POVREMENO PRISUSTVUJE DZEMATU U DZAMIJI

Islam je oslobodio zenu od obaveznog prisustvovanja namazu u dzematu u dzamiji, ali u isto vrijeme joj je dozvolio da izadje u dzamiju kako bi obavila namaz u dzematu. Uistnu je

to ona i ucinila i klanjala namaz za Poslanikom, sallallahu alejhi we selem.

Prenosi se od Aise, majke vjernika,radijallahu anha, da je rekla:

“Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, klanjao bi sabah, a prisustvovale bi i zene - vjernice, koje su bile umotane u svoje hidzabe (Tj. bile su umotane u svoje ogrtace i vela). Potom bi se vratile svojim kucama a da ih niko ne bi prepoznao:.

(Fethul - bari, 1/482, knjiga Es - Salatu, poglavlje Fi kem tusalli el - meretu fis - sijabi).

Od nje se takodjer prenosi:

“Vjernice bi, umotane u svoje hidzabe, prisustvovale sabah namazu sa Poslanikom, sallallahu alejhi we selem, te bi se nakon obavljena namaza uputile svojim ku}ama, a niko ih zbog mraka ne bi prepoznao”.

(Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 2/195, knjiga Es - Salatu, poglavlje Te dzilu salatil - fedzri).

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, skracivao bi namaz kada bi cuo plac djeteta, pretpostavljajuci da je to zabavilo njegovu majku. On u hadisu, za koji se slazu da je vjerodostojan, kaze:

“Ja, doista, pristupim namazu i zelim da ga oduljim kada zacujem plac djeteta, pa skratim svoj namaz, jer znam kolika je ljubav majke naspram djeteta kada place”.

(Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 3/410, knjiga Es - Salatu, poglavlje At - Tahfifu li emrin jahdusu).

Allahova, subhanehu we te’ala, milost velika je prema zeni kada je nije obavezao da prisustvuje dzematu u dzamiji pri obavljanju pet dnevnih namaza, a da ju je obavezao time, to bi joj zadalo

poteskoce i predstavljalo bi teret za njena pleca. Zena nije u stanju obavljati namaz u dzamiji, kao sto u danasnje vrijeme ni mnogi muskarci nisu u stanju da obavljaju namaze u dzematu

u dzamiji, nego su prisiljeni da obavljaju namaz tamo gdje se nalaze - na svojim radnim mjestima, pa cak mnogo puta i u svojim kucama. Tako, zenina odgovornost za domacinstvo

i njene mnogobrojne obaveze vezane za njenu kucu, muza i njenu djecu, ne omogucavaju joj da pet puta dnevno napusti kucu, nego joj, naprotiv, sve to postaje nemoguce. Ovako

nam biva jasnija mudrost uskracivanja obaveze prisustvovanja zene dzematu u dzamiji, ali ne i za muskarce. Ovako nam je jasnije zasto je namaz zene bolji u njenoj kuci nego u dzamji

i zasto joj je ostavljeno da izabere ono sto je bolje za nju. Ako hoce, klanja u svojoj kuci, a ako hoce, moze i izaci da obavi namaz u dzematu. Njen muz joj ne moze zabraniti da izlazi

u dzamiju, ako je vec trazila od njega dozvolu.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, o tome govori u

mnogobrojnim hadisima, a izmedju ostalog on kaze:

“Ne zabranjujte svojim zenama dzamije, a njihove kuce su im bolje”.

( Hadis biljze Ebu - Davud, 1/221 u knjizi Es - salatu, poglavlje Ma dzae fi hurudzin - nisai ilel - mesdzidi, i Ahmed, 2/76 i ovo je hadis hasenun li gajrihi).

“Kada nekom od vas zena trazi dozvolu da ide u dzamiju, neka joj to ne zabranjuje”.

( Fethul - bari,2/351, knjiga El - Ezan, poglavlje Isti zanul – mer eti zevdzeha bil -

hurudzi ilel – mesadzidi i Sahihu Muslim, 4/161, knjiga Es - Salatu, poglavlje Hurudzun - nisai ilel – mesdzidi).

Muskarci su poslusali Poslanikovu, sallallahu alejhi we selem, naredbu, pa su dozvolili svojim zenama da izlaze u dzamiju, makar taj izlazak bio suprotan njihovom misljenju i poimanju. Najbolji dokaz tome se nalazi u hadisu Abdullaha bin Omera u kojem se kaze:

“Omerova zena prisustvovala je sabahskom i jacijskom namazu u dzematu u dzamiji, pa joj je receno: “Zasto izlazis kada znas da Omer to ne voli i da je ljubomoran”? Odgovorila je: “A sta ga to sprecava da mi zabrani”? Odgovoreno joj je: “Sprecavaju ga rijeci Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem: Ne zabranjujte Allahovim robinjama Allahove dzamije”.

( Fethul - bari, 2/382, knjiga El – Dzumu atu, 13 poglavlje El - Iznu lin - nisai bil -

hurudzi ilel – mesadzidi).

“U skladu s ovom Poslanikovom sallallahu alejhi we selem, dozvolom zeni da posjecuje dzamiju i zabranom da joj se to sprecava, zena je u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem, i poslije njega, navracala u dzamije kad god joj je to bilo moguce. Obavljala je namaz, prisustvovala hairli prigodama, slusanju predavanja i aktivno ucestvovala u javnom zivotu vjernika. Tako je to bilo otkako je propisan namaz u dzematu. Muslimani su obavljali namaz prema Bejtul - Makdisu prije nego sto je kibla bila okrenuta prema Kabi. Kada je dosla objava o upravljanju prema Kabi, lica vjernika i vjernica bila su okrenuta prema zemljama Sama, pa su se okrenuli prema Kabi i

ovo je okretanje zahtijevalo da zene predju na mjesto ljudi, a ljudi na mjesto zena”.

