بسم الله الرحمن الرحيم

لَقَدْ كَانَ لَكُمْ فِي رَسُولِ اللَّهِ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ لِمَنْ كَانَ يَرْجُو اللَّهَ وَالْيَوْمَ الْآخِرَ وَذَكَرَ اللَّهَ كَثِيرًا  

“Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.” 

(Al-Ahzab, 21)

Poštovani prisutni :

Neka je hvala i slava apsolutnom Gospodaru svih svjetova Allahu Uzvišenom , Gospodaru znanog i neznanog, Vladaru Sudnjeg dana , koga Allah subhanehu we te’ala, uputi niko nemože na stranputicu da ga odvede , a kome On srce zapečati niko nemože na Pravi put da ukaže. Neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we sellem , na njegove ashabe , na istinski ummet sve do Sudnjeg dana i na nas koji smo ovdje prisutni. Amiiin!

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kao naš jedini uzor u svemu (vjerovanje, ibadet, ahlak) savjetovao nas je da je ljubav prema njemu jedan od uslova imana, tj.vjerovanja. Ljubav prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, ogleda se u tome da svim srcem volimo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, upravo kao što je sam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, naznačio Omeru, radijallahu anhu:

“Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, nijedan od vas neće vjerovati sve dok mu ja ne budem draži od njega samoga, njegovog imetka, njegove djece i svih ljudi.“

Omer, radijallahu anhu, reče:

“O Allahov Poslaniče, ti si mi zaista draži od svega, osim od mene samog!“

Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, mu reče:

“Ne, tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, sve dok ti ne budem draži i od tebe samog!“

Reče mu Omer, radijallahu anhu:

“Doista si mi sada draži i od mene samog!”

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, reče:

“Sada Omere!”. (Buhari)

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Nema ni jednog vjernika a da mu ja nisam najpreči među ljudima na dunjaluku i Ahiretu. Ako želite učite sljedeće: “Vjerovjesnik je preči vjernicima nego oni sami sebi.” (Al-Azhab, 6)” (Buhari)

Ovo su kur’ansko-hadiski dokazi po tome na kojem stepenu treba biti ljubav prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem. Svjedoci smo nemilih događaja koji vređaju čast i ličnost Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, koji dolaze isključivo od Allahovih neprijatelja, neka je Allahovo prokletstvo nad njima i na sve njihove istomišljenike. Amiiin!

“On te podržava Svojom pomoći i vjernicima.” 

(Al-Anfal, 62)

Naša je obaveza da srazmerno prema svojim mogućnostima stanemo u odbrani časti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, na svakom mjestu i u svakoj prilici. Allahovi neprijatelji su ovaj put išli toliko daleko da su Allahovog Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, za koga je Allah, subhanehu we te’ala, u Kur’anu rekao: “A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.” (Al-Anabiya, 107), oni su u filmu od njega napravili nemoralnu i nasilnu osobu.

Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, koji je svima nama uzor, nemogu nauditi ni filmovi ni karikature ni knjige rađene o njemu s ciljem da se vrijeđa i blati lik i djelo najčasnije, najmoralnije i najbogobojaznije osobe koja je ikad kročila dunjalukom, a Allah, subhanehu we te’ala, je iz milosti prema svim svjetovima, poslao njega kao Poslanika.

 Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je potpuno čist od sve potvore koje su izrečene na bilo koji način o njemu, tako da nas to ne bi trebalo brinuti ali nam spada u obavezu da ukažemo na griješke tj.na namjere onih koji žele da Islam prikažu kao vjeru terorizma i nasilja.

Zašto ovo ovako definišemo? Definišemo iz razloga što znamo da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, nije bio nemoralna osoba, čak šta vise po pitanju morala nema nijedne osobe koja je slična njemu. Naša je obaveza da stanemo u odbrani časti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, a samim tim i u odbranu Allahove, subhanehu we te’ala, vjere Dinni Islama jer sa vrijeđanjem i potvorom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, oni vrijeđaju našu vjeru.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, nas je podučavao da moramo vjerniku odbraniti čast, imetak i život.

