ONA PRISUSTVUJE BAJRAM - NAMAZIMA

Islam je počastio ženu i učinio je odgovornom kao i muškarce u ibadetu svome Gospodaru. Islam, također, zagovara da žena prisustvuje i bajramima: ramazanskom i hadžijskom bajramu, kako bi prisustvovala dobru i pozivu upućenom vjernicima. Potvrdu toga nalazimo u mnogim hadisima koje bilježe El - Buhari i Muslim. Između ostalih, u hadisu stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, naredio da sve žene izađu kako bi prisustvovale tim proslavama: djevojčurci, punoljetne djevojke i one koje nisu punoljetne. Čak i onim koje imaju menstruaciju naredio je da izađu. One neće klanjati, ali će prisustvovati svečanosti. Koliko je vodio računa o tome da sve izađu na namaz u ova dva bajrama, očituje se u njegovoj naredbi da ona koja ima više haljina dadne svojoj sestri nešto da obuče na taj dan. U ovome se očituje pažnja da sve žene prisustvuju bajram - namazu, a sve to u okviru međusobnog potpomaganja, razumijevanja, jedinstva, dobročinstva i bogobojaznosti.

Prenosi se od Ummu ‘Atijje da je rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, naredio nam je da izađemo na bajram - namaze, djevojčicama i djevojkama, a onima koje imaju menstruaciju naredio je da se udalje s mjesta gdje će se klanjati namaz.” (Ibid, 6/178,179)

Od nje se, također, prenosi da je rekla: “Bilo nam je naređeno da izađemo na dan bajrama, punoljetne djevojke i one koje to nisu.” Rekla je: “Izašle bi i one koje imaju menstruaciju, ali su bile iza svih ljudi i donosile su tekbire zajedno s ostalim svijetom.””  (Ibid, 6/179)

Od nje se prenosi i da je rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, nam je naredio da izvedemo na bajrame djevojčice, one koje imaju menstruaciju kao i punoljetne djevojke i one koje to nisu. Što se tiče onih koje su imale menstruaciju, one nisu pristupale namazu, ali su prisustvovale dobru i pozivu upućenom muslimanima. Rekla sam: “O Allahov poslaniče, jedna od nas nema haljine.” Odgovorio je: “Neka je odjene njena sestra svojom haljinom.”” (Ibid, 6/180)

U Buharijinom “Sahihu” navodi se: “Pričao nam je Muhammed bin Selam, pa je rekao: “Obavijestio nas je Abdul-Vehhab, a on prenosi od Ejjuba, a on od Hafse bint Sirrin da je rekla: “Zabranjivali smo našim djevojkama da izlaze za bajrame. Stigla je jedna žena i odsjela u dvorcu Beni-Halef i pričala o svojoj sestri čiji je muž bio u borbi s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi we sellem, u dvanaest pohoda, a i njena sestra je šest puta bila s njim u tim pohodima. Ona je kazivala: “Brinule smo se o ranjenima, a i o bolesnima, pa je moja sestra upitala Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: “Neće li škoditi ako neka od nas ne bude imala haljinu pa ne izađe?’’Odgovorio je: “Neka je odjene njena prijateljica svojom haljinom i neka prisustvuje dobru i pozivu upućenom vjernicima.” Hafsa je rekla: “Kada je stigla Ummu Atijje, otišla sam kod nje i pitala je: “Jesi li čula Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem?” Odgovorila je: “Žrtvovala bih oca za njega, jesam” - nikad ga (Poslanika, sallallahu alejhi we sellem) ne bi spomenula, a da nije rekla “žrtvovala bih oca za njega.” “Čula sam ga kad kaže: “Neka izađu djevojke i one koje su punoljetne” - ili je rekao: “Neka izađu one koje su punoljetne i djevojke - i one koje imaju menstruaciju. Neka prisustvuju dobru i pozivu upućenom mu’minima, a one koje imaju menstruaciju neka se udalje od mjesta gdje će se klanjati.” Hafsa je rekla: “Upitala sam je: - Zar i one koje imaju menstruaciju?” - Odgovorila je: “Da. Zar one koje imaju menstruaciju ne borave na Arefatu? I zar ne prisustvuju  tome?”” (Fethul - bari, 2/469)

U Buharijinom “Sahihu”, također, navodi se drugo predanje od Ummu Atijje koja kaže: “Bilo nam je naređeno da izađemo na dan bajrama, pa čak da izađu i djevojke koje nisu punoljetne, pa čak i one koje imaju menstruaciju, ali da budu iza svijeta, da donose tekbire zajedno s njima, da čine dove kad i oni čine dove, da traže od Allaha, dž.š., da prospe Svoj blagoslov i čistotu toga dana.” (Fethul - bari, 2/461)

