PROPISI KOJI SE ODNOSE NA OBLAČENJE I HIDŽĀB

Opis ženske islamske odjeće

1. Obaveza je da ženska odjeća bude dovoljno široka i da pokriva čitavo tijelo od pogleda muškaraca koji joj nisu bliski rođaci (oni za koje bi se ona, prema šeri'atu, mogla udati). Ona pred svojim mahremima (muškim srodnicima za koje joj se nije dozvoljeno udati) ne treba pokazivati ništa osim onih dijelova tijela koji su, prema običaju, inače otkriveni: svoje lice, šake i stopala.

2. Odjeća mora prekrivati obrise (oblik) njenog tijela i ne smije biti prozirna, pa da boja i detalji njenog tijela budu vidljivi.

3. Odjeća mora biti odgovarajuće komotna (široka) i ne smije se pripijati (lijepiti) uz njene udove. U Muslimovom ''Sahīhu'' se bilježi da je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, rekao: ''Postoje dvije vrste stanovnika vatre, koje ja nisam vidio. Žene koje su obučene, ali izgledaju kao da su gole, koje će biti naklonjene zlu i činiti da drugi njemu naginju. Njihove glave će biti poput grba debelih deva, naginjući na jednu stranu ili sa svojom kosom u jednoj punđi. One neće ući u džennet niti će osjetiti njegov miris. I (druga vrsta ljudi su) ljudi sa bičevima kao repovi bikova, kojima biju Allāhove robove.''

Ibn Tejmijje navodi u djelu ''Medžmu'ul-fetawa'' (22. tom, 146. str.):  

''Njegove riječi: ''...koje će biti obučene, ali će izgledati kao da su gole'' znače da će žena nositi odjeću koja je neće pokrivati. Na primjer, žena koja nosi tanku haljinu, koja otkriva linije njenog tijela, njene podlaktice i zadnjicu, itd. A umjesto toga, odjeća treba ženu potpuno prekrivati, a ne otkrivati njeno tijelo ili njene proporcije (obrise), da bude debela (neprovidna) i odgovarajuće široka.''

4. Žena ne smije svojim oblačenjem oponašati muškarce.

Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, je prokleo žene koje oponašaju muškarce i prokleo je muškarce koji oponašaju žene. Žena će oponašati muškarce u svom oblačenju – oblačenjem onoga što je prepoznatljivo kao muška odjeća u društvu u kome ona živi.

Ibn Tejmijje je u djelu ''Medžmu'ul-fetawa'' (22/148-149. tom, 155. str.) rekao:  

''Dakle, faktor razlikovanja između muške i ženske odjeće se vraća na ono što je svojstveno muškarcima i ono što je svojstveno ženama. Ovo je određeno onime što je muškarcima naređeno da nose, i onime što je ženama naređeno da nose. Što se tiče žena, njima je naređeno da se pokriju, da nose hidžāb, da se ne otkrivaju i da ne čine zaslepljujuće ispoljavanje svoje ljepote. Zbog ovoga, ženi nije dozvoljeno da podiže svoj glas da bi izgovarala ezān ili telbiju, nije joj dozvoljeno da se penje na Safu i Merwu i ona ne skida sa sebe svoje rublje u ihrāmu na način na koji to čine muškarci. Muškarcima je naređeno da (u ihrāmu) otkriju svoje glave i da ne oblače odjevne predmete koji su šiveni da se prilagođavaju obliku tijela; na primjer, muškarac u ihrāmu ne bi trebao oblačiti košulju, pantalone, jaknu, niti kožne čarape... A što se tiče žene, njoj nije zabranjeno nošenje nijedne vrste odjeće, pošto joj je i inače naređeno da se pokrije hidžābom, i zato joj ne može biti naređeno da uradi suprotno. Međutim, njoj nije dozvoljeno da (dok je u ihrāmu) pokrije lice ili da stavi rukavice, jer ova dva odjevna predmeta pokazuju oblik (obris) tijela i ona nema potrebu za njima.'' Onda je on spomenuo da ona u prisustvu muškaraca treba pokriti svoje lice nečim drugim, mimo niqaba. On je tada nastavio, da bi konačno rekao:

''Zato, ako je jasno da mora postojati razlika između muške i ženske odjeće, po kojoj se muškarci razlikuju od žena i (ako je jasno) da ženska odjeća mora biti dovoljna da ih prekrije, i do te mjere da ovo razgraničenje postave jasno, onda postaju jasni osnovni propisi u pogledu ovog polja i postaje jasno da, ako određene tipove odjeće obično oblače muškarci – onda je ženi zabranjeno da ih oblači... A ako je određena vrsta odjeće nedovoljna u pokrivanju žene i također sliči odjeći muškaraca – njoj je zabranjeno da je nosi, a to je zasnovano na obe osnove zabrane , a Allāh najbolje zna.''

5. Ženska odjeća ne smije biti atraktivna do te mjere da privlači prodorne poglede kada ona izađe vani. Ona treba izbjegavati da bude osoba koju gledaju i dive joj se (njome se naslađuju).

