OPORUKA ALIJE IBN EBU TALIBA

Kada je Alija, radiallahu anhu, rano ujutru izašao da klanja sabah - namaz, 15. ramazana 40. god. po Hidžri, biva napadnut i smrtno ranjen od udarca u glavu. Nakon ovoga Halifa pozva svoja dva sina Hasana i Husejna, i reče im:"Savjetujem vam da se bojite Allaha! Ne činite nepravdu na dunjaluku, pa makar vam bila učinjena. Nemojte plakati za onim što vam je uskraćeno. Govorite istinu, budite milostivi prema siročetu i pomozite nevoljnika. Budite nasilniku protivnici, a onome kome je nasilje učinjeno, pomozite. Radite po Kur'anu, a po pitanju vjere ne bojte se ničijeg prigovora." Nakon toga, neposredno prije edžela, Halifa je naredio da se zapiše njegov vasijjet - oporuka koja glasi:

"Ovo je oporuka Alije sina Ebu Talibovog. Oporučujem da nema boga sem Allaha a Muhammed, sallallahu alejhi we selem, je Njegov rob i Njegov Poslanik. Allah je po Svome Poslaniku poslao uputu i vjeru istinitu da bi je uzdigao iznad svih vjera makar ne bilo pravo mnogobošcima. Zatim, "Klanjanje moje, obredi moji, život moj i smrt moja, doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, On nema saučesnika. To mi je naređeno i ja sam prvi musliman". Čvrsto se Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! Čuvajte rodbinske veze, da bi vam Allah olakšao polaganja računa. Tako mi Allaha, Allah je uz jetime i nemojte im se izrugivati i udarati ih. Allaha mi, Allah je sa vašim komšijama i oni su oporuka vašeg Poslanika,sallallahu alejhi we selem, koji nije prestajao da nam ih spominje dok nismo pomislili da će komšije imati pravo na naslijeđe. Allaha mi, Allah je uz Kur'an, pa neka vas ne preteknu drugi u postupanju po Kur'anu. Allaha mi, Allah vas gleda dok ste u džamijama u namazu i ne ostavljajte ih prazne, jer ako su prazne, neće biti ni nadgledane. Allaha mi, Allah pomaže u borbi na Njegovom putu kada založite živote svoje i imetke svoje. Allaha mi, Allah je uz zekat, on gasi Gospodarevu srdžbu. Allaha mi, Allah podržava onoga ko odbrani Poslanika,sallallahu alejhi we selem, pa ne dozvolite nikako napad na njega u vašem prisustvu. Allaha mi, Allah je uz bijednika i siromaha, pa ih pozovite da im podijelite ono što je kod vas. Allaha mi, Allah je uz vaše podanike. Namaz! Namaz! Ne bojte se u ime Allaha ničijeg prijekora. Govorite lijepe riječi, kao što vam je to Allah naredio. Ne ostavljajte naređivanje dobra, a odvraćanje od zla, pa da vam vladari postanu najgori od vas, zatim ćete Allaha moliti, a dove vam neće biti uslišane. Dužnost vam je da se pazite i potpomažete, da ne izbjegavate jedan drugoga, da ne prekidate međusobne odnose i da se ne razjedinjujete. Pomažite jedni druge u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu. Bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava. Allah vas čuvao, o, Poslanikovo,sallallahu alejhi we selem, potomstvo, i čuvao vas kao što je čuvao Svoga Poslanika. Molim Allaha da vas pomogne! Neka je na vas selam i milost Allahova!"

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

PRETVARANJE

Jezičko značenje: ispoljavanje određene stvari drugome da je vidi.
Šerijatsko značenje: ispoljavanje pokornosti drugima kako bi je ljudi vidjeli i pohvalili.

Propis pretvaranja:
a) Malo pretvaranje predstavlja mali širk.
b) Svako djelo ili skoro svako djelo koje se čini sa pretvaranjem predstavlja veliki širk i on se ne pojavljuje kod vjernika, već je to osobina licemjera.

