Tri razloga koji donose Allahov oprost 

‏

Enes, radijallahu anhu, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao:

"Uzvišeni Allah kaže: 'Čovječe, opraštat ću ti grijehe ne obazirući se na njih sve dok Me budeš dozivao i molio. Čovječe, kada bi ti grijesi dostigli nebeske visine a potom Me zamolio za oprost, oprostio bih ti. Čovječe, kada bi Mi došao sa punom Zemljom grijeha i susreo Me bez truna širka, obasuo bih te sa isto toliko oprosta!'" (Muslim,3540)

U hadisu kojeg prenosi Enes spominju se tri razloga koji donose Božiji oprost.

1.Prvi je dova praćena nadom.

 

Dova je naređena da se uči i Allah se obavezao da će je uslišati.

"Vaš Gospodar je rekao: 'Molite Me i Ja ću vam se odazvati...'" (El-Mu'min, 60.)

U četiri sunena od Nu'mana bin Bešira prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Dova je ibadet', a potom je proučio spomenuti ajet".

Dova je povod za uslišenje molbe ukoliko se ispune njeni uvjeti i izbjegnu prepreke za njeno uslišenje. Ponekad uslišenje dove izostane zbog neispunjenja nekih od njenih uvjeta ili postojanja nekih zapreka i njenih adaba.

Jedan od najvažnijih uvjeta za uslišenje dove jeste prisutnost srca i nada da će Allah Uzvišeni to uslišati.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

 "Molite Allaha uvjereni da će vam uslišati. Zaista Allah ne prima dovu nemarnog srca.""(Tirmizi,3479)

Zato je čovjeku zabranjeno da u dovi spominje: "Allahu moj, oprosti mi ako hoćeš." Međutim, on treba biti odlučan u molbi jer Allaha niko ne može prisiliti." (Buhari,11/39,Muslim,2679)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio da čovjek s nestrpljenjem očekuje uslišenje dove i da je napusti zbog izostanka njena uslišenja. Za takvo ponašanje Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je da predstavlja prepreku za njeno uslišenje jer čovjek ne smije izgubiti nadu u njeno primanje, pa makar to značilo veoma dug period. Allah Uzvišeni voli vjernike uporne i istrajne u dovi.Uzvišeni kaže:

"...a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost je Allahova doista blizu onih koji dobra djela čine." (El-A'raf, 56)

Sve dok je čovjek uporan u dovi, žudi da se dova primi ne gubeći nadu u to, on je blizu toga da mu ona bude i primljena, jer ko uporno kuca na vrata, ona bi mu se na kraju mogla i otvoriti.

Najvažnije što čovjek može moliti Allaha jeste oprost grijeha i ono što se nadovezuje na to, kao što je izbavljenje od Vatre i ulazak u Džennet. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Oko toga šapućemo." Tj. molimo u namazu za Džennet i spas od Vatre.

Ebu Muslim el-Havlani je rekao: "Kada god mi je na um pala neka dova, sjetio sam se vatre pa sam tu dovu preinačio u traženje Allahove zaštite od nje."

Od Allahove neizmjerne milosti prema čovjeku jeste i to što Ga čovjek ponekad moli za neku dunjalučku potrebu, pa mu je On ne dadne i to mu kompenzuje boljim od onog što je tražio, poput uklanjanja nekog zla od njega, da mu to ostavi za onaj svijet ili da mu oprosti neki grijeh. Bilježi Ahmed i Tirmizi predanje u kojem stoji:  

"Ko god uputi dovu, Allah će mu je uslišati ili će od njega odagnati neko zlo, u omjeru dobra kojeg je tražio, ukoliko dova nije praćena grijehom ili prekidanjem rodbinskih veza."' (Tirmizi, 3381)

Ebu Seid, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

'"Nema nijednog muslimana koji uputi Allahu dovu - s tim da u njoj nema kakva grijeha ili kidanja rodbinske veze - a da mu Allah, zahvaljujući njoj, ne dadne jedno od troje: ubrza ono što je zamolio, pohrani mu to za onaj svijet ili poštedi ga zla (u omjeru dobra kojeg je tražio u dovi).' Rekoše: 'Onda da puno dovimo.' On reče: 'Kod Allaha je više."" (Hakim, 1/492)

 

Dakle, istrajnost u dovi praćenoj nadom u Allahov oprost rezultira Njegovim oprostom, inšaAllah.

