"U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, ničeg što nije u Jasnoj knjizi." 

(Al-An'am, 59)

"U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna."

El-Buhari prenosi od 'Abdullaha ibn 'Umera da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:

"Pet je ključeva tajni (gajba) koje niko ne zna osim Allaha": "Samo Allah zna kada će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; " "Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obaviješten." (Luqman, 34)

"...i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru", "...i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna", tj. On zna svaki pokret, čak i  biljaka i mrtve prirode, a pogotovo pokrete životinjskog svijeta, a svakako i pokrete onih koji su šerijatski obavezni, bili džini ili ljudi, kao što Allah, subhanehu we te'ala, u drugom ajetu kaže: "On zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju." (Al-Mu'min, 19)

"...i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, ničeg što nije u Jasnoj knjizi".

Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-'Abbasa da je rekao: "Allah, subhanehu we te'ala, stvorio je (slovo) nun, koje predstavlja tintarnicu, a zatim je stvorio ploče na kojima je napisao sve što je vezano za ovaj svijet do njegova završetka, šta će sve od stvorenja stvoriti, koliko će podariti halal i haram opskrbe i šta će se sve od dobrih i loših djela požnjeti." A zatim je proučio ovaj ajet: "...i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna;""

Tefsir Ibn Kesir

POST U MJESECU ŠEVVALU

Post je jedan od najvrednijih ibadeta i temelj islama. On pripada Allahu Uzvišenom Koji nagraðuje za njega. Nad drugim ibadetima odlikuje se svojom tajnošću, jer ga drugi ne vide. Ne postoji mogućnost pretvaranja pred drugim ljudima, što se može činiti kod ostalih ibadeta. U komentaru Allahovih riječi: "Pomozite sebi strpljenjem i obavljanjem namaza, a to je teško osim bogobojaznima", neki učenjaci prvih generacija smatraju da se “strpljenje” spomenuto u ajetu odnosi na post.  (Vidjeti: Tefsirul-Kur’anil-azim, 1/90, Muharerul-vedžiz, 1/277, Et-Teshil, 1/8, od imama Garnatija, El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 1/64, Fethul-bejan, 1/158, Tefsir imama Semanija, 1/74, Hašijetu Muhjid-Din, 1/32.)

Uzvišeni Allah takoðer kaže: "Samo strpljivi bit će bez računa nagraðeni". U komentaru riječi “strpljivi” navodi se da su to postači. (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 15/241, i Fethul-bari, 4/108.)

U jednom od hadisa Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nazvao je ramazan “mjesecom strpljenja.” (Nesai, 2407, Buhari u Et-Tarihu, 4/1/238.-239., Tajalisi, 2393, Taberani, 22/358.-359. Lanac prenosilaca ovoga hadisa je vjerodostojan. Vidjeti: Sahihus-sunen, 2/168, Sahihut-tergib, 1/599, Irvaul-galil, 4/99, Es-Silsiletus-sahiha, 6/1/244.-245. Slično tome prenose  Ahmed, 2/263, i Bezzar, 1047, El-Kešf, u predanju  koje je  vjerodostojnim ocijenio šejh Ahmed Šakir u svojim opaskama na El-Musned, 4/293, a dobrim hafiz Askalani u Muhtesaru zevaidi musnedil-Bezzar, 1/408. Vidjeti takoðer Itihaful-hiretil-mehere, 3/408.)

Nije ispravno zadovoljiti se pokornošću u ramazanu, a potom zanemariti vjeru do narednog ramazana. Kada je rečeno Bišru da neki ljudi ibadete samo u ramazanu, rekao je: "Ružnog li naroda koji zna za Allaha samo u ramazanu, lijep je onaj ko ibadeti tokom cijele godine." Kada je Eš-Šibli upitan da li je bolji ša'ban ili ramazan, odgovorio je: "Budi u stalnoj, a ne u sezonskoj pokornosti Allahu."

 Nakon ispraćenog gosta, časnog mjeseca ramazana, vjernici i dalje nastavljaju sa ovim časnim ibadetom u vidu dobrovoljnog posta.