U ovim vjerodostojnim hadisima nalazi se očiti dokaz da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, obraćao ogromnu pozornost na svijest osjećajne i intelektualne žene muslimanke. Stoga je naredio da sve izađu, pa čak i one koje su imale menstruaciju, s tim da su one oslobođene namaza i nije im dozvoljeno da prisustvuju mjestu na kojem se klanja. On je svojim pozivom obuhvatio sve žene, vodeći računa da one učestvuju u ovakvim velikim svečanostima, da prisustvuju pozivu upućenom vjernicima, da uče tekbire zajedno s drugima, da čine dove zajedno s drugima i da proživljavaju probleme islamskog ummeta o kojima se govori s minbera nakon Bajram - namaza.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, poklanjao je pažnju podučavanju, usmjeravanju žene i njenom uključivanju u izgradnju islamskog društva, pa je odredio vrijeme u kojem će se samo njima obraćati. Upućivao bi se na mjesto gdje su se one sakupljale, govorio bi im i podsjećao ih na njihove obaveze, pa je ovaj njegov govor i podsjećanje prešlo u obavezu da to čine i imami. U to ćemo se uvjeriti na osnovu hadisa kojeg bilježe El - Buhari i Muslim od Ibn - Džurejdža koji je rekao:  

“Obavijestio me je ‘Ata’ od Džabira bin Abdullaha da je rekao: “Čuo sam ga da kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je na Bajram ustao i klanjao, pa je počeo s namazom prije hutbe, a zatim se obratio ljudima. Pošto je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, završio, sišao je, došao do žena i podsjetio ih na njihove obaveze - a oslanjao se na Bilalovu ruku dok je Bilal prostirao svoj ogrtač kako bi žene bacale na njega sadaku. Upitao sam ‘Ataa: “Je li to bio sadekatul - fitr?” Odgovorio je: “Ne. Ovo je sadaka kojom žene udjeljuju svoje prstenje, pa one to i čine.” Upitao sam ‘Ataa: “Da li sada imam ima pravo da dođe kod žena upozoravajući ih na njihove obaveze?” Odgovorio je: “Dakako! Naravno da je to njihova obaveza. Ne znam šta im je pa to oni ne čine?” (Fethul - bari, 2/466)

U ovom hadisu navodi se da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, obratio ženama, da ih je podsjetio na njihove dužnosti i da je uzeo od njih ono što im je bilo vrijedno, kao sadaku. U drugom hadisu kojeg bilježe El - Buhari i Muslim od Ibn - Tavusa, a on od Ibn - ‘Abbasa, radijallahu anhu, dodaje da ih je podsjetio na prisegu (bej’at) i da se uvjerio u njihovu postojanost u toj prisegi.

Ibn - ‘Abbas je pričao: “Prisustvovao sam ramazanskom Bajram - namazu i s Poslanikom, sallallahu alejhi we sellem, i s Ebu - Bekrom, i s Omerom i s Osmanom. Svi su ga klanjali prije hutbe, a onda bi se obratili prisutnima.” Pričao je: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, sišao je s minbera - kao da sad gledam kako rukom ljudima govori da sjednu - zatim se uputio prema ženama, a s njim je bio i Bilal. Govorio je: “O Vjerovjesniče, kada ti dođu vjernice da ti polože prisegu: da neće Allahu nikoga ravnim smatrati,...” (Al-Mumtahina, 12), pa je proučio ovaj ajet do kraja, a onda je rekao: “Jeste li i vi tako učinile?” Rekla je jedna žena - a ni jedna mu osim nje nije odgovorila: “Da Allahov Poslaniče” - a tada nije znao ko je ona. Rekao je: “Dijelite sadaku.” Bilal je prostro svoj ogrtač, a zatim je rekao: “Dođite ovamo. Neka su vam otkupnina moj otac i majka”, te su bacale svoj nakit i prstenje u Bilalov ogrtač.” (Fethul - bari, 2/466)

Nema sumnje da ovo Poslanikovo, sallallahu alejhi we sellem, obraćanje ženama, njegovo predavanje njima, uzimanje sadake od njih, kao i potvrda njihove prisege, predstavlja obavezu za njih da obavljaju obrede ove vjere. Ovo predstavlja i poticaj na njihovo činjenje dobrih djela. Sve ovo odigralo se zahvaljujući pozivu na zajedničko klanjanje Bajrama. U ovome se nalazi i dokaz važnosti zajedničkog namaza u životu pojedinca i zajednice u islamskom društvu.

Pošto islam ne obavezuje ženu da prisustvuje namazu u džema’atu u džamiji, on je učinio mustehabom - dozvoljenim da žene mogu klanjati namaz zajedno u džema’atu, ako se sakupe na jednom mjestu. Ona koja će im biti imam staje na sredinu, između njih, ne izlazeći ispred njih. One neće učiti ni ezan a niti ikamet. Ovako je činila majka vjernika Ummu Seleme kada bi predvodila džemat žena. (Ahkam an- nisa – Ibn Kajjim El Dževzije, str.186-204)

Iz knjige:

LIČNOST ŽENE MUSLIMANKE

ONAKO KAKO JE PRIKAZUJU KUR’AN I SUNNET

Dr.Muhammed Ali el - Hašimi