Jedan od najvećih povoda za oprost jeste da čovjek nakon što počini grijeh, zna i vjeruje da samo Allah oprašta grijehe.

Riječi Uzvišenog:

 "...Čovječe, opraštat ću ti grijehe ne obazirući se na njih sve dok Me budeš dozivao i molio..."

i pored tvojih mnogobrojnih grijeha jer to neće nadvisiti Moju veličanstvenost niti će to za Mene biti puno.

Muslim bilježi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:  

"Kada neko od vas dovi, neka traži, uveliča, svoju želju jer to ne može preći Njegovu veličanstvenost."

Dakle, ma koliki čovjekovi grijesi bili, Allahov je oprost mnogo, mnogo veći od njih i oni su neznatni i ništavni u poređenju sa Njegovim oprostom i milosti.

2.Drugi razlog je traženje oprosta za grijehe, pa makar oni dostigli do oblaka.

 

Riječ 'anan spomenuta u hadisu znači oblak. Rečeno je da znači i dokle oči mogu vidjeti. U drugom predanju stoji:  

"Kada bi svojim grijesima popunili prostor između nebesa i zemlje, a zatim zatražili oprost od Allaha, On bi vam oprostio."

Istigfar znači traženje oprosta, a to je, ustvari, zaštita od zla grijeha uz njihovo prekrivanje. U Kur'anu se na mnogo mjesta koristi taj termin. Ponekad se njegovo značenje naređuje:

"...da od Gospodara svoga oprost tražite i da se Njemu pokajete..." (Hud, 3.)

Ponekad je to u obliku pohvale:

"I za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole - a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah?..." (Ali Imran, 135.)

Ponekad se spominje da Allah prašta samo onima koji Ga mole za oprost:

"Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi, pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti - naći će da Allah prašta i da je milostiv." (En-Nisa, 110.)

Na puno mjesta u Kur'anu se traženje oprosta uporedo spominje sa pokajanjem. Onda će u tom slučaju traženje oprosta (istigfar) značiti traženje oprosta od Allaha verbalno, jezikom, dok će (tevba) pokajanje značiti prestanak s činjenjem grijeha srcem i ostalim organima tijela.

Hasan el-Basri kaže: "Tražite oprost u vašim kućama, na vašim trpezama, kada hodate po pijaci, na vašim skupovima, i gdje god bili jer ne znate kada Allah oprost spušta."

Muslim i Buhari bilježe predanje od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem stoji:  

"Neki čovjek učinio je grijeh i rekao: 'Gospodaru učinio sam grijeh, oprosti mi.' Allah Uzvišeni je rekao: 'Moj rob zna da ima Gospodara, Koji prašta grijeh ili za njega kažnjava. Ja sam mu ga oprostio..." u Muslimovom predanju stoji: "...oprostio sam Svom robu, pa neka radi šta hoće" - ali samo onome ko se ponaša na spomenut način.

Jasno se vidi da se hadisom aludira na istigfar onog koji prizna svoj grijeh i ne bude uporan u griješenju.Međutim, ako bi čovjek samo jezikom tražio oprost, a srcem istrajavao na grijehu, to bi se smatralo samo običnom dovom koju će ako Allah htjedne, uslišati ili će je odbaciti.

Ponekad istrajavanje na grijehu može biti preprekom za uslišavanje dove. U Ahmedovom Musnedu bilježi se od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, sa merfu senedom da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Teško onima koji svjesno istrajavaju na grijehu."

Znači potpun istigfar koji rezultira oprostom jeste onaj koji se ne uporedi s istrajnošću u grijehu, tj. u kojem se prekine sa griješenjem. Takve Allah hvali i obećava im oprost.

Najbolji istigfar jeste onaj u kojem čovjek počinje traženje oprosta zahvalom Allahu a zatim prizna svoj grijeh, a potom zatraži od Allaha oprost.Šedad ibn Evs,radijallahu anhu, prensoi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

"Najbolje s čime čovjek može zatražiti oprost jeste da kaže: Allahu moj, Ti si moj Gospodar, nema boga osim Tebe. Ti si me stvorio i ja sam Tvoj rob. Držim se Tebi date obaveze i obećanja. Utječem Ti se od zla kojeg sam počinio. Priznajem Tvoju blagodat nada mnom. Priznajem i svoj grijeh, pa oprosti mi, zaista niko ne prašta grijehe osim Tebe.'"'' (Buhari,11/97)

Buhari i Muslim bilježe od Abdullaha ibn Amra, radijallahu anhu, da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, rekao:

"Allahov Poslaniče! Nauči me dovi kojom ću moliti u namazu." Poslanik mu reče: "Reci: 'Allahu moj, ja sam se puno ogriješio, a grijehe ne prašta niko osim Tebe. Oprosti mi Tvojim oprostom i smiluj mi se. Ti si milostiv i puno praštaš.'"