Jedan od vidova neobaveznog, ali jako pohvalnog posta jeste post u mjesecu ševvalu. Ebu Ejjub el-Ensari prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko isposti ramazan, potom isposti šest dana ševvala, kao da je postio cijelu godinu.” (Muslim, 1164, Ebu Davud, 2433, Tirmizi, 759, Ibn Madže, 1741.)

U drugoj predaji stoji: “Ko isposti šest dana nakon Ramazanskog bajrama, kao da je postio cijelu godinu.” (Ibn Madže, 1740, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Sahihus-sunen, 2/77. Slično tome prenose Ahmed, 5/280, i Tahavi, 3/119.-120.) Postoje i drugi hadisi koji se navode u ovom smislu, ali je njihova autentičnost sporna.

Budući da se dobra djela udeseterostručuju, post ramazana biva kao deset mjeseci, a post šest dana ševvala kao dva mjeseca i tako se broji kao post godine. Ovako se navodi u hadisu koji bilježi imam Ahmed, 5/280, od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa ispravnim lancem prenosilaca kako tvrde Ebu Hatim er-Razi, Ibn Hibban i šejh Albani. (Vidjeti: Letaiful-mearif, str. 392, i Sahihul-džamia, 2/715. Uporediti: Medžmu'ul-fetava, 22/303.)

Nema razlike u pogledu mjeseca ramazana, svejedno, bio dvadeset devet ili trideset dana, uvijek se dobija obećana nagrada, Allahovom dozvolom.

Većina učenjaka smatra post šest dana u ševvalu pohvalnim, i to je stav: Ibn Abbasa, Tavusa, Šabija, Ibn Mubareka, Šafije, Ahmeda, Ishaka i drugih. (Vidjeti: El-Mugni, 3/56, El-Medžmua, 6/400, Letaiful-mearif, str. 389, od Ibn Redžeba)
Meðutim, imam Ebu Hanife, Malik, Ebu Jusuf i Es-Sevri smatraju da nije pohvalno postiti ove dane bojeći se spajanja dobrovoljnog posta sa obaveznim pa da ih neznalice poistovijete u propisu i smatrajući da se time oponašaju kitabije. (Vidjeti: Bedaeus-Sanaia, 2/215, Mevahibul-dželil, 2/414, i Šerhuz-Zurkani, 1/271, i Letaiful-mearif, str. 390.)

Nema sumnje da je mišljenje većine učenjaka zasnovano na jačem argumentu budući da je hadis Ebu Ejjuba jasan i vjerodostojan.

Učenjaci koji smatraju pohvalnim post u ševvalu imaju različita mišljenja oko kakvoće posta.

Imam Šafija i Ibn Mubarek smatraju da je pohvalno uzastopno postiti ove dane početkom mjeseca ševvala. To dokazuju verzijom koju prenosi Ebu Hurejre od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko bude postio šest dana uzastopno nakon Ramazanskog bajrama, kao da je postio cijelu godinu." (Taberani u El-Evsatu, 7/366/7607, sa slabim lancem prenosilaca kako smatraju imam Munziri, Ibn Redžeb i Hejsemi. Šejh Albani ovu predaju smatra ništavnom. Vidjeti: Letaiful-mearif, str. 390, Medžmeuz-zevaid, 3/183, Es-Silsiletud-daife, 11/307/5189, Daifut-tergib, 1/309, i Tenkihul-kelam, str. 597.) Slično ovome prenosi se od Ibn Abbasa, kao njegove riječi, ali sa neispravnim lancem prenosilaca.

Imam Ahmed i Vekia smatraju da je dozvoljeno postiti ove dane kako uzastopno tako i odvojeno. (Vidjeti: El-Mugni, 3/56, Letaiful-mearif, str. 390.)

Postoji i treće mišljenje da nije dozvoljeno postiti neposredno nakon Bajrama, jer su to dani jela i pića. Meðutim, ovo mišljenje je iznimno i izrazita većina islamskih učenjaka smatra da je dozvoljeno postiti odmah nakon prvog dana Bajrama. U ovom smislu navode se predanja od Ibn Omera i Ibn Abbasa, ali su njihovi lanci prenosilaca slabi.