( Pogledaj Fethul - bari, 1/506, knjiga Es - Salatu, poglavlje Ma dzae fil - kibleti i Sahihu Muslim, 5/10, knjiga Es - Salatu, poglavlje Tahvilul - kibleti minel - Makdisi ilel

- Ka beti).

Dzamija je jos uvijek centar zracenja, svjetlosti i upute za vjernike i vjernice. Tako se u prostranstvu cistote vrsi ibadet, s njenih minbera sire se predavanja, upute i smjernice, a zena muslimanka je od samog pocetka islama bila ucesnica u svemu tome.

Vjerodostojni tekstovi potvrdjuju to mnogobrojno i uzastopno ucece i prisustvo. Oni govore o zeninom prisustvu na dzuma - namazu, namazu kod pomracenja, bajram - namazima, kao sto govore i o odazivu na mujezinov poziv: Namaz je u dzemaatu..

U Sahih Muslimu nalazi se da je Ummu - Hisam bint Harise bin en – Nu’man rekla: “Kaf vel – Kur’anil - medzid uzela sam (naucila) s jezika Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem, (tj. Slusajuci ga), posto bi to ucio svakog petka s minbera, drzeci hutbu ljudima”.

( Sahihu Muslim, 6/162, knjiga El – Dzumuatu, poglavlje Tehijjetul - mesdzidi vel - imamu jahtubu).

U ovoj knjizi takodjer se nalazi da je sestra Amre bint Abdurrahmana pricala: “Petkom sam uzela (naucila) Kaf vel – Kur’anil - medzid s usta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem, a ucio bi to s minbera svakog petka”.

( Ibid, 6/160, knjiga El - Dzumuatu, poglavlje Hutbetul – hadzeti).

Poslanik, sallallahu alejhi we selem, preporucuje da se treba lijepo pripremiti za dzuma - namaz, vodeci racuna o cistoci, a i ljudima i zenama je mustehab (lijepo) okupati se:

“Ko dodje na dzumu, bilo od ljudi ili zena, neka se okupa”.

( Hadis se prenosi od Abdullaha bin Omera, a biljeze ga Ebu - Avane, Ibn - Huzejme i Ibn - Hibban u svojim Sahihima, a pogledaj i Fethul - bari, 2/357, knjiga El - Dzumu.a, poglavlje Fadlul - gusli jevmel – dzumuati).

Ovi tekstovi govore nam o tome da je Esma bint Ebi - Bekr, radijallahu anha, prisustvovala namazu nakon pomracenja Sunca, zajedno s Poslanikom, sallallahu alejhi we selem, i nije joj bio jasan Poslanikov, sallallahu alejhi we selem, govor, te je zapitkivala nekog covjeka koji joj je bio blizu, a to se navodi u hadisu koji od nje biljezi El - Buhari.

Ona kaze: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, ustao je da odrzi hutbu (nakon obavljenog namaza - salatul - kusuf), te je spomenuo iskusenje u kaburu u kojem ce covjek biti pitan. Kada je to spomenuo, ljudi su se uznemirili i razgalamili. Nisam razumjela sta je posljednje rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem Posto se umirila njihova galama, rekla sam

covjeku koji je bio pored mene: Allah te blagoslovio, sta je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, na kraju svog govora rekao? Rekao je: Objavljeno mi je da cete biti iskusani u kaburovima, slicno kao sto cete biti iskusani Dedzalom”.

( Pogledaj Fethul – bari , 3/236,237, knjiga El - Dzenaizu, poglavlje Ma dzae fil - kusufi i Sahihu Muslim, 6/212, knjiga El - Kusufu., poglavlje .Ma .urida .alen - nebijji fi

salatil - kusufi minel - Dzenneti ven – nari).

Kod Buharije i Muslima nalazi se drugo predanje od Esme, u kojem se kaze:

“U vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi we selem, doslo je do pomracenja Sunca... Obavila sam svoj posao, a zatim dosla u dzamiju i vidjela Allahovog Poslanika, kako klanja, pa sam pristala uz njega. Oduljio je stajanje pa sam mislila da cu sjesti. Okrenula sam se i vidjela jednu slabunjavu zenu, pa sam rekla: Ova je slabija od mene, te sam nastavila stajati. Ucinio je ruku, pa je i s ruku’om oduljio. Nakon toga podigao je svoju glavu i oduljio sa stajanjem, da bi se nekom covjeku, kada bi tek dosao, ucinilo da nije ni ucinio ruku. Nakon toga se udaljio i Sunce je

izaslo, pa je odrzao hutbu ljudima, zahvalio Allahu, subhanehu we te’ala, velicao Ga, a zatim rekao:... “.

( Pogledaj Fethul - bari, 2/529, knjiga El - Kusuf, poglavlje Es - Sadekatu fil - kusufi .

i Sahihu Muslim, 6/212, knjiga El - Kusuf, poglavlje Ma urida alen - nebijji fi salatil - kusufi minel - Dzenneti ven – nari).

U zlatno doba poslanstva zena je muslimanka strogo vodila racuna o pitanjima svoje vjere. Nastojala je shvatiti sve ono sto se desava, vezano za opce stvari koje su muslimanima

vazne u njihovom ovom i buducem zivotu. Kada bi zacula poziv: Namaz je u dzematu, uputila bi se u dzamiju da cuje koje upute dolaze s minbera Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem.

Tako se prenosi od Fatime bint Kajs, jedne od prvih muhadzirki, da je rekla: “Pozvani su ljudi na zajednicki namaz, pa sam se uputila zajedno s drugim ljudima prema dzamiji. Klanjala

sam s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi we selem, i bila sam u prvom redu zena, a on je bio u posljednjem

redu muskaraca”.

( Pogledaj Sahihu Muslim, 18/84, knjiga El - Fitenu ve esratus - saati, poglavlje Kadijjetul – dzessaseti).