Čovjek može zatražiti oprost od Allaha i na ovaj način: "Molim Te za oprost, Allahu Veličanstveni. Samo si Ti Bog. Živi i Vječni. Tebi se kajem."

Buhari bilježi od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:  

"Tako mi Allaha, ja zatražim oprost od Allaha i obratim Mu se tevbom više od sedamdeset puta dnevno."

Načelno se može reći da je lijek za grijehe istigfar.

U koga se grijesi nagomilaju i nemoguće ih bude nabrojati i zabilježiti, neka potraži za njih oprost na osnovu Allahova znanja o njima jer On sve zna i sve je registrovao:

"Na Dan kada ih Allah sve oživi, pa ih obavijesti o onome što su radili; Allah je o tome račun sveo, a oni su to zaboravili..." (El-Mudžadele, 6.)

3. Treći razlog za opraštanje grijeha jeste očitovanje Allahove jednoće ili tevhida.

To je najveličanstveniji razlog, zato ko ga bude ispunio, stekao je sve uvjete da mu se oprosti. Uzvišeni je rekao:

"Allah neće oprostiti da mu se išta pridružuje, a oprostit će ono mimo toga, kome On hoće..." (En-Nisa, 48.)

Ko dođe Allahu sa grijesima kolika je zemlja, naći će Allaha spremnog za toliko oprosta.

Međutim, to je ipak Njegova volja i ako hoće, oprostit će mu, a ako hoće, kaznit će ga zbog njegovih grijeha, ali ishod njegov, bit će takav da neće vječno ostati u Vatri već će biti izveden iz nje a potom uveden u Džennet.

Neki smatraju da muvehhid neće biti bačen u vatru poput nevjernika i da u njoj neće imati isto prebivalište kao nevjernik. Ukoliko čovjek upotpuni svoju vjeru, bude iskren u njoj prema Allahu, ispunjavajući sve njene uvjete: svojim srcem, jezikom i tijelom, ili srcem i jezikom neposredno prije smrti, to će rezultirati oprostom svih grijeha koje je ranije počinio i načelno će biti pošteđen Vatre. U čije srce prodre vjera u Allahovu jednoću i iz njega izbaci sve osim ljubavi, veličanja, straha, oslonca i nade prema Allahu Uzvišenom, tada će se svi njegovi grijesi spaliti pa makar bili koliko morska pjena. A možda će se transformisati u dobra djela kao što se spominje u diskusiji o zamjeni hrđavih za dobra djela. Vjera u Allaha (tevhid) jeste najveći otklanjač grijeha. Kada bi se zrno tevhida stavilo na brdo grijeha, pretvorilo bi ih u dobra djela.

Riječi Poslanika, sallallahu alejhi we sellam.:

"Ko bude mnogo istigfar (tražio oprosta) činio, Allah će mu iz svake tjeskobe naći izlaz. Riješit će svaku njegovu brigu i dat će mu opskrbu odakle joj se i ne nada!" (Muslim)

Autor: Ibn Redžeb el-Hanbeli

Kako da budeš zahvalan rob

1 - Da gledaš u onoga ko ima manje dunjaluka od tebe

Prenosi se da je Ebu Hurejre, radijallahu anhu rekao:

“Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem: “Gledajte u onoga ko je ispod vas, a ne gledajte u onoga ko je iznad vas, to je najbolji način da ne omalovažavate Allahovu blagodat prema vama.” (Muslim)

2 – Da spominješ blagodati i da ih nabrajaš

Uistinu, ako pokušaš da izbrojiš Allahove blagodati zastat ćeš na njima i nećeš ih moći nabrojati. Tako ćeš uvidjeti veličinu Allahove blagodati i povećati zahvalnost. Rekao je Uzvišeni:

وَإِنْ تَعُدُّوا نِعْمَةَ اللَّهِ لَا تُحْصُوهَا ۗ إِنَّ اللَّهَ لَغَفُورٌ رَحِيمٌ

“A ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali, - Allah, uistinu prašta i milostiv je.” (En-Nahl, 18)

3 – Da čitaš kazivanja o zahvalnim robovima.