Ako pogledamo šerijatske argumente i opće ciljeve šerijata, vidjet ćemo da mišljenje imama Ahmeda i Vekia ima posebnu težinu i da ga možemo preferirati nad ostalim mišljenjima iz dva razloga: Prvo, što ne postoji jasan i vjerodostojan argument koji bi precizirao način posta u ševvalu. Drugo, općenitost hadisa koji prenosi Ebu Ejjub u kome se spominje post šest dana u ševvalu, pa je olakšica za obaveznika da posti ove dane shodno mogućnosti, bilo uzastopno ili razdvojeno, na početku, u sredini ili na kraju mjeseca. (Uporediti: Fetaval-ledžnetid-daime, 10/391) Meðutim, bolje je požuriti i uzastopno napostiti ove dane zbog općih ajeta i hadisa koji ukazuju na požurivanje u činjenju dobra.

Iz hadisa se, takoðer, razumije da treba prvo napostiti propuštene dane ramazana, a potom postiti šest dana ševvala, jer hadis kaže: "Ko isposti ramazan, a potom isposti šest dana ševvala", dakle post šest dana ševvala biva nakon ispoštenog ramazana. Šejh Ibn Baz i ostali članovi Stalnog kolegija te Ibn Usejmin smatraju da neće zaslužiti nagradu posta cijele godine onaj ko isposti šest dana ševvala prije nego što naposti propuštene dane ramazana. (Vidjeti: Fetaval-ledžnetid-daime, 10/391, i Fetava ve ahkamu-sijam, str. 438-439, od Ibn Usejmina) Ibn Usejmin tvrdi da nije ispravno postiti ovih šest dana prije nego što se naposte propušteni dani ramazana, iako je istekao ševval. (Vidjeti: Fetava ve ahkamu-sijam, str. 438-439, od Ibn Usejmina) Ovaj stav odgovara spoljašnjem značenju hadisa koji prenosi Ebu Ejjub, iako neki učenjaci smatraju da je dozvoljeno postiti šest dana ševvala prije napaštanja ramazana.

Ko bude napaštao propuštene ramazanske dane ne može spojiti sa njima nijjet posta ševvala istovremeno, jer su to dva ibadeta ciljana sama po sebi te se njihovi nijjeti ne mogu spajati. (Uporediti: Letaiful-mearif, str. 398)

Što se tiče posta cijelog mjeseca ševvala, u tom pogledu navodi se neispravan hadis u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko bude postio ramazan i ševval, i ponedjeljak i četvrtak, ući će u Džennet." (Ahmed, 3/416. Imam Hejsemi i šejh Albani prigovorili su ovoj predaji. Vidjeti: Medžmeuz-zevaid, 3/190, i Es-Silsiletud-daife, 10/124/4612) Smisao posta cijelog ševvala navodi se u hadisu koji prenosi Usame b. Zejd od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa slabim lancem prenosilaca. (Ibn Madže, 1/555/1744, i El-Adeni, 8/655 – Kenzul-ummal)

Post šest dana ševvala ima brojne koristi:

Prvo, upotpunjuje nakon ramazana post godine.

Drugo, primjer posta u ša'banu i ševvalu, u odnosu na ramazan, jeste kao primjer sunneta prije i poslije propisanog namaza koji upotpunjuju krnjavost koja se desi u obaveznim namazima.

Treće, post nakon ramazana ukazuje da je Uzvišeni Allah primio ramazanski post, jer ko iskreno obavi odreðeno djelo, Allah mu omogući činjenje dobrih djela nakon toga.

Četvrto, post ramazana biva razlogom oprosta prijašnjih grijeha, pa post u ševvalu biva zahvala na ovoj blagodati, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao sve dok mu stopala ne oteku, iako mu je Allah Uzvišeni oprostio prijašnje i kasnije propuste.

Peto, prestankom ramazana ne prestaje mogućnost činjenja dobrih djela koja je vjernik činio u njemu, a Allah najbolje zna. 