Iz prethodnih vjerodostojnih tekstova vidi se da je zena posjecivala dzamiju u svim prilikama i ova posjeta u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi we selem, postala je uobicajenom i obaveznom. Tako se desio i slucaj napada na zenu dok je isla prema dzamiji, ali ovaj dogadjaj nije uticao na Poslanika, sallallahu alejhi we selem, da obrati paznju na dozvoljenost zeninog izlaska u dzamiju. Njegova naredba o dozvoli posjecivanja, a zabrani sprecavanja odlaska u dzamiju ostala je vazeca, jer njeno prisustvo u dzamiji, s vremena na vrijeme od velike je koristi i ima veliki utjecaj na njenu dusu, razum i licnost opcenito.

“Prenosi se od Vaila el - Kendija da je u rano jutro jednu zenu kada se vracala iz dzamije, napao neki covjek. Trazila je pomoc od covjeka koji je prosao pored nje, a pobjegao je onaj sto ju je napao. U to je pored nje prosao odredjen broj ljudi pa je i od njih trazila pomoc i oni su uhvatili onoga od kojeg je prethodno trazila pomoc, a onaj drugi je pobjegao. Dosli su s

njime vodeci ga, pa je rekao: Ja sam, doista, onaj koji ti je pomogao, a drugi je pobjegao. S njime su otisli kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem, i obavijestili ga o onome sto joj se desilo.

Ljudi su ga obavijestili da su ga uhvatili dok je bjezao, a on je rekao: “Naprotiv, ja sam joj pomagao protiv onoga koji ju je napao, a ovi ljudi su me vidjeli i uhvatili”. Ona je na to rekla: “Laze! On me je napao!” Na to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, rekao: “Idite i kamenujte ga”. Utom je ustao neki covjek i rekao: “Ne kamenujte ga! Kamenujte mene. Ja sam taj koji ju je napao”. Priznao je sta je ucinio, nakon cega su njih troje dovedeni kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem, onaj koji ju je napao, onaj sto je odgovorio na njen poziv i zena. Rekao je: “Sto se tebe tice, Allah, subhanehu we te’ala, ti je oprostio, a onom sto ju je spasio, uputio je lijepe rijeci”. Na to je Omer rekao: “Kamenuj onoga sto je priznao da je pocinio zinaluk!” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, odgovorio je: “Ne, On je ucinio tevbu Allahu, subhanehu we te’ala,” a prenosilac kaze: “Mislim da je rekao: Ucinio je takvu tevbu, da kada bi je ucinili stanovnici Medine, bila bi im primljena”.

( Hadis biljezi Ahmed. Pogledaj Silsiletul - ehadis es - sahiha, br.900, 2/601).

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, uzimao je u obzir okolnosti u kojim zena prisustvuje dzematu i bio je milostiv prema njoj, te je skracivao namaz ako bi cuo djeciji plac, kao sto smo to i vidjeli u jednom od prethodnih hadisa.

Jednom je zakasnio s klanjanjem jacija - namaza, pa ga je pozvao Omer, r.a, govoreci:

“Zaspale su zene i djeca. Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, rekao: Niko na Zemlji ih ne ceka osim vas”.

( Pogledaj Fethul - bari, 2/347, knjiga El - Ezanu, poglavlje Hurudzun - nisai ilel - mesadzidi i Sahihu Muslim, 5/137, knjiga El - Mesadzidu, poglavlje Vaktul - isai ve tehiruha).

Mnogobrojni su vjerodostojni hadisi koji govore o Poslanikovom, sallallahu alejhi we selem, uspostavljanju

safova za zene prilikom zajednickog klanjanja. Jednog od njih navodi Muslim: “Najbolji safovi za muskarce su prvi, a najbolji safovi za zene su zadnji, a najgori prvi”.

( Sahihu Muslim. knjiga Es - Salatu, poglavlje Tesvijetus - sufufi ve ikametuha).

El - Buhari biljezi hadis o pravljenju mjesta za zene, kako bi nakon obavljenog namaza izasle iz dzamije prije ljudi. “Prenosi se od Hinde bint el - Haris da ju je Ummu Seleme, Poslanikova, sallallahu alejhi we selem, zena, obavijestila o tome da su zene u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem, kada bi predale selam ustajale, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, ostao bi zajedno s onim ljudima koji su klanjali za njim. Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, ustao, ustali bi i ljudi”.

( Pogledaj Fethul - bari, 2/349, knjiga El - Ezanu, poglavlje Intizarun - nasi kijamel - imam El – Alimi).

El - Buhari i Muslim biljeze hadis u kojem se govori o tome da zene upozoravaju imama pljeskanjem ruku. Prenosi se od Sehla bin Sada es - Saidijja da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem: Sta ja to vidim? Vecina vas pljesce rukama. Kada nekog od vas nesto zadesi u namazu, neka kaze: Subhanallah. Kada neko kaze: Subhanallah, okrenut cu se

prema njemu, a pljeskanje rukama je za zene”.

(Muttefekun alejhi. Pogledaj Serhus - sunne, 3/273, knjiga Es - Salatu, poglavlje Et - Tesbihu iza nabehu sejun fis – salati).

Broj zena koje su posjecivale dzamiju iz dana u dan se povecavao, sve dok nisu u vrijeme Abasida ispunile dzamijsko dvoriste. Ljudi su bili prisiljeni da klanjaju iza njih. Imam Malik u vezi s tim pitanjem izdao je fetvu koja se navodi u djelu El - Mudevvenetul – kubra u kojoj stoji: Ibn - Kasim je rekao: Pitao sam Malika o ljudima koji su dosli u dzamiju i zatekli

dzamijsko dvoriste ispunjeno zenama, a dzamija je vec bila ispunjena ljudima, te su ljudi klanjali iza zena, a za imamom? Malik je odgovorio: Njihov namaz je potpun i nece ga

ponavljati.

( Al - Mudevvenetu,1/106).

Izlazak zene muslimanke na namaz u dzamiju ne smije ostavljati prostora za fitneluk, nego mora biti vodjen uzvisenim islamskim principima cistote, lijepog ponasanja kao i obicajima muslimanskog drustva. A ako bi se iz nekog razloga bojala fitneluka zbog izlaska u dzamiju, onda joj je bolje i obaveznije da namaz obavi u svojoj kuci. To je ono na sta ukazuje prethodni hadis koji prenosi Ibn - Omer od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem, koji kaze: “Ne zabranjujte svojim zenama dzamije, a njihove kuce su im bolje”.