Tako ćeš se za njima povesti i povećati zahvalnost Allahu.Govoreći o Ibrahimu, alejhi selam, Uzvišeni kaže:

شَاكِرًا لِأَنْعُمِهِ ۚ اجْتَبَاهُ وَهَدَاهُ إِلَىٰ صِرَاطٍ مُسْتَقِيمٍ

i bio je zahvalan na blagodatima Njegovim; On je njega izabrao i na Pravi put izveo, (En-Nahl, 121)

4 – Da doviš da te Allah učini zahvalnim

Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, savjetovao Muaza ibn Džebela, radijallahu anhu:

“Ne propusti da poslije svakog namaza kažeš: “Allahu, pomozi me da te spominjem, da ti zahvaljujem i da ti lijepo ibadet činim.”

5 – Da učiniš sedždu kada te zadesi neka blagodat

Bilježi Ebu Davud, Ibn Madžeh predanje sa dobrim lancem od Ebu Bekra, radijallahu anhu da je rekao:

“Kad bi Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došla vijest koja bi ga obradovala, pao bi na sedždu iz zahvalnosti Allahu.”

6 – Da zahvališ Allahu kad god jedeš i piješ i sl.

Bilježi Muslim da je Enes, radijallahu anhu rekao:

“Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Uistinu je Allah zadovoljan robom koji kada jede zahvali mu na tom jelu, i kada se napije zahvali mu na tom piću.”

7 – Da budeš zadovoljan s onim čime te je Allah opskrbio

Bilježi Ibn Madžeh da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Ebu Hurejri, radijallahu anhu:

“Budi zadovoljan bićeš najzahvalniji čovjek.”

8 – Da učiš dovu zahvalnosti ujutro i naveče

Prenosi se od Abdullaha ibn Gannama El-Bejadija, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Ko kaže kada osvane “Allahu moj, ono što je osvanulo kod mene od blagodati, od tebe je jedinog, Ti nemaš sudruga i Tebi pripada slava i zahvala” zahvalio se za taj dan, a ko kaže isto to kada omrkne zahvalio se za tu noć.”

Riječi Poslanika, sallallahu alejhi we sellam.:

"Ko bude mnogo istigfar (tražio oprosta) činio, Allah će mu iz svake tjeskobe naći izlaz. Riješit će svaku njegovu brigu i dat će mu opskrbu odakle joj se i ne nada!" (Muslim)

TEBI, SESTRO KOJA POSTIS RAMAZAN

Hvala Allahu Koji čini da se smjenjuju godine jedna za drugom, mjesec za mjesecom, dan za danom!

يُقَلِّبُ اللَّهُ اللَّيْلَ وَالنَّهَارَ إِنَّ فِي ذٰلِكَ لَعِبْرَةً لِّأُولِي الْأَبْصَارِ 

"On čini da noć i dan naizmjenice nastupaju i u tome je, doista, pouka za one koji pameti imaju." (An-Nur, 44.) 

Neka je salavat i selam na onoga koji nas je usmjerio ka istini i koji donosi radosne vijesti, na njegovu porodicu i ashabe, i na sve one koji ih budu slijedili do Sudnjeg dana. A zatim…
Približio nam se veliki mjesec, čiji je početak milost, sredina oprost, a završetak spas od Vatre; mjesec Kur'ana i posta, mjesec džihada i pobjeda, mjesec u kom se umnožavaju dobra djela, mjesec pokajanja i oprosta, odabran nad ostalim mjesecima…Pa dobro nam došao!
Sestro koja postiš, u ovom pismu su savjeti tebi, za ovaj plemeniti mjesec, pa ih prihvati od one koja te voli. Neka Allah primi od nas i od tebe post i namaz, On je Darežljivi i Plemeniti!

PRVO: Zahvaljuj Allahu, draga sestro, na ovoj velikoj blagodati, što ti je omogućio da dočekaš mjesec ramazan, pa požuri da se pokaješ već sada i da Allah vidi od tebe hajr, jer možda nećeš dočekati slijedeću godinu.

DRUGO: Nemoj kupovati puno hrane i pića početkom ramazana, kao što je običaj većine ljudi. Mjesec ramazan je mjesec posta, a ne mjesec jela i pića! Znaj da imaš samo dva obroka u ovom plemenitom mjesecu, sehur i iftar, kako bi bilo lakše robu da ispuni Allahova prava u ovom mjesecu, poput posta, namaza i učenja Kur'ana.
Sjeti se da glad ima svoje koristi: čistoća srca i njegova mehkoća, umanjivanje prohtijeva i strasti, zdravlje organizma, spremnost za ibadet, sjećanje stanja siromaha i zahvalnost na blagodatima.

