UČENJE ALLAHOVE KNJIGE

Vrijednost učenja Kur’ana je zaista dragocjena. Allahovu Knjigu i njeno učenje, ne smijemo zapostaviti niti na ovaj ibadet nemarno gledati. Prema Kur’anu se moramo odnositi s poštovanjem, jer trebamo biti svjesni da je to Allahova Knjiga.

Učenje Kur’ana mora biti iskreno, iz ihlasa. Naše učenje treba da bude okarakterisano sa pravilnim i razgovjetnim izgovorom, jer, svaki harf ima svoje pravo i mi mu to pravo moramo dati. Na određenim mjestima tokom učenja moramo stati ili napraviti pauzu. Zato je bitno poznavati tedžvidska pravila kako bi što bolje ovaj ibadet mogli upotpuniti.

Allah Uzvišeni kaže u Kur’anu:

“On je doista, Kur´an plemeniti, u knjizi brižljivoj čuvenoj dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti. ” 

(El- Waki´a, 77-79 )

“A kada se uči Kur´an, vi ga slušajte i šutite, da biste bili pomilovani. ” 

(El-A´raf, 204)

“I izgovaraj Kur´an pažljivo. ” 

(El-Muzzemil, 4)

Mnogobrojni hadisi govore o učenju Kur’ana i njegovoj vrijednosti.

Ebu Umame, radijallahu anhu, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, kako kaže: 

“Učite Kur´an, jer će on doći na Sudnjem danu da se zauzima (šefat) za svoje učače.”  

(Muslim)

Abdullah b. Amr b. El-As, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selem, rekao: 

“Učaču Kur´ana će rečeno biti na Sudnjem danu: Uči i penji se (Džennetskim stepenicama-deredžama) uči lijepo i pravilno, kao što si na dunjaluku učio, jer, je tvoje mjesto (deredža u Džennetu) kod posljednjeg ajeta kojeg pruočiš.” 

 ( Ebu Davud)

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, rekao: 

“Kada se ljudi okupe u jednoj od Allahovih kuća (džamija) da uče Allahovu knjigu (Kur´an) i da je međusobno proučavaju, na njih se spusti mir, prekrije ih Allahova milost, okruže ih meleki i Allah ih spomene među onima koji su kod Njega.” 

(Muslim)

U knjizi “Adabi učenja Kur’ana” od imama En-Nevevija koja obrađuje ovu tematiku, nalaze se mnogi adabi vezani za učenje Kur’ana. Ovom prilikom izdvajamo nekoliko uz nadu da se svi okoristimo:

- Lijepo je da se prije učenja operu zubi, po mogućnosti sirovim misvakom, ili bilo čim drugim što uklanja neprijatan zadah iz usta.
- Pohvalno je da se Kur’an uči pod abdestom, iako je jednoglasan stav učenjaka da je dopušteno učiti bez abdesta, što je argumentirano mnogobrojnim hadisima. Onaj ko nema vode uzeće tejemum. Za ženu sa bijelim pranjem važi isti propis kao i za onoga ko nema abdesta.
- Lijepo je da se Kur’an uči na čistom odabranom mjestu, zbog čega jedna grupa učenjaka tvrdi da je to najbolje činiti u džamiji, jer je džamija simbol čistoće i mjesto gdje se ona nalazi ima posebnu časnost.
- Pohvalno je da se prilikom učenja Kur’ana izvan namaza okrene prema Kibli (prema hadisu: “Najbolje sjedeljke zikra jesu one u kojima se bude okrenuto prema Kibli!”), sjede dostojanstveni i skrušeno gledajući preda se ponizno kao da se sjedi pred učiteljem, jer će se tako imati najveća nagrada.
- Na početku učenja Kur’ana treba proučiti euzubille: “Utječem se Allahu od prokletog šejtana.” Ovog stajališta je većina islamskih učenjaka, mada postoji mišljenje i da se euzubille prouči poslije.
- Treba na početku svake sure, izuzev sure Et-Tewbe, proučiti Bismille, jer stav je velikog broja učenjaka da je Bismilla jedan od kur’anskih ajeta, čemu svjedoči i to da je u Mushafu upisana na početku svih sura osim sure Et-Tewbe.
- Kur’an treba učiti skrušeno, uz razmišljanje, kako to potvrđuju mnogobrojni i opštepoznati argumetni, što je i glavni i osnovni cilj učenja. Time se razgaljuju duše i prosvjetljavaju srca. 

Uzvišeni Allah kaže: 

“A zašto oni ne promišljaju Kur’an?” 

(En-Nisa, 82)

“Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o ajetima njezinim razmišljali.” 

(Sad, 29)

Mnogobrojni hadisi i izreke vrsnih učenjaka podstiču na promišljanja Kur’ana. Bilježi se da su se neki učenjaci cijelu noć, do sabaha, bavili samo jednim jedinim ajetom razmišljajući o njemu. Behz ibn Hakim priča da je ugledni tabi’in Zurare ibn Evfa pao mrtav dok je kao imam učio na sabah-namazu ajet: “A kada se u rog puhne, biće to težak dan.” (El-Mudessir, 8-9)

Znameniti učenjak Ibrahim el-Havvas kaže:  

“Pet stvari liječi srca: učenje Kur’ana sa razmišljanjem, prazan stomak, noćni ibadet, ponizno obraćanje Allahu u zoru i druženje sa pobožnim ljudima.”