Mr. Safet Kuduzović

ONA PRISUSTVUJE BAJRAM - NAMAZIMA

Islam je počastio ženu i učinio je odgovornom kao i muškarce u ibadetu svome Gospodaru. Islam, također, zagovara da žena prisustvuje i bajramima: ramazanskom i hadžijskom bajramu, kako bi prisustvovala dobru i pozivu upućenom vjernicima. Potvrdu toga nalazimo u mnogim hadisima koje bilježe El - Buhari i Muslim. Između ostalih, u hadisu stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, naredio da sve žene izađu kako bi prisustvovale tim proslavama: djevojčurci, punoljetne djevojke i one koje nisu punoljetne. Čak i onim koje imaju menstruaciju naredio je da izađu. One neće klanjati, ali će prisustvovati svečanosti. Koliko je vodio računa o tome da sve izađu na namaz u ova dva bajrama, očituje se u njegovoj naredbi da ona koja ima više haljina dadne svojoj sestri nešto da obuče na taj dan. U ovome se očituje pažnja da sve žene prisustvuju bajram - namazu, a sve to u okviru međusobnog potpomaganja, razumijevanja, jedinstva, dobročinstva i bogobojaznosti.

Prenosi se od Ummu ‘Atijje da je rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, naredio nam je da izađemo na bajram - namaze, djevojčicama i djevojkama, a onima koje imaju menstruaciju naredio je da se udalje s mjesta gdje će se klanjati namaz.” (Ibid, 6/178,179)

Od nje se, također, prenosi da je rekla: “Bilo nam je naređeno da izađemo na dan bajrama, punoljetne djevojke i one koje to nisu.” Rekla je: “Izašle bi i one koje imaju menstruaciju, ali su bile iza svih ljudi i donosile su tekbire zajedno s ostalim svijetom.””  (Ibid, 6/179)

Od nje se prenosi i da je rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, nam je naredio da izvedemo na bajrame djevojčice, one koje imaju menstruaciju kao i punoljetne djevojke i one koje to nisu. Što se tiče onih koje su imale menstruaciju, one nisu pristupale namazu, ali su prisustvovale dobru i pozivu upućenom muslimanima. Rekla sam: “O Allahov poslaniče, jedna od nas nema haljine.” Odgovorio je: “Neka je odjene njena sestra svojom haljinom.”” (Ibid, 6/180)

U Buharijinom “Sahihu” navodi se: “Pričao nam je Muhammed bin Selam, pa je rekao: “Obavijestio nas je Abdul-Vehhab, a on prenosi od Ejjuba, a on od Hafse bint Sirrin da je rekla: “Zabranjivali smo našim djevojkama da izlaze za bajrame. Stigla je jedna žena i odsjela u dvorcu Beni-Halef i pričala o svojoj sestri čiji je muž bio u borbi s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi we sellem, u dvanaest pohoda, a i njena sestra je šest puta bila s njim u tim pohodima. Ona je kazivala: “Brinule smo se o ranjenima, a i o bolesnima, pa je moja sestra upitala Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: “Neće li škoditi ako neka od nas ne bude imala haljinu pa ne izađe?’’Odgovorio je: “Neka je odjene njena prijateljica svojom haljinom i neka prisustvuje dobru i pozivu upućenom vjernicima.” Hafsa je rekla: “Kada je stigla Ummu Atijje, otišla sam kod nje i pitala je: “Jesi li čula Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem?” Odgovorila je: “Žrtvovala bih oca za njega, jesam” - nikad ga (Poslanika, sallallahu alejhi we sellem) ne bi spomenula, a da nije rekla “žrtvovala bih oca za njega.” “Čula sam ga kad kaže: “Neka izađu djevojke i one koje su punoljetne” - ili je rekao: “Neka izađu one koje su punoljetne i djevojke - i one koje imaju menstruaciju. Neka prisustvuju dobru i pozivu upućenom mu’minima, a one koje imaju menstruaciju neka se udalje od mjesta gdje će se klanjati.” Hafsa je rekla: “Upitala sam je: - Zar i one koje imaju menstruaciju?” - Odgovorila je: “Da. Zar one koje imaju menstruaciju ne borave na Arefatu? I zar ne prisustvuju  tome?”” (Fethul - bari, 2/469)