TREĆE: Čuvaj se predugog spavanja i odlaganja namaza od njegovog vremena. Neke žene prebdiju čitavu noć, pa spavaju nakon sabah namaza, podne klanja pred ikindiju, a ikindiju pred akšam, a ovo je veliki gubitak za nju. Ona koja klanja,pa se vrati da spava, takođe propušta veliki hajr. Mjesec ramazan je mjesec natjecanja u ibadetima, a ne u spavanju!

ČETVRTO: Iskoristi ove dane i učini da ramazan bude svjedok koji će svjedočiti u tvoju korist kod Allaha, onoga dana kada ustanu ljudi iz kaburova i kada se razotkrije ono što prsa kriju. Zato radi hajr i moli Allaha da ti primi, a to je znak bogobojaznosti. Kaže Uzvišeni Allah:

إِنَّمَا يَتَقَبَّلُ اللَّهُ مِنَ الْمُتَّقِينَ
"Allah prima samo od bogobojaznih." (Ma'ida, 27.)

PETO: Nemoj dozvoliti da tvoj dan posta bude poput dana kada nisi postač. Kada postiš neka posti tvoj sluh, vid, jezik od lažnog govora, ogovaranja i prenošenja tuđih riječi. Neka se na tebi vidi dostojanstvo i smirenost.

ŠESTO: Nemoj da tvoje ponašanje bude ružno zbog tvog posta. Neke žene se brzo ljute, pa u ljutnji kažu svašta. Možda će se neka naljutiti na djecu, pa učiti dovu protiv njih, a post je jedan od uzroka primanja dove. Budi ona koja uči dovu za njih, a ne protiv nih.

SEDMO: Navikavaj svoju djecu na post u ovom velikom mjesecu. Osmisli takmičenje među njima u učenju Kur'ana i hifzu, uz obećanu nagradu onome od njih koji isposti više dana od ostalih.

OSMO: Očisti svoj nijjet prilikom pripreme iftara, neka bude iskreno radi Allahovog Plemenitog Lica i nadaj se Allahovoj nagradi zbog mršenja postača. Zaista su djela prema namjerama. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Zaista se djela vrednuju prema nijjetima, i zaista svakom čovjeku pripada ono što namjerava…" I njegove riječi: " Ko omrsi postača ima nagradu poput njega…"

DEVETO: Neka ti uvijek, dok si u kuhinji zauzeta pripremanjem hrane, pravi društvo neko korisno predavanje ili učenje Kur'ana ili sl. ,koje ćeš slušati sve dok ne završiš sa spremanjem iftara. U ovome je velika korist i hajr.

DESETO: Propazi se, sestro, gledanja TV kanala na kojima nema hajra, i koji u ovom plemenitom mjesecu emituju razne filmove i serije, pa ti to odnosi duhovnost tvoga posta. Kaže Uzvišeni:

إِنَّ السَّمْعَ وَالْبَصَرَ وَالْفُؤَادَ كُلُّ أُولٰئِكَ كَانَ عَنْهُ مَسْؤُولًا
"I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati." (Al-Isra',36.)

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Neće se pomjeriti stope roba na sudnjem danu, dok ne bude upitan za četiri stvari…" , a od njih je: "… za svoj život u čemu ga je proveo. "

JEDANAESTO: Pokušaj da pripremiš iftar petnaestak minuta prije ezana, pa u tom vremenu uči Kur'an, uputi dovu, traži oprost, jer se u ovom vremenu postaču dova ne odbija. Nemoj zaboraviti svoju djecu i ukućane, i sve muslimane, u svojim dovama.

DVANAESTO: Požuri sa iftarom odmah nakon zalaska Sunca, zbog hadisa koji prenosi Sehl bin S'ad, radijallahu 'anhu: " Neće ljudi prestati biti na hajru sve dok budu požurivali sa iftarom, a odlagali sehur." (Buharija i Muslim)
I ne zaboravi bismillu prije jela, i omrsi se hurmom, ako si u mogućnosti, a zatim ponavljaj za mujezinom ono što uči, a zatim prouči dovu poslije ezana, da zaradiš šefat Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

TRINAESTO: Ne jedi puno, jer to čini tvoje tijelo teškim i poziva u lijenost u ibadetu i teraviji namazu.