Izgleda da su se neki ljudi bojali fitneluka i hodanja njihovih zena po noci, pa su ovaj strah uzimali za ispriku, kako bi zabranili svojim zenama da izlaze u dzamiju. Otud je i dosla

zabrana o sprecavanju zena da s vremena na vrijeme izlaze u dzamiju i prisustvuju zajednickom namazu. Ovo i jeste srz prethodnog hadisa. Navode se i drugi hadisi koji potvrdjuju prisustvo zene u dzamijama i u drugim situacijama. Medju njima spadaju i rijeci Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem, koje biljezi Mudzahid od Ibn - Omera:

“Ne zabranjujte svojim zenama da nocu izlaze u dzamiju. Na to je rekao sin Abdullaha bin Omera: Ne dozvolimo im da izlaze, pa, izazvat ce fesad i sumnju.. Mudzahid je rekao: Prekorio ga je Ibn - Omer govoreci: Ja kazem: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, a ti kazes: Ne dozvolimo im!!”.

( Pogledaj Sahihu Muslim, 4/161,162, knjiga Es - Salatu, poglavlje Hurudzun - nisai ilel – mesadzidi).

Prenosi se od Bilala bin Abdullaha bin Omera, a on od svoga oca da je Poslanik, sallallahu alejhi we selem,

rekao: “Ne zabranjujte zenama njihovu radost da idu u dzamiju, ako su od vas vec trazile dozvolu. Bilal je rekao: Tako mi Allaha, necemo im zabranjivati. Na to mu je Abdullah

rekao: Ja kazem: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, a ti kazes: Sprijecit cemo im to!”.

(Ibid, 4/162,163).

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi we selem: “Ne zabranjujte svojim zenama dzamije, ako za njih traze dozvolu od vas”.

(Ibid, 4/161).

“Ne zabranjujte Allahovim robinjama Allahove dzamije”.

( Fethul - bari, 2/382, knjiga El - Dzumuatu, (13.) poglavlje El - Iznu lin - nisai bil - hurudzi ilel - mesadzidi i Sahihu Muslim, 4/161, knjiga Es - Salatu, poglavlje Hurudzun - nisai ilel – mesadzidi).

“Ako od vas vase zene traze dozvolu da idu u dzamiju, dozvolite im”.

( Sahihu Muslim 4/161, knjiga Es - Salatu, poglavlje Hurudzun - nisai ilel – mesadzidi).

Zeni muslimanki je mubah - dozvoljeno da obavlja namaz u dzematu. U tome je svako dobro, ali je ono ograniceno odredjenim uvjetima, a najvazniji medju njima jeste da zena ne

smije biti namirisana i da ne smije isticati svoje ukrase. Zejneba es - Sekafijje kazuje od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem, da je rekao:

“Ako neka od vas zeli prisustvovati jacija - namazu, neka se te noci ne mirise”.

( Ibid, 4/163).

Mnogobrojni su hadisi koji govore o zabrani da se zena namirise kada zeli izaci u dzamiju. Neki od njih su sljedeci hadisi u kojim Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, kaze:

“Kada neka od vas zeli prisustvovati namazu u dzamiji, neka ne dotice miris (tj. neka se ne mirise)”.

( Ibid, 4/163).

“Bilo koja zena na kojoj se osjeca miris neka s nama ne prisustvuje sljedecoj jacija – namazu”.

( Ibid, 4/163).

LICNOST ZENE MUSLIMANKE

ONAKO KAKO JE PRIKAZUJU KUR’AN I SUNNET

Dr. Muhammed Ali el - Hasimi

Tri razloga koji donose Allahov oprost 

‏

Enes, radijallahu anhu, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao:

"Uzvišeni Allah kaže: 'Čovječe, opraštat ću ti grijehe ne obazirući se na njih sve dok Me budeš dozivao i molio. Čovječe, kada bi ti grijesi dostigli nebeske visine a potom Me zamolio za oprost, oprostio bih ti. Čovječe, kada bi Mi došao sa punom Zemljom grijeha i susreo Me bez truna širka, obasuo bih te sa isto toliko oprosta!'" (Muslim,3540)

U hadisu kojeg prenosi Enes spominju se tri razloga koji donose Božiji oprost.

1.Prvi je dova praćena nadom.

 

Dova je naređena da se uči i Allah se obavezao da će je uslišati.

"Vaš Gospodar je rekao: 'Molite Me i Ja ću vam se odazvati...'" (El-Mu'min, 60.)

U četiri sunena od Nu'mana bin Bešira prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Dova je ibadet', a potom je proučio spomenuti ajet".

Dova je povod za uslišenje molbe ukoliko se ispune njeni uvjeti i izbjegnu prepreke za njeno uslišenje. Ponekad uslišenje dove izostane zbog neispunjenja nekih od njenih uvjeta ili postojanja nekih zapreka i njenih adaba.

Jedan od najvažnijih uvjeta za uslišenje dove jeste prisutnost srca i nada da će Allah Uzvišeni to uslišati.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

 "Molite Allaha uvjereni da će vam uslišati. Zaista Allah ne prima dovu nemarnog srca.""(Tirmizi,3479)

Zato je čovjeku zabranjeno da u dovi spominje: "Allahu moj, oprosti mi ako hoćeš." Međutim, on treba biti odlučan u molbi jer Allaha niko ne može prisiliti." (Buhari,11/39,Muslim,2679)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio da čovjek s nestrpljenjem očekuje uslišenje dove i da je napusti zbog izostanka njena uslišenja. Za takvo ponašanje Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je da predstavlja prepreku za njeno uslišenje jer čovjek ne smije izgubiti nadu u njeno primanje, pa makar to značilo veoma dug period. Allah Uzvišeni voli vjernike uporne i istrajne u dovi.Uzvišeni kaže:

"...a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost je Allahova doista blizu onih koji dobra djela čine." (El-A'raf, 56)

Sve dok je čovjek uporan u dovi, žudi da se dova primi ne gubeći nadu u to, on je blizu toga da mu ona bude i primljena, jer ko uporno kuca na vrata, ona bi mu se na kraju mogla i otvoriti.

