بسم الله الرحمن الرحيم

إِنَّ الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ أُولَئِكَ هُمْ خَيْرُ الْبَرِيَّةِ جَزَاؤُهُمْ عِنْدَ رَبِّهِمْ جَنَّاتُ عَدْنٍ تَجْرِي مِنْ تَحْتِهَا الأنْهَارُ خَالِدِينَ فِيهَا أَبَدًا رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُمْ وَرَضُوا عَنْهُ ذَلِكَ لِمَنْ خَشِيَ رَبَّهُ

“A oni koji vjeruju i čine dobra djela - oni su, zbilja, najbolja stvorenja, njih nagrada u Gospodara njihova čeka; edenski vrtovi kroz koji će rijeke teći, u kojima će vječno i zauvijek boraviti; Allah će biti njima zadovoljan, a i oni će biti Njime zadovoljni. To će biti za onoga koji se bude bojao Gospodara svoga.” (Bayyina, 7-8)

Poštovani prisutni :

Neka je hvala i slava apsolutnom Gospodaru svih svjetova Allahu Uzvišenom , Gospodaru znanog i neznanog, Vladaru Sudnjeg dana , koga Allah subhanehu we te’ala, uputi niko nemože na stranputicu da ga odvede, a kome On srce zapečati niko ne može na Pravi put da ukaže. Neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we sellem , na njegove ashabe , na istinski ummet sve do Sudnjeg dana i na nas koji smo ovdje prisutni. Amiiin!

Danas je 9. Muharem, 1434. h., dan koji bi trebali postiti, zajedno sa sutrašnjim i prekosutrašnjim danom, to su dani poznatiji kao dani Ašure.

Danas ćemo inshaAllah, pokušati objasniti kakav je propis povodom dana Ašure (Jevmul-Ašura), tj. prenijet ćemo hadise Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, upućene ashabima i svima nama povodom ovog mubarek dana. Ono što bi mi kao ummet Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem, trebali znati je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, ove dane provodio u postu, tačnije prije nego li je izvršio hidžru on je postio samo 10. Muharem, a onog momenta kada je preselio iz Mekke u Medinu, na taj dan je bio u prilici da vidi kako i Jevreji taj dan provode u postu, pa se navodi u Buharijinoj zbirci hadisa:

Prenosi se Ibn Abbasa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kada je došao u Medinu, našao Jevreje kako poste Ašuru, pa je upitao: „Šta je ovo?“ – Rekli su: „Ovo je lijep dan, dan u kome je Allah, subhanehu we te’ala, spasio Benu Israilćane, od njihova neprijatelja, pa ga je Musa, alejhi sellam, postio.“  Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, im je rekao: „Meni je Musa, alejhi sellam, bliži od vas!“ pa je postio i naredio drugima da poste. (Buhari)

Pored ovog hadisa imamo i druge predaje od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, da je sam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, preferirao post toga dana (10.Muharem), a u Muslimovoj zbirci hadisa, po pitanju posta Jevmul-Ašure, navodi se predaja da su ashabi upitali Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, o postu Jevmul-Ašure, riječima: „O Allahov Poslaniče, to je dan koji obilježavaju Jevreji i Kršćani?“ Te je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: „U narednoj godini ćemo inšaAllah postiti i deveti dan!“ (Muslim)

A u istoj zbirci navodi se drugi hadis gdje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, naredio ashabima da poste dan prije i dan poslije, kako bih se napravila razlika u postu muslimana u odnosu na post Jevreja i Kšćana, riječima: „Postite jedan dan priije i jedan dan poslije!“ (Muslim)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je do momenta objave ajeta o postu mjeseca Ramazana, Jevmul-Ašuru je postio i naređivao ashabima da ga poste, sa danom prije i danom poslije (tačnije, 9, 10, 11 Muharem), a kad je stigla naredba da se mjesec Ramazan provodi u postu, tada je rekao ashabima za ove dane ko želi da ih posti neka ih posti a ko ne želi neka ih ne posti, tačnije dani ašure su bile u kategoriji obaveznog posta do momenta dok Allah, subhanehu we te’ala, nije objavio naredbu o postu tokom mjeseca Ramazana.

Hišam ibn Urve prenosi od svog oca da je hazreti Aiša, radijallahu anha, kazala: „Dan Ašure je bio dan koji su Kurejšije postili još u džahilijjetu. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, postio je taj dan dok je bio u Mekki, a kada je došao u Medinu, bio je propisan ramazanski post. Tada je Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Bio sam vam naredio da postite dan Ašure, a sada vam kažem: Ko hoće, neka ga posti, a ko neće, ne mora.”” (Buhari)

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem: “Zaista je Ašura jedan dan od Allahovih dana, pa ko hoće neka ga posti a ko hoće neka ga ostavi.“ (Muslim)

Pored ovoga da je pritvrđeni sunnet postiti dan Ašure, napomenut ćemo i nekoliko događaja vezanih za prijašnje Allahove poslanike koje su zabilježene u fusnoti Buharijine zbirke hadisa: „Musa, alejhi sellam, je uspeo preći Crveno more i spasiti se faraona i njegove vojske. Nuh, alejhi sellam, se isto spasio potopa, Junus, alejhi sellam, je bio spašen iz utrobe kita, rođen je Isa, alejhi sellam, spašen je Jusuf, alejhi sellam, iz bunara, rođen Ibrahim, alejhi sellam, i dr.“

A hadis kojeg bilježi Muslim, trebao bi nam biti potpora za iskreni post Ašure jer Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, nam garantuje slijedeće: „Post Ašure je uzrokom praštanje grijeha koje su učinjeni protekle godine.“ (Muslim)

Zato svako ko je nanijjetio postiti Jevmul-Ašuru, neka ujedno uputi i dovu za braću i sestre u Palestini, u Siriji i svugdje gdje su potlačeni muslimani, jer dova postača se prima kod Allaha Uzvišenog.