Opasnost pretvaranja:
1. Mali je širk. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Najviše čega se bojim po vas jeste mali širk.” Upitan je o njemu, pa je odgovorio: “Pretvaranje.” (Ahmed)
2. Neće biti oprošteno ukoliko se njegov počinitelj ne pokaje za njega. Svevišnji Allah je rekao: 
“Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će manje grijehe od toga.” (Prijevod značenja En-Nisa’, 48.) Ovo obuhvata i veliki i mali širk.
3. Poništava djelo pri kojem se nađe. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Svevišnji Allah je rekao: ‘Ja sam najneovisniji od toga da Mi se neko smatra ravnim, pa ko učini neko djelo i u njemu pripiše Mi nekoga, Ja ostavljam i njega i njegovo djelo.”’ (Muslim)
4. Opasnije je od Dedždžalova iskušenja. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Hoćete li da vas obavijestim o onome od čega više strahujem po vas od Dedždžala?!” Rekli su: "Svakako, Allahov Poslaniče!” Rekao je: “Skriveni širk. Čovjek će ustati da klanja, pa će uljepšati svoj namaz kada vidi da ga gleda drugi čovjek.”(Ahmed)

Ukoliko se s djelom pomiješa pretvaranje

Postoje tri slučaja.
Prvi slučaj: Podsticaj na djelo u osnovi je želja da ga vide ljudi. Ovo predstavlja širk i dotični ibadet je ništavan.
 
Drugi slučaj: Da nijjet za činjenje djela bude Allahovo zadovoljstvo, ali u toku djela dođe do pretvaranja. Ovdje se mogu desiti dva stanja:
1. da se čovjek bori sa svojom dušom i da se ne prepušta pretvaranju, da nije zadovoljan time. U ovom slučaju pretvaranje koje se pojavilo neće imati utjecaja na dotično djelo;
2. da bude zadovoljan tim pretvaranjem, da mu se prepusti i da ga ne otklanja.
Propis ibadeta u ovom slučaju:
a) Ukoliko se završetak djela ne nadovezuje na njegov početak, tada je početak, tj. prvi dio djela ispravan, dok je onaj dio djela pri kojem se desilo pretvaranje neispravan.
Primjer toga: Čovjek udijeli stotinu dinara iskreno radi Allaha, a zatim vidi čovjeka pa udijeli drugu stotinu dinara pretvarajući se. U ovom slučaju prva sadaka je ispravna, dok je druga ništavna.
b) Ukoliko se završetak djela, tj. drugi dio, nadovezuje na početak, odnosno prvi dio djela, tada je cijelo djelo ništavno.
Primjer toga: Čovjek klanja dva rekata radi Allaha, subhanehu ve te’ala, međutim, počne se pretvarati na drugom rekatu i ne odagna to pretvaranje od sebe i prepusti se njemu, tada cijeli namaz postaje ništavan.

Treći slučaj: Da se pojavi pretvaranje nakon završenog djela. U ovom slučaju ništa ne utječe na djelo.
Pitanje: Čovjek čuje kako ga ljudi hvale pa se obraduje tome?
Nema nikakve smetnje u tome. Naprotiv, “to je rana dobra vijest za vjernika.” (Muslim)
Pitanje: Čovjek ostavi činjenje djela radi ljudi?
Ostavljanje činjenja djela radi ljudi je, također, pretvaranje.

Razlika između pretvaranja – rija’a i čuvenja – sum’e
Rija’a – pretvaranje je vezano za čulo vida, tj. čovjek čini djelo kako bi ga ljudi vidjeli i pohvalili.
Sum’a – čuvenje, vezana je za čulo sluha, tj. čovjek čini djelo kako bi se pročuo među ljudima pa ga ljudi počeli hvaliti.

Lijek za pretvaranje:
1. prisjećanje vrijednosti iskrenosti,
2. svjesnost opasnosti pretvaranja i poništavanja djela,
3. prisjećanje na ahiret,
4. svjesnost da ljudi niti koriste niti štete,
5. dova: “Allahumme inni e’uzu bike en ušrike bike šej’en ve ene e’alemu ve estagfiruke lima la e’alemu! – Allahu moj! Ja Ti se utječem da Ti smatram nekoga ravnim, a ja to znam, i tražim oprosta od Tebe za ono što učinim u neznanju!”