“Nema čovjeka muslimana koji će stati u odbranu časti svoga brata, a da Allah neće uzeti Sebi u obavezu da ga zaštiti od Džehennemske vatre na Kijametskom danu.” (Ahmed)

Kad aje Ebu Leheb rekao Muhammedu, sallallahu alejejhi we sellem:  

“Neka ti propadne ostatak dana, zar si nas zato pozvao” 

(Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je jedne prilike pozvao Mekelije na jedno brdo s riječima “Šta mislite kada bi vam rekao da će vas neprijatelj jutros ili večeras napasti, bi li mi povjerovali?” “Bi smo” – odgovorili su. “Ja vas onda samo prije teške patnje opominjem.”) 

Allah, subhanehu we te’ala, je objavio ajet s riječima:  

“Neka propadne Ebu Leheb, i propao je!” (Al-Masad, 1)

Neka propadnu svi oni koji vrijeđaju čast i djelo Allahovog Poslanika!

Neka propadnu svi oni koji podržavaju vrijeđanje Allahovog Poslanika!

Neka propadnu svi oni koji su vrijeđali majku pravovjernih, hazreti Aišu!

Neka propadnu svi oni koji su neprijateljski raspoloženi prema islamu!

Neka propadnu svi licemjeri, svi mušrici i svi kjafiri! …

InšaAllah i propast će!

Molim Allaha, subhanehu we te’ala, da iskrene vjernike podrži Uputom, da uputi one čija su srca kolebljiva, da uputi svakog onog koji ima i trun ljubavi prema Istini, da nas na uputi i na Uputi i usmrti. Amiiin!

Hatib : Senaid Feta

Džamija: Kruševo

21.09.2012.

UČENJE ALLAHOVE KNJIGE

Vrijednost učenja Kur’ana je zaista dragocjena. Allahovu Knjigu i njeno učenje, ne smijemo zapostaviti niti na ovaj ibadet nemarno gledati. Prema Kur’anu se moramo odnositi s poštovanjem, jer trebamo biti svjesni da je to Allahova Knjiga.

Učenje Kur’ana mora biti iskreno, iz ihlasa. Naše učenje treba da bude okarakterisano sa pravilnim i razgovjetnim izgovorom, jer, svaki harf ima svoje pravo i mi mu to pravo moramo dati. Na određenim mjestima tokom učenja moramo stati ili napraviti pauzu. Zato je bitno poznavati tedžvidska pravila kako bi što bolje ovaj ibadet mogli upotpuniti.

Allah Uzvišeni kaže u Kur’anu:

“On je doista, Kur´an plemeniti, u knjizi brižljivoj čuvenoj dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti. ” 

(El- Waki´a, 77-79 )

“A kada se uči Kur´an, vi ga slušajte i šutite, da biste bili pomilovani. ” 

(El-A´raf, 204)

“I izgovaraj Kur´an pažljivo. ” 

(El-Muzzemil, 4)

Mnogobrojni hadisi govore o učenju Kur’ana i njegovoj vrijednosti.

Ebu Umame, radijallahu anhu, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, kako kaže: 

“Učite Kur´an, jer će on doći na Sudnjem danu da se zauzima (šefat) za svoje učače.”  

(Muslim)

Abdullah b. Amr b. El-As, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selem, rekao: 

“Učaču Kur´ana će rečeno biti na Sudnjem danu: Uči i penji se (Džennetskim stepenicama-deredžama) uči lijepo i pravilno, kao što si na dunjaluku učio, jer, je tvoje mjesto (deredža u Džennetu) kod posljednjeg ajeta kojeg pruočiš.” 

 ( Ebu Davud)

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, rekao: 

“Kada se ljudi okupe u jednoj od Allahovih kuća (džamija) da uče Allahovu knjigu (Kur´an) i da je međusobno proučavaju, na njih se spusti mir, prekrije ih Allahova milost, okruže ih meleki i Allah ih spomene među onima koji su kod Njega.” 