U Buharijinom “Sahihu”, također, navodi se drugo predanje od Ummu Atijje koja kaže: “Bilo nam je naređeno da izađemo na dan bajrama, pa čak da izađu i djevojke koje nisu punoljetne, pa čak i one koje imaju menstruaciju, ali da budu iza svijeta, da donose tekbire zajedno s njima, da čine dove kad i oni čine dove, da traže od Allaha, dž.š., da prospe Svoj blagoslov i čistotu toga dana.” (Fethul - bari, 2/461)

U ovim vjerodostojnim hadisima nalazi se očiti dokaz da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, obraćao ogromnu pozornost na svijest osjećajne i intelektualne žene muslimanke. Stoga je naredio da sve izađu, pa čak i one koje su imale menstruaciju, s tim da su one oslobođene namaza i nije im dozvoljeno da prisustvuju mjestu na kojem se klanja. On je svojim pozivom obuhvatio sve žene, vodeći računa da one učestvuju u ovakvim velikim svečanostima, da prisustvuju pozivu upućenom vjernicima, da uče tekbire zajedno s drugima, da čine dove zajedno s drugima i da proživljavaju probleme islamskog ummeta o kojima se govori s minbera nakon Bajram - namaza.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, poklanjao je pažnju podučavanju, usmjeravanju žene i njenom uključivanju u izgradnju islamskog društva, pa je odredio vrijeme u kojem će se samo njima obraćati. Upućivao bi se na mjesto gdje su se one sakupljale, govorio bi im i podsjećao ih na njihove obaveze, pa je ovaj njegov govor i podsjećanje prešlo u obavezu da to čine i imami. U to ćemo se uvjeriti na osnovu hadisa kojeg bilježe El - Buhari i Muslim od Ibn - Džurejdža koji je rekao:  

“Obavijestio me je ‘Ata’ od Džabira bin Abdullaha da je rekao: “Čuo sam ga da kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je na Bajram ustao i klanjao, pa je počeo s namazom prije hutbe, a zatim se obratio ljudima. Pošto je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, završio, sišao je, došao do žena i podsjetio ih na njihove obaveze - a oslanjao se na Bilalovu ruku dok je Bilal prostirao svoj ogrtač kako bi žene bacale na njega sadaku. Upitao sam ‘Ataa: “Je li to bio sadekatul - fitr?” Odgovorio je: “Ne. Ovo je sadaka kojom žene udjeljuju svoje prstenje, pa one to i čine.” Upitao sam ‘Ataa: “Da li sada imam ima pravo da dođe kod žena upozoravajući ih na njihove obaveze?” Odgovorio je: “Dakako! Naravno da je to njihova obaveza. Ne znam šta im je pa to oni ne čine?” (Fethul - bari, 2/466)

U ovom hadisu navodi se da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, obratio ženama, da ih je podsjetio na njihove dužnosti i da je uzeo od njih ono što im je bilo vrijedno, kao sadaku. U drugom hadisu kojeg bilježe El - Buhari i Muslim od Ibn - Tavusa, a on od Ibn - ‘Abbasa, radijallahu anhu, dodaje da ih je podsjetio na prisegu (bej’at) i da se uvjerio u njihovu postojanost u toj prisegi.

Ibn - ‘Abbas je pričao: “Prisustvovao sam ramazanskom Bajram - namazu i s Poslanikom, sallallahu alejhi we sellem, i s Ebu - Bekrom, i s Omerom i s Osmanom. Svi su ga klanjali prije hutbe, a onda bi se obratili prisutnima.” Pričao je: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, sišao je s minbera - kao da sad gledam kako rukom ljudima govori da sjednu - zatim se uputio prema ženama, a s njim je bio i Bilal. Govorio je: “O Vjerovjesniče, kada ti dođu vjernice da ti polože prisegu: da neće Allahu nikoga ravnim smatrati,...” (Al-Mumtahina, 12), pa je proučio ovaj ajet do kraja, a onda je rekao: “Jeste li i vi tako učinile?” Rekla je jedna žena - a ni jedna mu osim nje nije odgovorila: “Da Allahov Poslaniče” - a tada nije znao ko je ona. Rekao je: “Dijelite sadaku.” Bilal je prostro svoj ogrtač, a zatim je rekao: “Dođite ovamo. Neka su vam otkupnina moj otac i majka”, te su bacale svoj nakit i prstenje u Bilalov ogrtač.” (Fethul - bari, 2/466)