Najvažnije što čovjek može moliti Allaha jeste oprost grijeha i ono što se nadovezuje na to, kao što je izbavljenje od Vatre i ulazak u Džennet. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Oko toga šapućemo." Tj. molimo u namazu za Džennet i spas od Vatre.

Ebu Muslim el-Havlani je rekao: "Kada god mi je na um pala neka dova, sjetio sam se vatre pa sam tu dovu preinačio u traženje Allahove zaštite od nje."

Od Allahove neizmjerne milosti prema čovjeku jeste i to što Ga čovjek ponekad moli za neku dunjalučku potrebu, pa mu je On ne dadne i to mu kompenzuje boljim od onog što je tražio, poput uklanjanja nekog zla od njega, da mu to ostavi za onaj svijet ili da mu oprosti neki grijeh. Bilježi Ahmed i Tirmizi predanje u kojem stoji:  

"Ko god uputi dovu, Allah će mu je uslišati ili će od njega odagnati neko zlo, u omjeru dobra kojeg je tražio, ukoliko dova nije praćena grijehom ili prekidanjem rodbinskih veza."' (Tirmizi, 3381)

Ebu Seid, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

'"Nema nijednog muslimana koji uputi Allahu dovu - s tim da u njoj nema kakva grijeha ili kidanja rodbinske veze - a da mu Allah, zahvaljujući njoj, ne dadne jedno od troje: ubrza ono što je zamolio, pohrani mu to za onaj svijet ili poštedi ga zla (u omjeru dobra kojeg je tražio u dovi).' Rekoše: 'Onda da puno dovimo.' On reče: 'Kod Allaha je više."" (Hakim, 1/492)

 

Dakle, istrajnost u dovi praćenoj nadom u Allahov oprost rezultira Njegovim oprostom, inšaAllah.

Jedan od najvećih povoda za oprost jeste da čovjek nakon što počini grijeh, zna i vjeruje da samo Allah oprašta grijehe.

Riječi Uzvišenog:

 "...Čovječe, opraštat ću ti grijehe ne obazirući se na njih sve dok Me budeš dozivao i molio..."

i pored tvojih mnogobrojnih grijeha jer to neće nadvisiti Moju veličanstvenost niti će to za Mene biti puno.

Muslim bilježi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:  

"Kada neko od vas dovi, neka traži, uveliča, svoju želju jer to ne može preći Njegovu veličanstvenost."

Dakle, ma koliki čovjekovi grijesi bili, Allahov je oprost mnogo, mnogo veći od njih i oni su neznatni i ništavni u poređenju sa Njegovim oprostom i milosti.

2.Drugi razlog je traženje oprosta za grijehe, pa makar oni dostigli do oblaka.

 

Riječ 'anan spomenuta u hadisu znači oblak. Rečeno je da znači i dokle oči mogu vidjeti. U drugom predanju stoji:  

"Kada bi svojim grijesima popunili prostor između nebesa i zemlje, a zatim zatražili oprost od Allaha, On bi vam oprostio."

Istigfar znači traženje oprosta, a to je, ustvari, zaštita od zla grijeha uz njihovo prekrivanje. U Kur'anu se na mnogo mjesta koristi taj termin. Ponekad se njegovo značenje naređuje:

"...da od Gospodara svoga oprost tražite i da se Njemu pokajete..." (Hud, 3.)

Ponekad je to u obliku pohvale:

"I za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole - a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah?..." (Ali Imran, 135.)

Ponekad se spominje da Allah prašta samo onima koji Ga mole za oprost:

"Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi, pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti - naći će da Allah prašta i da je milostiv." (En-Nisa, 110.)

Na puno mjesta u Kur'anu se traženje oprosta uporedo spominje sa pokajanjem. Onda će u tom slučaju traženje oprosta (istigfar) značiti traženje oprosta od Allaha verbalno, jezikom, dok će (tevba) pokajanje značiti prestanak s činjenjem grijeha srcem i ostalim organima tijela.

Hasan el-Basri kaže: "Tražite oprost u vašim kućama, na vašim trpezama, kada hodate po pijaci, na vašim skupovima, i gdje god bili jer ne znate kada Allah oprost spušta."

Muslim i Buhari bilježe predanje od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem stoji:  

"Neki čovjek učinio je grijeh i rekao: 'Gospodaru učinio sam grijeh, oprosti mi.' Allah Uzvišeni je rekao: 'Moj rob zna da ima Gospodara, Koji prašta grijeh ili za njega kažnjava. Ja sam mu ga oprostio..." u Muslimovom predanju stoji: "...oprostio sam Svom robu, pa neka radi šta hoće" - ali samo onome ko se ponaša na spomenut način.

Jasno se vidi da se hadisom aludira na istigfar onog koji prizna svoj grijeh i ne bude uporan u griješenju.Međutim, ako bi čovjek samo jezikom tražio oprost, a srcem istrajavao na grijehu, to bi se smatralo samo običnom dovom koju će ako Allah htjedne, uslišati ili će je odbaciti.

Ponekad istrajavanje na grijehu može biti preprekom za uslišavanje dove. U Ahmedovom Musnedu bilježi se od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, sa merfu senedom da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Teško onima koji svjesno istrajavaju na grijehu."

Znači potpun istigfar koji rezultira oprostom jeste onaj koji se ne uporedi s istrajnošću u grijehu, tj. u kojem se prekine sa griješenjem. Takve Allah hvali i obećava im oprost.