ČETRNAESTO: Požuri na mjesto namaza u svojoj kući i klanjaj jaciju odmah nakon ezana, a zatim teraviju, onoliko koliko možeš.

PETNAESTO: Trudi se da u ovom mjesecu odrediš sebi sat vremena u toku noći za noćni namaz, i stajanje pred Allahom u vremenu kada djeca spavaju i kuća se smiri od dnevne buke. Nema smetnje da držiš mushaf u ruci dok klanjaš. Dozivaj Gospodara svih stvorenja, Stvoritelja Nebesa i Zemlje, stavi se Njemu na raspolaganje i moli Ga za oprost i čišćenje od grijeha, moli Ga da te učini nepokolebljivom na Njegovom putu, sve dok Ga ne susretneš. Možda tvoja dova naiđe na otvorena nebeska vrata, pa zaradiš sreću Dunjaluka i Ahireta!

ŠESNAESTO: Kloni se, sestro koja postiš, mirisa koji se širi, ako si od onih koje klanjaju teraviju u džamiji. Takođe pazi kako se pokrivaš, jer neke žene, Allah ih uputio, dolaze na teraviju neprikladno obučene i namirisane, otkrivajući svoje ukrase. Ženi muslimanki je naređen potpuni hidžab, pa šta misliš, tek, za namaz u ovom mubarek mjesecu!

SEDAMNAESTO: U zadnjih deset dana ramazana je noć vrijednija od hiljadu mjeseci, to je lejletu-l-kadr, i ona se nalazi u neparnim noćima, kako nas je obavijestio Mustafa, sallallahu alejhi ve sellem.Kaže Uzvišeni u prevodu značenja, u suri Kadr:

" Mi smo ga počeli objavljivati u noći Kadr,
a šta ti misliš šta je noć Kadr?

Noć Kadr je boja od hiljadu mjeseci -
meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake,
sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane."

Od dobrih djela koje možeš uraditi u ovih zadnjih deset dana je oživljavanje čitave noći u pokornosti Allahu, a ne kao neki ljudi, Allah ih uputio, u svirci i plesu.
Prenosi Aiša, radijallahu anha, da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi došla zadnja trećina ramazana, smotao svoju postelju, noći bi provodio u ibadetu i budio bi svoje ukućane. ( Buharija i Muslim)
Ko provede noć Kadr u ibadetu i namazu, vjerujući i nadajući se nagradi, biće mu oprošteni grijesi koje je počinio. Samo jedna noć je uzrok oprosta tvojih grijeha, pa rob postane čist poput dana kada se rodio. Allahu Ekber! Kako je Gospodar Plemenit! Pa ima li onih koji žele ove darove, i koji žude za onim što je kod Allaha?

OSAMNAESTO: Čuvaj se da ne budeš poput onih žena, Allah ih uputio, koje ove dragocjene noći troše u trgovinskim centrima kupujući bajramsku odjeću ili slatkiše, ili prave bajramska jela i kolače. Ova stvar je velika greška i pravo neznanje. Trudi se, sestro, da obaviš što možeš od bajramskih obaveza (kupovine) prije ramazana, a ako ne uspiješ tada, onda ne dozvoli sebi da uđeš u zadnju trećinu, a da to nisi završila, jer je zadnja trećina šansa da zaboraviš Dunjaluk i da se okreneš Allahu!

DEVETNAESTO: Nemoj se ulijeniti kada ti dođe šerijatsko opravdanje (mjesečni ciklus), pa samo ti je uskraćen namaz i post, dok su ti ostala djela, poput zikra i dove, slavljenja Allaha i istigfara, sva dozvoljena.

DVADESETO: Nemoj ni slučajno da se vratiš grijesima koje si radila prije ramazana, i nemoj biti poput one :

" … koja bi svoju pređu rasprela kad bi je već bila čvrsto oprela." (An-Nahl, 92.)

Sjeti se, samo, kako si postila, klanjala, učila Kur'an u ramazanu, kako si bila sretna i smirena, pa zar želiš da se vratiš u život poteškoća i tame, kao što kaže Allah, subhanehu ve te'ala:

وَمَنْ أَعْرَضَ عَن ذِكْرِي فَإِنَّ لَهُ مَعِيشَةً ضَنكًا وَنَحْشُرُهُ يَوْمَ الْقِيَامَةِ أَعْمَىٰ
"A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti." (Ta-ha, 124.)

