mjestu onda, stvarno, čovjek treba da se iskreno zahvali Allahu subhanehu we te’ala. Hvala Allahu, i na početku i na kraju, i na svakom stanju, a utječemo Mu se od stanja stanovnika vatre. "Zadu-l- Me'ad", Imam Ibn Kajjim El-Dzevzijje

“Džennet će biti zadovoljan da te prihvati ako izvršiš svoje obaveze, Džehennem će te se proći ako se suzdržiš od grijeha, a ljubav neće biti zadovoljna sa tobom sve dok za nju ne žrtvuješ i svoju dušu!“ (Ibn Qajjim El-Dževzijje)

“O noge strpljivosti, izdržite nije još puno preostalo!“ (Ibn Qajjim El-Dževzijje)

An-Naba' – Vijest

O čemu oni jedni druge pitaju?

O vijesti velikoj,

o kojoj oni različita mišljenja imaju.

To nije dobro, oni će saznati sigurno!

I još jednom, to nije dobro, oni će saznati sigurno!

Zar Zemlju posteljom nismo učinili,

i planine stupovima,

i vas kao parove stvorili,

i san vaš počinikom učinili,

i noć pokrivačem dali,

i dan za privređivanje odredili,

i iznad vas sedam silnih sazdali,

i svjetiljku plamteću postavili?

Mi iz oblaka vodu obilno spuštamo

i činimo da uz njenu pomoć raste žito i bilje,

i bašče guste.

Dan sudnji je, zaista, već određen,

Dan kada će se u Rog puhnuti, pa ćete vi, sve skupina po skupina, dolaziti,

i nebo će se otvoriti i mnogo kapija imati,

i planine će se zdrobiti i priviđenje će biti.

Džehennem će zasjeda postati,

nasilnicima mjesto povratka -

u kome će zauvijek ostati:

u njemu svježine neće osjetiti, ni pića okusiti,

osim vrele vode i kapljevine,

kazne prikladne.

Oni nisu očekivali da će račun polagati

i dokaze Naše su pretjerano poricali,

a Mi smo sve pobrojali i zapisali -

pa trpite, mučenje ćemo vam sve gorim učiniti.

A onima koji su se Allaha bojali želje će se ostvariti:

bašče i vinogradi,

i djevojke mlade, godina istih,

i pehari puni.

Tamo prazne besjede i neistinu neće slušati,

Gospodar tvoj će ih darom obilnim nagraditi,

Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, Milostivi, kome neće smjeti niko prvi riječ prozboriti

na Dan kada Džibril i meleki budu u redove poredani, kada će samo onaj kome Milostivi dozvoli govoriti, a istinu će reći.

To je neizbježan Dan, pa ko hoće, Gospodaru svome će, kao utočištu, poći.

Mi vas na skoru patnju upozoravamo, na Dan u kome će čovjek djela ruku svojih vidjeti, a nevjernik uzviknuti: "Da sam, bogdo, zemlja ostao!"

''Sabur je da savladaš dušu kada je uznemirena i ljuta, i da suzdržiš jezik da se drugima žali i jadikuje, i da spriječiš tijelo da čini ono što ne treba.'' Ibn Kajjim El-Dzevzijje