„Najčudnija stvar jeste da Ga upoznaš, a zatim da Ga ne zavoliš; da čuješ Njegovog glasanika kako te poziva, a zatim odložiš svoj odziv; da znaš kako je vrijedna i unosna trgovina s Njime, potom trguješ sa nekim drugim!; da znaš veličinu Njegove srdžbe, a nakon toga Mu se suprostavljaš!; da poznaješ gorčinu usamljenosti u griješenju prema Njemu, a zatim ne težiš za lijepim ugođajem i osjećajem prijatnosti u pokoravanju Njemu; da osjetiš tjeskobu i potištenost srca kad ne slušaš Njegove riječi ili o Njemu, a potom ne čezneš za osjećajem širokogrudnosti i smiraja slaveći Ga i dozivajući; da iskusiš gorčinu i teret vezivanja srca za nekoga drugog pored Njega, a onda ne bježiš od toga ka blagosti i ushićenju prilikom prepuštanja i okretanja k Njemu. A najčudnije od svega toga jeste spoznaja da ti On treba, da o Njemu ovisiš, a ti, i pored toga, od Njega se okrećeš i hrliš za onim što te od Njega udaljava.“ 

Ibn Kajjim El-Dževzijje