Nastojanje čovjeka da svojim ibadetom zadobije imetak
Pod ovim se podrazumijeva da čovjek radi čisti ibadet kako bi zadobio dunjalučku korist.
Primjer toga:
1. poput onoga koji obavlja hadždž da bi uzeo novac;
2. poput onoga koji se bori radi ratnog plijena;
3. poput onoga koji uči ezan za platu;
4. poput onoga koji traži šerijatsko znanje samo da bi dobio diplomu ili radno mjesto.
Propis: Dvojak je:
a) ukoliko svim svojim djelima ili skoro svim svojim djelima namjerava postizanje dunjalučke koristi, tada to biva veliki širk;
b) ukoliko počini određeno djelo kojim namjerava određenu dunjalučku korist, tada to biva mali širk koji poništava dotično djelo.

Upozorenje čovjeku da ne traži svojim ibadetom dunjalučku korist
Svevišnji Allah je rekao:
 “Onima koji žele život na ovom svijetu i ljepote njegove – Mi ćemo dati plodove truda njihova i neće im se u njemu ništa prikratiti. Njih će na onom svijetu samo vatra peći; tamo neće imati nikakve nagrade za ono što su na Zemlji radili i bit će uzaludno sve što su učinili.” (Prijevod značenja Hud, 15.-16.)
 Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ko bude tražio znanje kojim se traži samo Allahovo lice, a on ga ne bude tražio osim da postigne neki od dunjalučkih ciljeva, on neće osjetiti miris Dženneta.” (Ahmed i Ebu Davud)                                                                                                                                                             Olakšano poimanje tevhida - Abdullah b. Ahmed el-Havil 

OBAVEZA JE SLIJEDITI VJERODOSTOJNI SUNNET

Nema sumnje da položaj današnjih muslimana ovisi o njihovom držanju za sunnet, jer Uzvišeni Allah učvršćuje na zemlji one koji se vladaju po normama koje je uspostavio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Jedini put koji vodi muslimane ka prosperitetu i konvergenciji na ovom i budućem svijetu jeste prakticiranje izvornog islama kao idealnog sistema u ljudskom životu. Obaveza je vjernicima da se u svemu pokore Allahu i Njegovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. 

Uzvišeni Allah je rekao: “Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svome hiru postupe. A oni koji su nepokorni Allahu i Poslaniku u očitoj su zabludi.” (El-Ahzab, 36)

U drugom ajetu stoji: “I tako mi Gospodara tvoga, oni neće istinski vjerovati dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.” (En-Nisa, 65)
  
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Meni je objavljen Kur’an i s njim nešto slično njemu.” (Ebu Davud, 4604, Ahmed, 4/130, i Tahavi u djelu Šerhul-meani, 4/209, s vjerodostojnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Sahihul-džamia, 1/516. Pod riječima: “...i s njim nešto slično njemu” misli se na sunnet.)

Brojni su dokazi koji obavezuju na slijeđenje sunneta. Iz navedenih ajeta i hadisa može se uočiti da je sunnet neprikosnoveni izvor islama i da nije ispravno slijediti bilo čije stavove i mišljenja ako se kose s riječima ili djelima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Islamski su učenjaci tumačili Kur’an i sunnet na osnovu raspoloživih argumenata. Nisu slijepo slijedili mišljenja svojih prethodnika, naročito ako se radi o pitanjima za koja ne postoje kategorički dokazi. Bili su daleko od svake slijepe pristrasnosti. Nisu odstupali od sunneta kada se potvrdi njegova vjerodostojnost, znajući da mišljenja učenjaka ne mogu zamijeniti objavu.

Jednog je dana imam Šafi spomenuo hadis i potvrdio njegovu vjerodostojnost, pa ga neko od prisutnih upita da li prihvata rad po tom hadisu? Imam Šafi naljutio se i upitao: “Smatraš li me kršćaninom ili si me možda vidio u crkvi? Da li sam to sebe opasao zunnarom. Zar da prenosim hadis a ne prihvatim rad po njemu?!” U ovome kontekstu navodi je imam Sujuti u djelu Miftahul-dženna, str. 16. Smisao ovog predanja zabilježio je Ebu Nuajm u djelima Hil’jetul-evlija, 9/106, i Zikru ahbari Asbehan, 1/174, s vjerodostojnim lancem prenosilaca.