Najbolji istigfar jeste onaj u kojem čovjek počinje traženje oprosta zahvalom Allahu a zatim prizna svoj grijeh, a potom zatraži od Allaha oprost.Šedad ibn Evs,radijallahu anhu, prensoi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

"Najbolje s čime čovjek može zatražiti oprost jeste da kaže: Allahu moj, Ti si moj Gospodar, nema boga osim Tebe. Ti si me stvorio i ja sam Tvoj rob. Držim se Tebi date obaveze i obećanja. Utječem Ti se od zla kojeg sam počinio. Priznajem Tvoju blagodat nada mnom. Priznajem i svoj grijeh, pa oprosti mi, zaista niko ne prašta grijehe osim Tebe.'"'' (Buhari,11/97)

Buhari i Muslim bilježe od Abdullaha ibn Amra, radijallahu anhu, da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, rekao:

"Allahov Poslaniče! Nauči me dovi kojom ću moliti u namazu." Poslanik mu reče: "Reci: 'Allahu moj, ja sam se puno ogriješio, a grijehe ne prašta niko osim Tebe. Oprosti mi Tvojim oprostom i smiluj mi se. Ti si milostiv i puno praštaš.'"

Čovjek može zatražiti oprost od Allaha i na ovaj način: "Molim Te za oprost, Allahu Veličanstveni. Samo si Ti Bog. Živi i Vječni. Tebi se kajem."

Buhari bilježi od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:  

"Tako mi Allaha, ja zatražim oprost od Allaha i obratim Mu se tevbom više od sedamdeset puta dnevno."

Načelno se može reći da je lijek za grijehe istigfar.

U koga se grijesi nagomilaju i nemoguće ih bude nabrojati i zabilježiti, neka potraži za njih oprost na osnovu Allahova znanja o njima jer On sve zna i sve je registrovao:

"Na Dan kada ih Allah sve oživi, pa ih obavijesti o onome što su radili; Allah je o tome račun sveo, a oni su to zaboravili..." (El-Mudžadele, 6.)

3. Treći razlog za opraštanje grijeha jeste očitovanje Allahove jednoće ili tevhida.

To je najveličanstveniji razlog, zato ko ga bude ispunio, stekao je sve uvjete da mu se oprosti. Uzvišeni je rekao:

"Allah neće oprostiti da mu se išta pridružuje, a oprostit će ono mimo toga, kome On hoće..." (En-Nisa, 48.)

Ko dođe Allahu sa grijesima kolika je zemlja, naći će Allaha spremnog za toliko oprosta.

Međutim, to je ipak Njegova volja i ako hoće, oprostit će mu, a ako hoće, kaznit će ga zbog njegovih grijeha, ali ishod njegov, bit će takav da neće vječno ostati u Vatri već će biti izveden iz nje a potom uveden u Džennet.

Neki smatraju da muvehhid neće biti bačen u vatru poput nevjernika i da u njoj neće imati isto prebivalište kao nevjernik. Ukoliko čovjek upotpuni svoju vjeru, bude iskren u njoj prema Allahu, ispunjavajući sve njene uvjete: svojim srcem, jezikom i tijelom, ili srcem i jezikom neposredno prije smrti, to će rezultirati oprostom svih grijeha koje je ranije počinio i načelno će biti pošteđen Vatre. U čije srce prodre vjera u Allahovu jednoću i iz njega izbaci sve osim ljubavi, veličanja, straha, oslonca i nade prema Allahu Uzvišenom, tada će se svi njegovi grijesi spaliti pa makar bili koliko morska pjena. A možda će se transformisati u dobra djela kao što se spominje u diskusiji o zamjeni hrđavih za dobra djela. Vjera u Allaha (tevhid) jeste najveći otklanjač grijeha. Kada bi se zrno tevhida stavilo na brdo grijeha, pretvorilo bi ih u dobra djela.

Riječi Poslanika, sallallahu alejhi we sellam.:

"Ko bude mnogo istigfar (tražio oprosta) činio, Allah će mu iz svake tjeskobe naći izlaz. Riješit će svaku njegovu brigu i dat će mu opskrbu odakle joj se i ne nada!" (Muslim)

Autor: Ibn Redžeb el-Hanbeli

Kako da budeš zahvalan rob

1 - Da gledaš u onoga ko ima manje dunjaluka od tebe

Prenosi se da je Ebu Hurejre, radijallahu anhu rekao:

“Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem: “Gledajte u onoga ko je ispod vas, a ne gledajte u onoga ko je iznad vas, to je najbolji način da ne omalovažavate Allahovu blagodat prema vama.” (Muslim)

2 – Da spominješ blagodati i da ih nabrajaš

Uistinu, ako pokušaš da izbrojiš Allahove blagodati zastat ćeš na njima i nećeš ih moći nabrojati. Tako ćeš uvidjeti veličinu Allahove blagodati i povećati zahvalnost. Rekao je Uzvišeni:

وَإِنْ تَعُدُّوا نِعْمَةَ اللَّهِ لَا تُحْصُوهَا ۗ إِنَّ اللَّهَ لَغَفُورٌ رَحِيمٌ

“A ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali, - Allah, uistinu prašta i milostiv je.” (En-Nahl, 18)

3 – Da čitaš kazivanja o zahvalnim robovima.

Tako ćeš se za njima povesti i povećati zahvalnost Allahu.Govoreći o Ibrahimu, alejhi selam, Uzvišeni kaže:

شَاكِرًا لِأَنْعُمِهِ ۚ اجْتَبَاهُ وَهَدَاهُ إِلَىٰ صِرَاطٍ مُسْتَقِيمٍ

i bio je zahvalan na blagodatima Njegovim; On je njega izabrao i na Pravi put izveo, (En-Nahl, 121)

4 – Da doviš da te Allah učini zahvalnim

Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, savjetovao Muaza ibn Džebela, radijallahu anhu:

“Ne propusti da poslije svakog namaza kažeš: “Allahu, pomozi me da te spominjem, da ti zahvaljujem i da ti lijepo ibadet činim.”