Molim Allaha, subhanehu we te’ala, da nas upotpuni u Imanu i Islamu, da nam grijehe oprosti i da nas na Pravome putu i usmrti. Amiiin!

Hatib : Senaid Feta

Džamija: Kruševo

23.11.2012.

Neustrašivi heroj odmazdu traži i u smrti radosnu vijest vidi.

Bori se protiv dunjalučkog tiranina, ne posjeduje ništa osim kamena.

RELAKSACIJA SRCA I TIJELA JESU U POKORAVANJU ALLAHU, SUBHANEHU WE TE’ALA

U tome je skrivena velika imanska tajna, a to je da srce neće postići smirenost, spokoj i stabilnost osim po uspostavljanju veze s Gospodarom. Sve što se želi ili voli mimo Allaha zapravo se želi i voli radi nečeg izvan toga, a samo se Jedan voli i želi radi sebe samog. To je ljubav prema Onome kod Koga je kraj. Nemoguće je da kraj bude kod dvojice, kao što je također nemoguće da je nastanak stvorenja počeo od dvojice. Onaj čija ljubav, želje, htijenje i pokornost završe kod nekog drugog mimo Alalha, doista će mu to propasti i nestati u onom času kada mu je najpotrebnije. A onaj čija ljubav, strah, nada i cilj bude Allah Uzvišeni ostvarit će svoju vječnu blagodat, slast, vedrinu i srecu.

Riznica Znanja – Ibn Kajjim El-Dževzijje

"A koliko je bilo vjerovjes­nika uz koje su se brojni bogougodnici borili, pa nisu klonuli zbog onoga što bi ih zadesilo na putu Allahovom, niti su posustajali, niti se predavali?! A Allah voli strpljive! Oni nisu govorili ništa drugo nego: 'Gospo­daru  naš, oprosti nam grijehe naše i rasipnost našu u postupcima našim, učvrsti korake naše i pomozi nam protiv naroda nevjerničkog!' Pa im je Allah dao na­gradu  na ovome svijetu i ljepotu nagrade na onome svijetu, jer Allah voli dobročinitelje!"

(Ali Imran, 146-148)

"A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se brojni bogougod­nici borili!"

 Navodi se da to znači: "Koliko je vjerovjesnika ubijeno, a s njima i mnoštvo njihovih sljedbenika?" To je u skladu s čitanjem ajeta na slije­deći način:  "a s njima je ubije­no i mnogo sljedbenika njihovih!" Allah ovim ajetom, i ajetom ispred njega, upućuje prijekor onima koji su poraženi na Uhudu, pa su napustili borbu kada su čuli povik da je Muhammed poginuo. Stoga je njih Allah kaznio zbog bježanja i napuštanja borbe, pa im kaže: "Zar, ako je on umro ili je ubijen?"  Zar zato da vi, o vjernici, napuštate svoju vjeru?!..." "i vraćate se nazad". Ima još drugih mišljenja. Međutim, Ibn-Ishak u "Biografiji Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem" kaže, a Allah to najbolje zna, isto: "Koliko je vjerovjesnika koji su bili ubijeni, dok su s njima bile mnoge njihove pristalice, tj. skupine, koje nisu klonule nakon pada vjerovjesni­ka, niti su posustale pred neprijateljem, pa se nisu predale zbog toga što ih je zadesilo u borbi napuštajući Allaha i svoju vjeru, nego su bili strpljivi";  "jer Allah voli strpljive!" 

Riječi Allaha Uzvišenog: "uz koje su brojni bogougodnici bili" .

U ovom ajetu stoje kao akuzativ stanja. Suhejli to pose­bno ističe, pretjerujući, a on ima i svoje tumačenje riječi: "pa nisu klonuli stoga što ih je to zadesilo". To bilježi El-Emevi u svom djelu "El-Megazi" prenoseći iz knjige Muhammeda ibn Ibra­hima, a drugi ne navode.

"pa nisu klonuli zbog onoga što bi ih zadesilo na putu Allahovom, niti su posustajali, niti se predavali!"  U vezi s tim, Katade i Er-Rebi' kažu: "niti su posustajali" zbog ubistva vjerovjesnika, "niti se predavali", tj. nisu odustajali od pobjede, odnosno vjere, boreći se protiv onih protiv kojih se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, borio sve dok se nisu preselili Allahu, tj. umrli.

 "A Allah voli strpljive." Oni nisu govorili ništa drugo nego: "Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i neumjerenost našu u pos­tupcima našim, učvrsti korake naše i pomozi nam protiv naroda koji ne vjeruju!" "Pa im je Allah dao nagradu na ovome svijetu!", tj. pomoć, pobjedu i zasluženu nagradu, "i ljepotu nagrade na drugom svijetu", tj. to im je dao uz ono prethodno, "jer Allah voli one koji dob­ro čine!"

Tefsir Ibn Kesir