Poznati tabiin Mudžahid b. Džebr izjavio je: “Od svakog se prihvata i odbija, osim od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.” (Ebu Nuajm u djelu Hil’jetul-evlija, 3/300, Hatib u djelu El-Fekihu vel-mutefekkih, 1/441, i Bejheki u djelu El-Medhal, 1/107, s vjerodostojnim lancem prenosilaca.) Ove se riječi također pripisuju Ibn Abbasu i imamu Maliku.
Abdullah b. Mubarek prenosi da je imam Ebu Hanifa rekao: “Kada Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nešto kaže, to je neprikosnoveno, a kada kažu ashabi, možemo birati između njihovih mišljenja. A kada je riječ o izjavama tabiina, njihove ćemo izjave razmatrati.” (Ibn Abdulberr u djelu El-Munteka, str. 145, i Bejheki u djelu El-Medhal, 1/111, s dobrim lancem prenosilaca.)

Veliki hadiski autoritet Ebu Bekr b. Huzejma govorio je: “Ničije se riječi ne mogu uporediti s Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima, ako su vjerodostojno prenesene.” (Bejheki u djelu El-Medhal, 1/106, Hatib u djelu El-Fekihu vel-mutefekkih, 1/536, i Kajserani u djelu Tezkiretul-huffaz, 2/728, s ispravnim lancem prenosilaca.)
Identično ovome kazao je Omer b. Abdulaziz. (Darimi, 432, Adžurri u djelu Eš-Šeria, 1/182, Ibn Nasr Mervezi u djelu Es-Sunna, 96, Ibn Batta u djelu El-Ibana, 1/60, Herevi u djelu Zemmul-kelami ve ehlihi, 3/12 i 5/27, i Hatib u djelu El-Fekihu vel-mutefekkih, 1/508, s dobrim lancem prenosilaca.)

Vidimo da su naši prethodnici sunnet smatrali osnovom koja treba suditi među ljudima. Niko od njih nije obavezivao na slijeđenje nekoga od islamskih učenjaka ponaosob, jer nepogrešivost u vjeri pripada samo poslanicima, dok učenjaci mogu pogrešiti u interpretiranju pravnih pitanja, bez obzira na stupanj njihove znanosti. Najistaknutije islamske ličnosti i osnivači velikih pravnih škola nisu dopustili da ih neko slijepo slijedi ili preferira njihova mišljenja nad Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, hadisima.

Imam Ebu Hanifa rekao je: “Kada se uspostavi vjerodostojnost hadisa, to je moje mišljenje.” (Hašijetu Ibni Abidin, 1/385.) Imam Ibn Abidin ove riječi pripisuje imamima četiri pravne škole.
Isto ovo se prenosi od Ebu Sevra. (Vidjeti: Sijeru ealamin-nubela, 10/35 od imama Zehebija.)

Imam Malik govorio je: “Ja sam čovjek, pogodim i pogriješim. Kada vidite da se moje mišljenje podudara s Kur’anom i Hadisom, prihvate ga, u protivnom ga odbacite.” (Vidjeti: Mevahibul-Dželil, 3/40, El-Ihkam, 6/244, od Ibn-Hazma, i Ialamul-muvekkiin, 1/75, od Ibnul-Kajjima.)

Od imama Šafije prenose se sljedeće izreke: “Učenjaku nije dopušteno zapostaviti Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi zbog nečijeg mišljenja.” (Vidjeti: El-Umm, 7/260, od imama Šafije, i Hil’jetul-evlija, 9/107.)

“Ako vidite u mojim knjigama da se nešto kosi s Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, sunnetom, sunnet prihvatite, a moje mišljenje odbacite.” (Bejheki u djelu El-Medhal, 1/205, i Hatib u djelu El-Fekihu vel-mutefekkih, 1/389, s ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: El-Medžmu, 1/136, Mevahibul-Dželil, 1/400, Avnul-Mabud, 2/323, Šerhuz-Zurkani, 1/407, Tuhfetul-ahvezi, 1/456, Subulus-selam, 4/38, i Kešfuz-zunun, 1/826.)