5 – Da učiniš sedždu kada te zadesi neka blagodat

Bilježi Ebu Davud, Ibn Madžeh predanje sa dobrim lancem od Ebu Bekra, radijallahu anhu da je rekao:

“Kad bi Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došla vijest koja bi ga obradovala, pao bi na sedždu iz zahvalnosti Allahu.”

6 – Da zahvališ Allahu kad god jedeš i piješ i sl.

Bilježi Muslim da je Enes, radijallahu anhu rekao:

“Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Uistinu je Allah zadovoljan robom koji kada jede zahvali mu na tom jelu, i kada se napije zahvali mu na tom piću.”

7 – Da budeš zadovoljan s onim čime te je Allah opskrbio

Bilježi Ibn Madžeh da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Ebu Hurejri, radijallahu anhu:

“Budi zadovoljan bićeš najzahvalniji čovjek.”

8 – Da učiš dovu zahvalnosti ujutro i naveče

Prenosi se od Abdullaha ibn Gannama El-Bejadija, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Ko kaže kada osvane “Allahu moj, ono što je osvanulo kod mene od blagodati, od tebe je jedinog, Ti nemaš sudruga i Tebi pripada slava i zahvala” zahvalio se za taj dan, a ko kaže isto to kada omrkne zahvalio se za tu noć.”

Riječi Poslanika, sallallahu alejhi we sellam.:

"Ko bude mnogo istigfar (tražio oprosta) činio, Allah će mu iz svake tjeskobe naći izlaz. Riješit će svaku njegovu brigu i dat će mu opskrbu odakle joj se i ne nada!" (Muslim)

TEBI, SESTRO KOJA POSTIS RAMAZAN

Hvala Allahu Koji čini da se smjenjuju godine jedna za drugom, mjesec za mjesecom, dan za danom!

يُقَلِّبُ اللَّهُ اللَّيْلَ وَالنَّهَارَ إِنَّ فِي ذٰلِكَ لَعِبْرَةً لِّأُولِي الْأَبْصَارِ 

"On čini da noć i dan naizmjenice nastupaju i u tome je, doista, pouka za one koji pameti imaju." (An-Nur, 44.) 

Neka je salavat i selam na onoga koji nas je usmjerio ka istini i koji donosi radosne vijesti, na njegovu porodicu i ashabe, i na sve one koji ih budu slijedili do Sudnjeg dana. A zatim…
Približio nam se veliki mjesec, čiji je početak milost, sredina oprost, a završetak spas od Vatre; mjesec Kur'ana i posta, mjesec džihada i pobjeda, mjesec u kom se umnožavaju dobra djela, mjesec pokajanja i oprosta, odabran nad ostalim mjesecima…Pa dobro nam došao!
Sestro koja postiš, u ovom pismu su savjeti tebi, za ovaj plemeniti mjesec, pa ih prihvati od one koja te voli. Neka Allah primi od nas i od tebe post i namaz, On je Darežljivi i Plemeniti!

PRVO: Zahvaljuj Allahu, draga sestro, na ovoj velikoj blagodati, što ti je omogućio da dočekaš mjesec ramazan, pa požuri da se pokaješ već sada i da Allah vidi od tebe hajr, jer možda nećeš dočekati slijedeću godinu.

DRUGO: Nemoj kupovati puno hrane i pića početkom ramazana, kao što je običaj većine ljudi. Mjesec ramazan je mjesec posta, a ne mjesec jela i pića! Znaj da imaš samo dva obroka u ovom plemenitom mjesecu, sehur i iftar, kako bi bilo lakše robu da ispuni Allahova prava u ovom mjesecu, poput posta, namaza i učenja Kur'ana.
Sjeti se da glad ima svoje koristi: čistoća srca i njegova mehkoća, umanjivanje prohtijeva i strasti, zdravlje organizma, spremnost za ibadet, sjećanje stanja siromaha i zahvalnost na blagodatima.

TREĆE: Čuvaj se predugog spavanja i odlaganja namaza od njegovog vremena. Neke žene prebdiju čitavu noć, pa spavaju nakon sabah namaza, podne klanja pred ikindiju, a ikindiju pred akšam, a ovo je veliki gubitak za nju. Ona koja klanja,pa se vrati da spava, takođe propušta veliki hajr. Mjesec ramazan je mjesec natjecanja u ibadetima, a ne u spavanju!

ČETVRTO: Iskoristi ove dane i učini da ramazan bude svjedok koji će svjedočiti u tvoju korist kod Allaha, onoga dana kada ustanu ljudi iz kaburova i kada se razotkrije ono što prsa kriju. Zato radi hajr i moli Allaha da ti primi, a to je znak bogobojaznosti. Kaže Uzvišeni Allah:

إِنَّمَا يَتَقَبَّلُ اللَّهُ مِنَ الْمُتَّقِينَ
"Allah prima samo od bogobojaznih." (Ma'ida, 27.)

PETO: Nemoj dozvoliti da tvoj dan posta bude poput dana kada nisi postač. Kada postiš neka posti tvoj sluh, vid, jezik od lažnog govora, ogovaranja i prenošenja tuđih riječi. Neka se na tebi vidi dostojanstvo i smirenost.

ŠESTO: Nemoj da tvoje ponašanje bude ružno zbog tvog posta. Neke žene se brzo ljute, pa u ljutnji kažu svašta. Možda će se neka naljutiti na djecu, pa učiti dovu protiv njih, a post je jedan od uzroka primanja dove. Budi ona koja uči dovu za njih, a ne protiv nih.

SEDMO: Navikavaj svoju djecu na post u ovom velikom mjesecu. Osmisli takmičenje među njima u učenju Kur'ana i hifzu, uz obećanu nagradu onome od njih koji isposti više dana od ostalih.