Nema sumnje da ovo Poslanikovo, sallallahu alejhi we sellem, obraćanje ženama, njegovo predavanje njima, uzimanje sadake od njih, kao i potvrda njihove prisege, predstavlja obavezu za njih da obavljaju obrede ove vjere. Ovo predstavlja i poticaj na njihovo činjenje dobrih djela. Sve ovo odigralo se zahvaljujući pozivu na zajedničko klanjanje Bajrama. U ovome se nalazi i dokaz važnosti zajedničkog namaza u životu pojedinca i zajednice u islamskom društvu.

Pošto islam ne obavezuje ženu da prisustvuje namazu u džema’atu u džamiji, on je učinio mustehabom - dozvoljenim da žene mogu klanjati namaz zajedno u džema’atu, ako se sakupe na jednom mjestu. Ona koja će im biti imam staje na sredinu, između njih, ne izlazeći ispred njih. One neće učiti ni ezan a niti ikamet. Ovako je činila majka vjernika Ummu Seleme kada bi predvodila džemat žena. (Ahkam an- nisa – Ibn Kajjim El Dževzije, str.186-204)

Iz knjige:

LIČNOST ŽENE MUSLIMANKE

ONAKO KAKO JE PRIKAZUJU KUR’AN I SUNNET

Dr.Muhammed Ali el - Hašimi

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:

"Trojici se ne odbija dova: postaču dok se iftari, pravednom vladaru i onome kome je učinjena nepravda (mazlumu)."

(Tirmizi)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao:

“Allah je propisao post u mjesecu ramazanu, ja sam vam preporučio obavljanje dobrovoljnih noćnih namaza. 
Ko posti Ramazan, klanja noćne nafile vjerujući i računajući na Allahovu nagradu, oslobodit će se grijeha kao na dan kada ga je majka rodila.“

(Ibn Madže)

“A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite. “(An-Nur, 31)

Ebu Se’id El Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:

“Nema nijednog roba koji isposti jedan dan na Allahovom putu a da Allah ne udalji time njegovo lice od Džehennemske vatre, koliko je udaljenost koja se pređe za sedamdeset godina.” 

 (Muttefekun alejhi)

KAKO PROVESTI ZADNJU TREĆINU RAMAZANA?

 U posljednjih deset dana ramazana nalazi se Lejletul-kadr, noć koja je bolja od hiljadu mjeseci. Zbog toga je propisano muslimanima da idu u itikaf (tj. stalni boravak jednog čovjeka) u džamiji u ovom mjesecu. Kao što je činio Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, tražio je Lejletul-kadar u zadnjoj trećini ramazana. Pa, ko je u mogućnosti neka provede zadnju trećinu ramazana u itikafu.

Ako nisi u mogućnosti da provedeš čitav itikaf, budi u itikafu koliko si u mogućnosti. A ako ne možeš uopšte biti u itikafu, onda teži (potrudi se) da zadnjih deset dana ramazana provedeš u ibadetu i pokornosti klanjanjem namaza (kijam), učenjem Kur’ana, činjenjem zikra i učenjem dove. I pripremaj se za to da po danu odmaraš kako bi bio u stanju da provedeš noć u ibadetima.

“Noći posljednjih deset dana ramazana su nesumljivo najvrijednije i najveličanstvenije noći u toku cijele godine i stoga bi Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kako veli Aiša, radijAllahu anha, činio ibadet više nego u bilo kojim drugim danima.” (Bilježe Muslim i Tirmizija)

“Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, bi tih dana cijele noći provodio u ibadetu i veoma malo, skoro nikako ne bi spavao.” (Muttefekun alejhi)  

Kako bilježi Imam Tirimizi, Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ne bi dozvolio nikome od svoje porodice da ne provodi noć u ibadetu ukoliko su bili fizički sposobni za to. Činio je to iz želje da dočekaju noć Lejletul-kadr u ibadetu koju je i sam iščekivao, a i ashabima preporučivao da je traže u deset zadnjih dana ramazana.

Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je rekao:  

“Ko probdije (provede u ibadetu) Lejletu-l-kadr, vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi, biće mu oprošteni raniji  grijesi.” (Buhari)
Vrijednost ove odabrane noći su mnogobrojne i nama dobro poznate, dovoljno je da spomenemo da je ona vrednija od hiljadu drugih mjeseci kako se to navodi u Kur'anu. Neki učenjaci su izračunali hiljadu mjeseci i došli do rezultata da je to više od 83 godine.
U El-Muwetti Imama Malika se navodi:

“Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, su pokazane životne dobi ummeta prije njegova ummeta, pa je uvidio da njegov ummet ima manji prosjek životne dobi ummeta i da zbog toga ne mogu dostići količinu dobrih djela ranijih naroda zbog dužine njihova života. Zato mu je Svevišnji Allah, subhanehu we te'ala, dao noć Kadr koja je vrednija od hiljadu mjeseci.”

Nema Boga osim Allaha, zaista je Allah najveći, i doista je to - tako mi Allaha- velika počast nama da će čovijek koji iskreno iživi noć Kadr, time zaslužiti vrijednost i nagradu ibadeta više od 83 godine.

Ova noć je mubarek noć i kome bude uskraćena, uskraćeno mu je svako dobro, a njeno dobro nedostupne je samo nesrećniku.

Prenosi se da je  Allahovog Poslanik, sallAllahu alejhi we selem, rekao:

“Došao vam je blagoslovljeni mjesec, u njemu je noć koja je bolja od hiljadu mjeseci. Kome bude uskraćeno dobro ove noći, uskraćeno mu je svako dobro, a neće biti uskraćeno osim pravom nesretniku.” (Ibn Madžde od Enesa ibn Malika, br. 1644, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani i kazao: hasenun-sahih)

Stoga, muslimanu koji pazi na pokornost Allahu, subhanehu we te'ala, je preporučeno da oživi ovu noć vjerovanjem i željom za velikom nagradom, pa ako to učini Allah, subhenehu we te'ala, će mu oprostiti njegove prethodne grijehe.

Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je rekao:

“Ko probdije noć Kadr vjerujući i tažeći nagradu samo od Allaha, biće mu oprošteni predhodni (mali) grijesi.” (Buhari)

Kada je noć Lejletul-kadr?

Jedno od najbitnijih pitanja vezanih za ovo poglavlje jeste i pitanje: Kada je noć Lejletul-kadr? Veliki broj učenjaka smatrao je da je Lejletul-kadr dvadeset i sedma noć ramazana. Ovo mišljenje definitivno je najrasprostranjenije među širokim muslimanskim masama u cijelom svijetu. Međutim,  ljude ne treba ograničavati na ubjeđenje da je Lejletu-kadr u istoj noći svake godine, jer to mišljenje sadrži određene manjkavosti. Mnogi ljudi smatraju da će sigurno osvanuti oproštenih grijeha ako tu noć provedu u ibadetu i da u drugim noćima ne treba ibadetiti.

Hadisi Allahovog Poslanika jasno ukazuju na to da je Lejletul-kadr u zadnjoj trećini mjeseca ramazana. Kazao je Allahov Poslanik:

“Tražite Lejletul-kadr u zadnjoj trećini mjeseca ramazana.”  (Tirmizi od Aiše, radijAllahu anha, a šejh Albani smatrao ga je vjerodostojnim)

U drugim hadisima Allahov Poslanik pojasnio je citirani hadis i preporučio traganje za Noći kadra u neparnim noćima zadnje trećine mjeseca ramazana. Kazao je Allahov Poslanik:

“Trudite se tražeći noć Lejletul-kadr u neparnim noćima zadnjih deset dana ramazana.” (Buharija i Muslim od Aiše, radijAllahu anha)

Mnogo je rivajeta i hadisa koji preciziraju Noć kadra. U nekima je to dvadeset prva noć, u nekima dvadeset treća, u nekima dvadeset sedma i u nekima dvadeset deveta. Kako ispravno shvatiti ove hadise i kao pomiriti prividnu koliziju između spomenutih hadisa?