“Ako vam spomenem ispravan hadis pa ostavim rad po njemu, znajte da sam izgubio razum.” (Bejheki u djelu El-Medhal, 1/205, i Hatib u djelu El-Fekihu vel-mutefekkih, 1/389, s ispravnim lancem prenosilaca.)

“Muslimani su jednoglasni u mišljenju da nije dopušteno ostaviti vjerodostojan hadis zbog nečijeg mišljenja.” (Vidjeti: Ialamul-muvekkiin, 1/7.)
“Odričem se svojih mišljenja koja nisu u skladu s Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem, sunnetom, i slijedim Hadis.” (Ebu Nuajm u djelu Hil’jetul-evlija, 9/107. Vidjeti: Ialamul-muvekkiin, 2/285.)

Imam Ahmed govorio je: “Ne slijedite ni mene, ni Malika, ni Šafija, ni Evzaija, ni Sevrija, već uzmite odakle su oni uzeli.” (Vidjeti: Sifetu salatin-Nebi, str. 53, Ialamul-muvekkiin, 2/201, i El-Kavlul-mufid, 1/61, od imama Ševkanija.)

Govoreći o jednom slabom hadisu, imam Ibn Hazm, osnivač bukvalističke pravne škole, zapisao je: “Da je ispravan, rado bih ga prihvatio, i ne bih ga ostavio zbog nekakvih drugih mišljenja.” (Vidjeti: El-Muhalla, 10/408.) Na drugom mjestu je zapisao: “Kada je riječ o nama, ničije riječi nisu (kategoričan) dokaz osim riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Da postoji ispravno predanje od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o ovom pitanju, prihvatili bismo ga i zadovoljili se time.” (Vidjeti: El-Muhalla, 5/75.) Ovo se odnosi na one koji mogu vagati argumente i odabirati prioritetniji stav, a ne na obične ljude koji su obavezni slijediti učenjake, a Allah najbolje zna.

Mr. Safet Kuduzović 

Ebu Hurejre, radiallahu anhu prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem rekao: "Sedam vrsta ljudi ce biti u Allahovom hladu na dan kad nikakvog drugog hlada nece biti: pravedna vladara; mladic koji odraste u pokornosti Allahu; covjek cije je srce neprestano vezano za dzamiju; prijatelji koji se vole samo u ime Allaha, takvi su kada se sastaju i razidju; covjek kojeg lijepa i ugledna zena pozove na blud,on kaze: Ne, ja se bojim Allaha; covjek koji udjeljuje milostinju tako da mu lijeva ruka ne zna sta je desna udijelila; i covjek koji se sjeti Allaha u samoci pa pusti suze."
                                                                                                     Muttefekun alejhi

Ebu Hurejre, radiallahu anhu prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem rekao: "Tako mi Allaha u cijoj je moci moja dusa,necete uci u dzennet sve dok ne budete voljeli? Hocete li da vas uputim na djelo kojim cete se, ako ga budete cinili, zavoljeti? Nazivajte selam jedni drugima!"                                                                                                                                                                                                                                         Muslim

Enes, radiallahu anhu prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem rekao: "Koga budu krasila tri svojstva osjetice slast imana: da mu Allah i Njegov Poslanik budu drazi od svega, da brata muslimana voli samo u ime Allaha, i da mrzi povratak kufru, nakon sto ga je Allah iz njega izbavio, kao sto ne zeli da bude bacen u vatru."

                                                                                                      Muttefekun alejhi

DŽENNET NA DUNJALUKU

Čuo sam jedne prilike šejhul-islama Ibn Tejmiju neka je Allahova milost na njega, kako kaže:'' Zaista džennet postoji i na ovom svijetu pa ko god ne udje u njega, neće uči ni u onaj na ahiretu.” A jedne druge prilike mi je rekao: “A kako mi mogu nauditi moji neprijatelji? U mojim grudima i srcu leži moj Džennet i bašča u njemu. Ako i ja putujem, putuju i oni sa mnom i nikada me ne napuštaju. Ako me bace u tamnicu, pa to je meni osama sa mojim Gospodarem. Ako me ubiju, to je moj šehadet. A ako me protjeraju, to je moja hidžra!”