(Muslim)

U knjizi “Adabi učenja Kur’ana” od imama En-Nevevija koja obrađuje ovu tematiku, nalaze se mnogi adabi vezani za učenje Kur’ana. Ovom prilikom izdvajamo nekoliko uz nadu da se svi okoristimo:

- Lijepo je da se prije učenja operu zubi, po mogućnosti sirovim misvakom, ili bilo čim drugim što uklanja neprijatan zadah iz usta.
- Pohvalno je da se Kur’an uči pod abdestom, iako je jednoglasan stav učenjaka da je dopušteno učiti bez abdesta, što je argumentirano mnogobrojnim hadisima. Onaj ko nema vode uzeće tejemum. Za ženu sa bijelim pranjem važi isti propis kao i za onoga ko nema abdesta.
- Lijepo je da se Kur’an uči na čistom odabranom mjestu, zbog čega jedna grupa učenjaka tvrdi da je to najbolje činiti u džamiji, jer je džamija simbol čistoće i mjesto gdje se ona nalazi ima posebnu časnost.
- Pohvalno je da se prilikom učenja Kur’ana izvan namaza okrene prema Kibli (prema hadisu: “Najbolje sjedeljke zikra jesu one u kojima se bude okrenuto prema Kibli!”), sjede dostojanstveni i skrušeno gledajući preda se ponizno kao da se sjedi pred učiteljem, jer će se tako imati najveća nagrada.
- Na početku učenja Kur’ana treba proučiti euzubille: “Utječem se Allahu od prokletog šejtana.” Ovog stajališta je većina islamskih učenjaka, mada postoji mišljenje i da se euzubille prouči poslije.
- Treba na početku svake sure, izuzev sure Et-Tewbe, proučiti Bismille, jer stav je velikog broja učenjaka da je Bismilla jedan od kur’anskih ajeta, čemu svjedoči i to da je u Mushafu upisana na početku svih sura osim sure Et-Tewbe.
- Kur’an treba učiti skrušeno, uz razmišljanje, kako to potvrđuju mnogobrojni i opštepoznati argumetni, što je i glavni i osnovni cilj učenja. Time se razgaljuju duše i prosvjetljavaju srca. 

Uzvišeni Allah kaže: 

“A zašto oni ne promišljaju Kur’an?” 

(En-Nisa, 82)

“Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o ajetima njezinim razmišljali.” 

(Sad, 29)

Mnogobrojni hadisi i izreke vrsnih učenjaka podstiču na promišljanja Kur’ana. Bilježi se da su se neki učenjaci cijelu noć, do sabaha, bavili samo jednim jedinim ajetom razmišljajući o njemu. Behz ibn Hakim priča da je ugledni tabi’in Zurare ibn Evfa pao mrtav dok je kao imam učio na sabah-namazu ajet: “A kada se u rog puhne, biće to težak dan.” (El-Mudessir, 8-9)

Znameniti učenjak Ibrahim el-Havvas kaže:  

“Pet stvari liječi srca: učenje Kur’ana sa razmišljanjem, prazan stomak, noćni ibadet, ponizno obraćanje Allahu u zoru i druženje sa pobožnim ljudima.”

Molimo Allaha Uzvišenog da nam pomogne da učimo Njegovu Plemenitu Knjigu na najljepši način i da nam upiše u naša dobra djela koja će biti dokaz za nas a ne protiv nas na Sudnjem danu. Amiiin!

Preuzeto sa: www.suza-za-tewhidom.com

"U njima će biti voća, i palmi - i šipaka." 

(Er-Rahman, 68)

Posebno su spomenuti plodovi palmi (hurme) i šipak, zbog toga što je riječ o veoma dragocjenom voću. 

Zato se spominju bašče palmi i grozda, jer ove se dvije vrste ubrajaju u red najboljeg voća, najslađeg i najukusnijeg. 