I znaj, sestro, da si tako pronevjerila obećanje dato Allahu, dok si se kajala i plakala ponizno pred Njim.

DVADESET PRVO: Naposti dane odmah nakon ramazana, kako bi uspjela ispostiti šest dana mjeseca ševala, zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko isposti ramazan, zatim posti šest dana ševala, kao da je postio godinu dana." (Buharija i Muslim)

Na kraju, molim Allaha Velikog, Gospodara Arša Plemenitog, da nas učini od onih kojima će Allah primiti post, namaz i ibadete, i da nas učini od onih koji će biti spašeni od Vatre i da ne učini u ovoj godini zadnji naš susret sa ramazanom, a On sve može!
Naša poslijednja dova je - hvala Allahu Gospodaru Svjetova!

Izvor: " Me'as-sa'imat ", Dr. Suada El-Gamidi

HADIS  “BUDI NA DUNJALUKU STRANAC ILI PUTNIK”

Od Ibn-Omera r.a. se prenosi da je rekao: ''Uzeo me Allahov Poslanik za rame i rekao: ''Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik''. A Ibn-Omer r.a. je govorio: ''Kada omrkneš ne nadaj se da ćeš dočekati  jutro, a kada osvaneš ne nadaj se da ćeš dočekati veče, iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i život prije smrti''. (Buhari)

 

VAŽNOST HADISA

Koliko je samo ljudi kojima se dunjaluk ispriječio na putu pridržavanja vjerskih obaveza? Koliko je Allahovih robova kojima je ljubav prema dunjaluku ušla u srce pa su postal njegove sluge? Koliko je samo onih koji su zbog dunjaluka prodali vjeru, dušu i svoj narod?

Zbog navedenog, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objašnjava kako čovjek treba da se postavi prema dunjaluku, kako bi zaslužio i ušao u ''Kuću mira''. Ovaj hadis je osnova u odricanju i preziranju dunjaluka te u zadovoljstvu sa malo a čime se postiže Ahiret, džennet. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u ovom hadisu uporedio pobožnjaka sa strancem koji nema svoga doma niti skloništa. Zatim je otišao korak dalje pa ga uporedio sa putnikom prolaznikom; jer se može desiti da stranac stanuje u tuđem gradu za razliku od putnika-prolaznika koji samo putuje prema svome konačnom odredištu a ispred njega su smrtonosne doline i pustinje. 

Kaže Ibn-Bettal: ''Kao što musafir, putnik ima potrebu samo za onoliko imetka koliko mu je dovoljno da stigne do cilja, isto tako i vjernik ima potrebu za dunjalukom samo onoliko koliko mu je potrebno da stigne do mjesta koje želi.'' 

Kaže En-Nevevi: ''Značenje hadisa bi bilo: ''Ne uzdaj se u dunjaluk niti ga uzimaj svojom domovinom (kućom), ne govori sebi da ćeš na njemu vječno ostati i ne veži se za njega isto kao što se stranac ni zašta ne veže u tuđini.'' 

 A što se tiče riječi ibn- Omera: ''Kada omrkneš ne nadaj se da ćeš dočekati jutro...'' one su zaključak iz Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, oporuke njemu, Allah mu se smilovao. One upućuju na kratkoću nade u ovaj dunjaluk, zato rob treba da uvijek ima na umu da ga njegov edžel može prestići. Ovakav osjećaj ga motiviše na zadovoljavanje sa malo od dunjaluka, pripremanje za Dan povratka i da čini dobro djelo kojim je zadužen bilo ono obavezno ili pohvalno (dobrovljno).

ISKORIŠTAVANJE ŽIVOTA U ONOME ŠTO JE KORISNO

Riječi Ibn-Omera r.a.: ''Iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i život prije smrti'' su velika oporuka od časnog ashaba crpljena iz knjige našeg Gospodara i sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ovim riječima Ibn-Omer r.a. nam oporučuje iskorištavanje zdravlja u pokornosti jer čovjek u toku bolesti ne može mnoga djela da radi, te kako bi se na taj način rob pomagao u bolesti onim dobrim djelima što je radio dok je bio zdrav.

Ovaj plemeniti ashab nam također oporučuje iskorištavanje života u pokornosti Allahu i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i opskrbljavanje dobrim djelima za Dan povratka.

Allah, subhanehu we te’ala, kaže: 

وَتَزَوَّدُوا فَإِنَّ خَيْرَ الزَّادِ التَّقْوَىٰ 

''I onim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost.''