Dok je bio u zatvoru, govorio bi:“ Ne bih vise zahvaljivao Allahu s.w.t na ovome blagoslovu ni da imam istu ovu tvrdjavu u kojoj sam zatvoren svu od zlata”, ili: “Nikada im se ne mogu odužiti za dobro koje mi je dato u ovoj tamnici.”
U istoj toj tamnici bi na sedždi molio Allaha Uzvisenog ovim riječima: “O Allahu, pomozi mi, da Ti što više zahvaljujem, da Te što česće spominjem i sjećam Te se i da Ti na najbolji način robujem.”

Jednom mi je takodjer rekao: “Istinski zatvorenik je onaj cije je srce Allah zatvorio i ucinio slijepim, pa zapecatio; a istinski zarobljenik je onaj cije je srce zarobila njegova strast!” Nakon sto je usao u tvrdjavu i nasao se u zatvorskom krugu, bacio je pogled na njene zidine pa se sjetio ovoga: “A medju njima ce biti postavljen bedem i na njemu kapija. Unutar bedema je milost a izvana kazna.”

Allah najbolje zna, ali ja nisam vidio da je neko imao bolji zivot od njega. Uprkos teskocama u zivotu bez imalo udobnosti i luksuza; uprkos zastrasivanjima i tlacenjima, Ibn Tejmija je zivio cistije i jednostavnije nego bilo ko drugi. Bio je najvelikodusniji covjek koga sam ikada upoznao; covjek najcvrsce volje i najsrdacnije duse; insan cije je lice uvijek odavalo osjecaj blazenstva i smirenosti. Kad god bi nas obuzimao strah i sumnja i kada bi nam ponestajalo razboritosti u rasudjivanju, isli bi kod njega. Ne bismo stigli ni da ga dobro pogledamo a ni da ga saslusamo i taj strah i sumnja bi vec ustupili mjesto olaksanju, ponovnoj snazi, pouzdanju u Allaha i smiraju. Pa neka je hvaljen i slavljen Onaj koji svojim iskrenim robovima daje da posvjedoce o Njegovom Dzennetu i pre nego sto se susretnu sa Njime, Koji im otvara Dzennetske kapije primajuci im dobrocinstva i daje im da osjete nesto od Dzennetskog osvjezenja, blagog vjetra milosti njegove i njegovog mirisa - da bi takvi robovi zudjeli za Dzennetom i pohitali mu u susret svom svojom snagom.

Jedan je mudrac rekao: “Kada bi kraljevi i svi njihovi nasljednici znali i na tren okusili ono sto je nama dato, pokusali bi poslije da nam to oduzmu sabljama svojim.” A neko drugi je opet rekao: “Kako su jadni oni koji zude samo za dunjalukom. Zude za njim a odlaze sa njega a da i nisu probali niti osjetili najsladju stvar na njemu.” Kad je upitan sta je to najsladje na dunjaluku, on je odgovorio: “Ljubav prema Allahu, svjedocenje Njegova postojanja i neprekidno spominjanje Njegovog imena.” Slicno ovome, jedan je ucenjak rekao: “Odista postoje momenti kada srce insana igra i svo treperi od radosti.” Drugi je na to dodao:'' Ja cesto kazem sebi da ako ce se ljudi stalno tako osjecati onda kada udju Allahovom miloscu u Njegov Dzenet, onda su njihovi zivoti tamo zaista neopisivi.” Voljeti Allaha iznad svega drugog, uspostaviti lijep odnos sa Njim, sjecati Ga se stalno i spominjati Njegovo ime, naci svoj smiraj i odmor u tome, voljeti samo Njega, bojati se samo Njega, nadati se i pouzdati se samo u njega; sve ciniti samo u Njegovo ime i zarad njegovog zadovoljstva i nagrade; to je Dzennet na dunjaluku i to je blagoslov sa kojim se nista ne moze porediti.