Uzvišeni još kaže:

''I gdje ima voća svakovrsnog i oprosta od Gospodara njihova." (Muhammed, 15)

Et-Taberani bilježi predaju Sevbana, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:

"Kada čovjek u Džennetu otkine plod, na njegovom mjestu odmah izraste drugi."

Abdullah, sin Imami-Ahmeda, bilježi predaju Ebu Musaa, koji kaze da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:

"Allah je prognao Adema, alejhi sellam, iz Dženneta i podučio ga raznim zanimanjima, a i opskrbio ga je dženetskim plodovima. Ovi vaši plodovi jesu dženetski plodovi, premda se kvare, a plodovi u Džennetu ostaju isti. "

Već smo napomenuli da su kod Sidretul-munteha'a lotosovi plodovi veličine ćupova. 

U Muslimovom Sahihu nalazi se predaja Džabira, koji kaze da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:

"Pokazan mi Je Džennet, tako da sam mogao, da sam htio, uskinuti koji grozd. "

U drugoj verziji ovaj hadis glasi:

"Skoro da sam otkinuo grozd, all sam se suzdrzao."

 

Ebu Hajseme bilježi predaju od Džabira, koji kaže:  

"Dok smo, jednom, klanjali podne, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, istupi naprijed, a mi uradismo isto. On kao da htjede nešto dohvatiti, a zatim ustuknu. Kada se namaz završio, Ubejj b. Ka'b upita: "Allahov Poslaniče, danas si u namazu uradio nešto što do sada nisi činio?" On odgovori: "Pokazan mi je Džennet, njegov ukras i Ijepota. Htio sam dohvatiti jedan grozd dženetskog grozda, da vam ga donesem, ali mi ne bi dopušteno. Da sam donio, moglo bi ga jesti sve što je na nebesima i zemlji a da se grozd ni malo ne umanji.""

Ibn el-Mubarek bilježi da je Ibn Abbas rekao: "Njegovi su plodovi veliki poput zemljanog krcaga i vedra za vodu, bjeiji od mlijeka, slađi od meda, i u njima nema košpica."

Seid b. Mensur prenosi da je El-Bera b. Azib rekao: "Stanovnici Dženneta jest će plodove stojeći, sjedeći i ležeći.", tj. kako god žele.

El-Bezzar u svome Musnedu bilježi predaju Usame b. Zejda, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:

"Da li ima neko ko Mi Dzennet? Njemu, doista, ništa nije doraslo! Tako mi Gospodara Kabe, on je blještava svjetlost, miris koji osvaja, veličanstven dvorac, rijeka koja stalno teče, dozreo plod, prekrasna žena, brojna odjeća, vječni boravak u sigurnom staništu, voće i povrće, veselje i blagodat na predivnom i uzvišenom mjestu." Prisutni povikaše: "Allahov Poslaniče, mi ga, zaista, želimo!" On uzvrati: "Recite: Ako Bog da!" Oni rekoše: "Ako Bog da!" "

El- Bezar kaže da je ovaj hadis poznat jedino po predaji Usame.

Abdullah b. Ahmed, u Musnedu svoga oca, i neki drugi sakupljači hadisa bilježe predaju Lekita b. Sabre:

"Rekao sam: "Allahov Poslaniče, šta će opaziti stanovnici Dženneta?" Poslanik odgovori: "Rijeke od čistog meda, rijeke vina od kojeg glava neće boljeti i zbog kojeg se čovjek neće kajati, rijeke mlijeka koje neće mijenjati svoj ukus (nece ukisnuti, op. prev.), vodu koja neće biti ustajala, voće kakvo poznaju i mnogo bolje od toga, i mnogo mirisnog cvijeća.""

El-Hasen i Ebu el-Alije kažu: "Naše mirisno cvijeće dolazi sa grana od mirisnog cvijeća u Džennetu pa ga tako osjećamo."

Iz knjige:

VODIČ KA DŽENNETU

Ibn Kajjim el-Dževzije