Molimo Allaha Uzvišenog da nam pomogne da učimo Njegovu Plemenitu Knjigu na najljepši način i da nam upiše u naša dobra djela koja će biti dokaz za nas a ne protiv nas na Sudnjem danu. Amiiin!

Preuzeto sa: www.suza-za-tewhidom.com

"U njima će biti voća, i palmi - i šipaka." 

(Er-Rahman, 68)

Posebno su spomenuti plodovi palmi (hurme) i šipak, zbog toga što je riječ o veoma dragocjenom voću. 

Zato se spominju bašče palmi i grozda, jer ove se dvije vrste ubrajaju u red najboljeg voća, najslađeg i najukusnijeg. 

Uzvišeni još kaže:

''I gdje ima voća svakovrsnog i oprosta od Gospodara njihova." (Muhammed, 15)

Et-Taberani bilježi predaju Sevbana, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:

"Kada čovjek u Džennetu otkine plod, na njegovom mjestu odmah izraste drugi."

Abdullah, sin Imami-Ahmeda, bilježi predaju Ebu Musaa, koji kaze da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:

"Allah je prognao Adema, alejhi sellam, iz Dženneta i podučio ga raznim zanimanjima, a i opskrbio ga je dženetskim plodovima. Ovi vaši plodovi jesu dženetski plodovi, premda se kvare, a plodovi u Džennetu ostaju isti. "

Već smo napomenuli da su kod Sidretul-munteha'a lotosovi plodovi veličine ćupova. 

U Muslimovom Sahihu nalazi se predaja Džabira, koji kaze da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:

"Pokazan mi Je Džennet, tako da sam mogao, da sam htio, uskinuti koji grozd. "

U drugoj verziji ovaj hadis glasi:

"Skoro da sam otkinuo grozd, all sam se suzdrzao."

 

Ebu Hajseme bilježi predaju od Džabira, koji kaže:  

"Dok smo, jednom, klanjali podne, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, istupi naprijed, a mi uradismo isto. On kao da htjede nešto dohvatiti, a zatim ustuknu. Kada se namaz završio, Ubejj b. Ka'b upita: "Allahov Poslaniče, danas si u namazu uradio nešto što do sada nisi činio?" On odgovori: "Pokazan mi je Džennet, njegov ukras i Ijepota. Htio sam dohvatiti jedan grozd dženetskog grozda, da vam ga donesem, ali mi ne bi dopušteno. Da sam donio, moglo bi ga jesti sve što je na nebesima i zemlji a da se grozd ni malo ne umanji.""

Ibn el-Mubarek bilježi da je Ibn Abbas rekao: "Njegovi su plodovi veliki poput zemljanog krcaga i vedra za vodu, bjeiji od mlijeka, slađi od meda, i u njima nema košpica."

Seid b. Mensur prenosi da je El-Bera b. Azib rekao: "Stanovnici Dženneta jest će plodove stojeći, sjedeći i ležeći.", tj. kako god žele.

El-Bezzar u svome Musnedu bilježi predaju Usame b. Zejda, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:

"Da li ima neko ko Mi Dzennet? Njemu, doista, ništa nije doraslo! Tako mi Gospodara Kabe, on je blještava svjetlost, miris koji osvaja, veličanstven dvorac, rijeka koja stalno teče, dozreo plod, prekrasna žena, brojna odjeća, vječni boravak u sigurnom staništu, voće i povrće, veselje i blagodat na predivnom i uzvišenom mjestu." Prisutni povikaše: "Allahov Poslaniče, mi ga, zaista, želimo!" On uzvrati: "Recite: Ako Bog da!" Oni rekoše: "Ako Bog da!" "

El- Bezar kaže da je ovaj hadis poznat jedino po predaji Usame.

Abdullah b. Ahmed, u Musnedu svoga oca, i neki drugi sakupljači hadisa bilježe predaju Lekita b. Sabre:

"Rekao sam: "Allahov Poslaniče, šta će opaziti stanovnici Dženneta?" Poslanik odgovori: "Rijeke od čistog meda, rijeke vina od kojeg glava neće boljeti i zbog kojeg se čovjek neće kajati, rijeke mlijeka koje neće mijenjati svoj ukus (nece ukisnuti, op. prev.), vodu koja neće biti ustajala, voće kakvo poznaju i mnogo bolje od toga, i mnogo mirisnog cvijeća.""

El-Hasen i Ebu el-Alije kažu: "Naše mirisno cvijeće dolazi sa grana od mirisnog cvijeća u Džennetu pa ga tako osjećamo."

Iz knjige:

VODIČ KA DŽENNETU

Ibn Kajjim el-Dževzije