To je ono sto raduje srca onih koji odisu ljubavlju prema Allahu i smisao zivota koji uceni poznaju a kraljevi zavide. Kako se njihova srca raduju Allahu, tako se i drugi raduju njima. Jer ko god nadje radost svoga srca u pokornosti Allahu, zna obradovati i srca drugih ljudi; a ko to ne uspije, ne nalazi nista na dunjaluku osim nemira. O ovome svjedoce oni cija su srca ziva i osjecajna. Ali oni cija su srca mrtva i slijepa samo druge mogu udaljiti od Allaha; zato izbjegavaj drustvo takvih ako zelis postici lijep odnos sa svojim Gospodarem. Ali ako si iskusan s takvim drustvom, onda budi blag i uljudan prema njima ali neka ih tvoje srce prezre da se ne bi desilo da te odvrate od Onoga koji treba da bude iznad svega. Znaj da je najveci gubitak vremena druzenje sa onima koji cine da tvoj iman slabi i koji te odvracaju od Allaha, slabe tvoje pouzdanje u Njega, truju ti srce i cine da zaboravljas svoj osnovni cilj - Allahovo zadovoljstvo. Pa ako si iskusan na ovaj nacin, a za mnoge od nas to je neizbjezno, strpi se na tome i zahvaljuj Allahu. Pokusaj da Mu se priblizis svim onim djelima koji vode tome.

Ucini svoje druzenje sa ljudima na dunjaluku korisnim a nikako pogubnim po sebe. Budi na dunjaluku putnik i kada te neko pozove da zastanes ti nemoj stati vec toga pozovi da i on krene sa tobom. A ako takav i podje sa tobom budi ti njemu vodic a ne on tebi. Ako te pak odbije i ti izgubis svaku nadu da ce on ikada krenuti na takav put, onda mu bar ne dozvoli da te zadrzava i odvrati od tvog puta. Bolje ti je da tada pozuris onome ka cemu si se zaputio i da na takve ne obracas paznju. Nemoj se ni osvrnuti da ga pogledas jos jednom jer je takav poput oholog drumskog razbojnika. Cuvaj svoje srce od grijeha i pazi kako provodis dane i noci. Ne dozvoli da Sunce zadje a da ti ne stignes do svog odredista, pa makar te tamo morali i odnijeti na nosilima. Niti dopusti da svane zora a da ti budes onaj koga je karavana zaboravila i ostavila samog, jer nece biti dovoljno vrijemena da ih stignes prije mraka.  

Ibnul Qajjim El - Dzevzijje

Ibn Omer prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Musliman je muslimanu brat: ne nanosi mu nepravdu, ne uskraćuje mu njegova prava i ne ponižava ga. Čovjeku je dovoljno zla to što nipodaštava brata muslimana. Ko pomogne svome bratu muslimanu u nevolji, Allah će njemu pomoći u njegovoj nevolji, ko otkloni nedaću jednog muslimana, Allah će njemu otkloniti jednu od njegovih nedaća na Sudnjem danu. A ko prikrije nedostatke (mahane) jednog muslimana, Allah će prikriti njegove na Sudnjem danu." (Buhari i Muslim)

NE ZABORAVIMO NAŠU PROŠLOST

“Dvije su skupine ljudi koji će biti duboko u džehennemu, a još ih nisam vidio. Jedna skupina koja drži bičeve poput kravljih repova, i njima udaraju ljude.

I žene koje su pokrivene a otkrivene, koje poučavaju i druge žene tome, koje su skrenule sa pravog puta. Njihove glave izgledaju kao grbe deva. Neće ući u džennet, niti će osjetiti njegov miris, koji se osjeća na velikoj daljini.” (Muslim)

Ebu Dawud bilježi predaju od Ummu Seleme i Mejmune da je Abdullah ibn Ummi Mektum (slijepi mujezin vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi we sellem) došao kod Allahovog Poslanika, a one su bile prisutne, pa im je rekao Muhammed, sallallahu ‘alejhi we sellem, da izađu tj. da se sklone, pa su rekle:
‘Allahov Poslaniče, zar on nije slijep čovjek? Zbog čega da se sklanjamo a on nas ne vidi?’ On im je rekao: ‘A zar ste vas dvije slijepe?’