Imam En-Nevevi kazao je u Medžmu'u: “Ne postoji drugi način da se pomiri prividna kontradiktornost između hadisa spomenutih u ovom poglavlju osim na način da se kaže da Noć kadr nije fiksna u istoj noći svake godine, već je prelazna iz godine u godinu.'' (6 tom, str. 316)

Zbog toga vjernik ne bi trebao da se poigrava sa spomenutom nagradom i ne bi trebao smatrati da je Noć kadra samo u nekoj od noći iz zadnje trećine ramazana. Naprotiv, trebao bi da minimalno sve neparne noći zadnje trećine ramazana provede u ibadetu, u želji za postizanjem spomenute nagrade.

Neki islamski učenjaci smatraju da je mudrost u nepoznavanju i skrivanju tačnog termina ove noći u tome da ljudi konstantno pojačaju svoje aktivnosti na polju ibadeta posljednjih deset dana ramazana i da se povuku u i'tikaf u džamije.

Šta činiti u Noći kadra?

Iz hadisa vidjeli smo da je ibadet u ovoj noći vredniji od ibadeta u hiljadu mjeseci u kojima nema ove noći. Pitanje koje se nameće samo po sebi glasi: Kojim ibadetima ispuniti Noć kadra?

Islamski učenjaci spomenuli su tri vrste ibadeta kojima, između ostalih, čovjek može upotpuniti ovu blagoslovljenu noć:

-Namaz (nafile); kazao je Allahov Poslanik: “Ko provede Noć kadra u kijamu (klanjajući namaz), vjerujući u njen blagoslov, tražeći na taj način nagradu od Uzvišenog, bit će mu oprošteni prijašnji grijesi.” Cijela noć općenito je vrijeme u kojem je dozvoljeno klanjati nafila namaz, stoga vjernik treba da Noć kadra u što većoj mjeri provede u namazu.

-Dova i zikr – spominjanje Allaha; dova i zikr su općenito propisani, a posebno dova koja je spomenuta u hadisu Aiše, radijAllahu anha. Naime, Aiša, radijAllahu anha, upitala je Allahovog Poslanika: “Allahov Poslaniče, kada bih znala da je Noć kadra, šta bih dovila Allahu u toj noći?” Na to je Allahov Poslanik rekao:

اللَّهُمَّ إِنَّكَ عَفُوٌّ تُحِبُّ الْعَفْوَ فَاعْفُ عَنِّي
“Reci: 'Allahumme inneke Afuvun tuhibbul-afve fa'fu 'anni' / 'Gospodaru moj, Ti si onaj koji prašta i voliš opraštanje, zato Te molim da meni oprostiš.”  (Tirmizi, od Aiše, radijAllahu anha, a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)

Ovaj hadis nedvosmisleno ukazuje na propisanost upućivanja dove Allahu u ovoj blagoslovljenoj noći.

-Učenje Kur'ana; mjesec ramazan općenito je mjesec druženja sa Kur'anom, naročito u Noći kadra, kada je ibadet bolji i vredniji.

Gospodaru naš, daj da provedemo ovih zadnjih deset dana ramazana u ibadetima, u pokornosti  Tebi i da činimo što više dobrih djela! Gospodaru naš, daruj nam Tvoju milost i oprost i sačuvaj nas od Tvoje kazne, kaburske kušnje i Džehennemske vatre i uvedi nas u Džennet Firedus! Amin.

Preuzeto sa: www.stazomislama.com

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:

“Uzvišeni Allah kaže: “Post je Moj i Ja za njega nagrađujem. Postač ostavlja strast, jelo i piće zarad Mene. Post je štit. Postač ima dvije radosti: radost kada iftari i radost kad se susretne sa Gospodarom svojim. Zadah iz usta postača draži je Allahu od mirisa miska.““

(Muttefekun alejhi)

Sehl ibn S’ad prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao:

“Zaista u Džennetu postoje vrata koja se zovu Er-Rejjan, kroz koja će na Sudnjem danu ulaziti postači, i kroz njih niko osim njih neće moći ući, pa kad oni uđu ona će biti zatvorena, te više nijedan čovjek na njih neće ući.”

(Muttefekun alejhi)

“O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.”

“I to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu - isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose - otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite.”

“U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur´ana, koji putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanje dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, - Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate -, da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete.“

(Al-Baqarah, 183-185)