(El-Bekara, 197)

Smrt zaista zna iznenaditi čovjeka tako da može sresti svoga Gospodara bez opskrbe i na taj način propasti. Tada će se čovjek kajati za onim što je propustio prema Allahu, subhanehu we te’ala, ali to nije vrijeme za kajanje.

Uzvišeni kaže:  

أَن تَقُولَ نَفْسٌ يَا حَسْرَتَا عَلَىٰ مَا فَرَّطتُ فِي جَنبِ اللَّهِ وَإِن كُنتُ لَمِنَ السَّاخِرِينَ [٣٩:٥٦] 

”da čovjek ne bi uzviknuo: "Teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio, čak sam se i izrugivao!"

(Ez-Zumer, 56)

أَوْ تَقُولَ لَوْ أَنَّ اللَّهَ هَدَانِي لَكُنتُ مِنَ الْمُتَّقِينَ [٣٩:٥٧] 

ili da ne bi rekao: "Da me je Allah Pravim putem uputio, sigurno bi se Njegove kazne sačuvao",

(Ez-Zumer, 57)

أَوْ تَقُولَ حِينَ تَرَى الْعَذَابَ لَوْ أَنَّ لِي كَرَّةً فَأَكُونَ مِنَ الْمُحْسِنِينَ [٣٩:٥٨] 

ili da ne bi rekao kad doživi patnju: "Da mi se samo vratiti - dobra djela bih činio!" 

(Ez-Zumer, 58)

Na drugom mjestu kaže Uzvišeni: 

يَوْمَ تُقَلَّبُ وُجُوهُهُمْ فِي النَّارِ يَقُولُونَ يَا لَيْتَنَا أَطَعْنَا اللَّهَ وَأَطَعْنَا الرَّسُولَا [٣٣:٦٦] 

''Na Dan kada se njihova lica u vatri budu prevrtala, govoreći: 'Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali.''  

(El-Ahzab, 66)

Ahiret je kuća obračuna a nije kuća rada. U hadisu koga prenosi Ebu-Hurejre r.a., Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Kada čovjek umre prekidaju se sva njegova djela osim troje; trajna sadaka, nauka kojom se drugi koriste i dobro odgojeno dijete koje moli za njega''.

 Čovjek sigurno zna da je dunjaluk prolazan ali je nemaran i zaboravlja ovu veliku istinu zbog utopljenosti u dunjaluk.

Zato nas Allah, subhanehu we te’ala, na više mjesta upozorava pa veli: 

كُلُّ مَنْ عَلَيْهَا فَانٍ [٥٥:٢٦] 

''Sve što je na Zemlji prolazno je.'' 

(Er-Rahman, 26.)

Uzvišeni također kaže: 

إِنَّمَا مَثَلُ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا كَمَاءٍ أَنزَلْنَاهُ مِنَ السَّمَاءِ فَاخْتَلَطَ بِهِ نَبَاتُ الْأَرْضِ مِمَّا يَأْكُلُ النَّاسُ وَالْأَنْعَامُ حَتَّىٰ إِذَا أَخَذَتِ الْأَرْضُ زُخْرُفَهَا وَازَّيَّنَتْ وَظَنَّ أَهْلُهَا أَنَّهُمْ قَادِرُونَ عَلَيْهَا أَتَاهَا أَمْرُنَا لَيْلًا أَوْ نَهَارًا فَجَعَلْنَاهَا حَصِيدًا كَأَن لَّمْ تَغْنَ بِالْأَمْسِ ۚ كَذَٰلِكَ نُفَصِّلُ الْآيَاتِ لِقَوْمٍ يَتَفَكَّرُونَ [١٠:٢٤] 

''Život na ovom svijetu je sličan bilju zemaljskom na koje Mi spustimo sa neba kišu s kojim se ono izmiješa, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kada se zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad stanovnici njeni pomisle da su oni toga gospodari, dođe zapovijed Naša noću ili danju i Mi to pokosimo, kao da prije ničega nije ni bilo. Eto tako Mi potanko izlažemo dokaze narodu koji hoće da razmisli.“ 

(Jusuf, 24)

Pametnog roba-čovjeka čije je srce Allah, subhanehu we te’ala, osvijetlio sa razumjevanjem suštine dunjaluka ne može ovaj prolazni svijet obmanuti. On ne nalazi smirenost u njegovim ukrasima i uživanjima. On ga smatra samo njivom za Dan povratka.