Hidžāb

Značenje pojma hidžāb je da žena zakloni svoje tijelo od pogleda ljudi koji joj nisu mahremi. Allāh kaže:

''...i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj…'' (An-Nisā', 31)

I On je također rekao:

''A ako od njih nešto tražite – tražite to od njih iza hidžāba (zastora). To je čistije i za vaša i za njihova srca. '' (Al-Ahzāb, 53)

Značenje hidžāba u ovom ājetu je svaki objekat (stvar) koja ženu skriva, kao što je zid, vrata ili odjeća. Propis koji se izvlači iz ovog ājeta – iako je ovaj ājet objavljen u vezi ženā Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, Allāh bio zadovoljan njima – generalno obuhvata sve žene muslimanke. Ovo je zato što je mudrost iza propisa precizirana Allāhovim riječima:

''To je čistije i za vaša i za njihova srca.'' (Al-Ahzāb, 53)

Ova je mudrost opća među svim muškarcima i ženama. Prema tome, općenitost mudrosti takođe upućuje na opću primjenljivost (prikladnost) ovog propisa. Allāh kaže:

''O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti. A Allāh prašta i samilostan je.''( Al-Ahzāb, 59)

Ibn Tejmijje je u djelu ''Medžmū'ul-fetāwa'' (22. tom, 110. i 111. str.) rekao: ''Džilbāb je prekrivač i Ibn Mes'ūd i ostali su ga zvali ''ridā'', a običan (prost) narod današnjice ga zove ''izār''. On je širok (komotan) I prekriva ženinu glavu i ostatak njenog tijela. Ebū 'Ubejde i drugi su rekli da bi se on trebao spuštati s vrha njene glave, dok su oči jedina njena vidljiva stvar. Niqāb je sličan tip odjeće.''

Među dokazima sadržanim u sunnetu Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, koji upućuju na ženinu obavezu da pokrije svoje lice u prisustvu stranaca (kao i onima za kojoj joj je moguće da se uda, kao njeni (dalji) muški rođaci), je hadīs 'Ā'iše, Allāh bio zadovoljan njome, da je rekla: ''Jahači bi prolazili pored nas kada smo bili u društvu Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, u stanju ihrāma. Kada bi došli blizu nas, mi bismo spustile naše džilbābe sa naših glava na naša lica. Kada bi oni prošli, mi bismo otkrili (naša lica).'' (Ahmed, Ebū Dāwūd i Ibn Mādže)

Postoji dosta dokaza u Qur'ānu i sunnetu, kojima se dokazuje obaveza ženi da pokrije lice dok je u prisustvu stranaca.

Ja upućujem sestru muslimanku na raspravu u pogledu hidžāba, odjevanja i namāza od Ibn Tejmijje, na raspravu o hidžābu od šejha 'Abdul'Azīza ibn 'Abdullāha ibn Bāza, na knjigu ''Risāletus-sarin el-mešhūr 'alā el-muftuninah bi sufūr'' šejha Hamūda ibn Abdullāha et-Tuwajjārija i na raspravu ''Risāla el-hidžāb'' od šejha Muhammed ibn Sālih el- 'Uthejmīna. Ove rasprave sadrže obilne informacije u vezi ovog pitanja. Sestra muslimanka treba biti svjesna da su oni učenjaci koji su stava da je ženi dozvoljeno da pokaže svoje lice – u dodatku na činjenicu da je njihov zaključak slab – postavili uslov da tu ne bude nimalo fitne (iskušenja uzrokovanog otkrivanjem njenog lica).

Fitna je neizbježna, naročito u ovim vremenima kad su i muškarci i žene manje pobožni i malo je čestitosti, dok se u isto vrijeme umnožio broj promotera fitne i žene su razvile različite kozmetike, koje stavljalju na svoje lice, izazivajući fitnu.

Zato, sestra muslimanka bi trebala biti upozorena na ovo i da se čvrsto pridržava hidžāba (načina pokrivanja) koji će je, Allāhovom voljom, zaštititi od fitne. Nijedan od priznatih islamskih učenjaka prošlosti i sadašnjosti nije dozvolio ovo u što su izopačene žene upale. Neke muslimanke su licemjerne u svom korištenju hidžāba, pa ako su u društvu koje se pridržava hidžāba – nose ga, a ako su u društvu koje se ne pridržava nošenja hidžāba – ni one ga ne nose. Neke od njih nose hidžāb na otvorenim javnim mjestima, dok ako uđu u prodavnicu, bolnicu ili razgovaraju sa draguljarem ili krojačem za žene – one otkriju svoje lice i ruke, kao da su sa svojim muževima ili sa svojim mahremima. Žene koje ovo rade moraju se bojati Allāha. Mi smo vidjeli neke žene, kako se vraćaju iz stranih zemalja i ne nose hidžāb sve dok ne slete na neki od aerodroma ove zemlje (Saudijske Arabije). To je kao da je hidžāb postao lokalni običaj, a ne vjerska dužnost.

Sestra muslimanka mora biti svjesna da je hidžāb štiti od zlih pogleda, koji proizilaze od onih koji imaju bolesti u svojim srcima, i od pāsa među ljudskom vrstom. Hidžāb je također štiti od požuda (strasti), pa bi se ona trebala čvrsto pridržavati hidžāba i ne bi trebala biti zavedena niti obmanuta medijima koji se suprotstavljaju hidžābu, potcjenjujući njegovu važnost, pošto oni koji rade na širenju ovih medija – njoj žele jedino zlo. Allāh kaže:

’’A oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko s Pravog puta skrenete.’’ (An-Nisā', 27)

Iz knjige: 

PROPISI KOJI SE TIČU VJERNICA

Šejh Salih el Fewzan