OSMO: Očisti svoj nijjet prilikom pripreme iftara, neka bude iskreno radi Allahovog Plemenitog Lica i nadaj se Allahovoj nagradi zbog mršenja postača. Zaista su djela prema namjerama. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Zaista se djela vrednuju prema nijjetima, i zaista svakom čovjeku pripada ono što namjerava…" I njegove riječi: " Ko omrsi postača ima nagradu poput njega…"

DEVETO: Neka ti uvijek, dok si u kuhinji zauzeta pripremanjem hrane, pravi društvo neko korisno predavanje ili učenje Kur'ana ili sl. ,koje ćeš slušati sve dok ne završiš sa spremanjem iftara. U ovome je velika korist i hajr.

DESETO: Propazi se, sestro, gledanja TV kanala na kojima nema hajra, i koji u ovom plemenitom mjesecu emituju razne filmove i serije, pa ti to odnosi duhovnost tvoga posta. Kaže Uzvišeni:

إِنَّ السَّمْعَ وَالْبَصَرَ وَالْفُؤَادَ كُلُّ أُولٰئِكَ كَانَ عَنْهُ مَسْؤُولًا
"I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati." (Al-Isra',36.)

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Neće se pomjeriti stope roba na sudnjem danu, dok ne bude upitan za četiri stvari…" , a od njih je: "… za svoj život u čemu ga je proveo. "

JEDANAESTO: Pokušaj da pripremiš iftar petnaestak minuta prije ezana, pa u tom vremenu uči Kur'an, uputi dovu, traži oprost, jer se u ovom vremenu postaču dova ne odbija. Nemoj zaboraviti svoju djecu i ukućane, i sve muslimane, u svojim dovama.

DVANAESTO: Požuri sa iftarom odmah nakon zalaska Sunca, zbog hadisa koji prenosi Sehl bin S'ad, radijallahu 'anhu: " Neće ljudi prestati biti na hajru sve dok budu požurivali sa iftarom, a odlagali sehur." (Buharija i Muslim)
I ne zaboravi bismillu prije jela, i omrsi se hurmom, ako si u mogućnosti, a zatim ponavljaj za mujezinom ono što uči, a zatim prouči dovu poslije ezana, da zaradiš šefat Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

TRINAESTO: Ne jedi puno, jer to čini tvoje tijelo teškim i poziva u lijenost u ibadetu i teraviji namazu.

ČETRNAESTO: Požuri na mjesto namaza u svojoj kući i klanjaj jaciju odmah nakon ezana, a zatim teraviju, onoliko koliko možeš.

PETNAESTO: Trudi se da u ovom mjesecu odrediš sebi sat vremena u toku noći za noćni namaz, i stajanje pred Allahom u vremenu kada djeca spavaju i kuća se smiri od dnevne buke. Nema smetnje da držiš mushaf u ruci dok klanjaš. Dozivaj Gospodara svih stvorenja, Stvoritelja Nebesa i Zemlje, stavi se Njemu na raspolaganje i moli Ga za oprost i čišćenje od grijeha, moli Ga da te učini nepokolebljivom na Njegovom putu, sve dok Ga ne susretneš. Možda tvoja dova naiđe na otvorena nebeska vrata, pa zaradiš sreću Dunjaluka i Ahireta!

ŠESNAESTO: Kloni se, sestro koja postiš, mirisa koji se širi, ako si od onih koje klanjaju teraviju u džamiji. Takođe pazi kako se pokrivaš, jer neke žene, Allah ih uputio, dolaze na teraviju neprikladno obučene i namirisane, otkrivajući svoje ukrase. Ženi muslimanki je naređen potpuni hidžab, pa šta misliš, tek, za namaz u ovom mubarek mjesecu!

SEDAMNAESTO: U zadnjih deset dana ramazana je noć vrijednija od hiljadu mjeseci, to je lejletu-l-kadr, i ona se nalazi u neparnim noćima, kako nas je obavijestio Mustafa, sallallahu alejhi ve sellem.Kaže Uzvišeni u prevodu značenja, u suri Kadr:

" Mi smo ga počeli objavljivati u noći Kadr,
a šta ti misliš šta je noć Kadr?

Noć Kadr je boja od hiljadu mjeseci -
meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake,
sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane."

Od dobrih djela koje možeš uraditi u ovih zadnjih deset dana je oživljavanje čitave noći u pokornosti Allahu, a ne kao neki ljudi, Allah ih uputio, u svirci i plesu.
Prenosi Aiša, radijallahu anha, da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi došla zadnja trećina ramazana, smotao svoju postelju, noći bi provodio u ibadetu i budio bi svoje ukućane. ( Buharija i Muslim)
Ko provede noć Kadr u ibadetu i namazu, vjerujući i nadajući se nagradi, biće mu oprošteni grijesi koje je počinio. Samo jedna noć je uzrok oprosta tvojih grijeha, pa rob postane čist poput dana kada se rodio. Allahu Ekber! Kako je Gospodar Plemenit! Pa ima li onih koji žele ove darove, i koji žude za onim što je kod Allaha?

OSAMNAESTO: Čuvaj se da ne budeš poput onih žena, Allah ih uputio, koje ove dragocjene noći troše u trgovinskim centrima kupujući bajramsku odjeću ili slatkiše, ili prave bajramska jela i kolače. Ova stvar je velika greška i pravo neznanje. Trudi se, sestro, da obaviš što možeš od bajramskih obaveza (kupovine) prije ramazana, a ako ne uspiješ tada, onda ne dozvoli sebi da uđeš u zadnju trećinu, a da to nisi završila, jer je zadnja trećina šansa da zaboraviš Dunjaluk i da se okreneš Allahu!

DEVETNAESTO: Nemoj se ulijeniti kada ti dođe šerijatsko opravdanje (mjesečni ciklus), pa samo ti je uskraćen namaz i post, dok su ti ostala djela, poput zikra i dove, slavljenja Allaha i istigfara, sva dozvoljena.

DVADESETO: Nemoj ni slučajno da se vratiš grijesima koje si radila prije ramazana, i nemoj biti poput one :

" … koja bi svoju pređu rasprela kad bi je već bila čvrsto oprela." (An-Nahl, 92.)

Sjeti se, samo, kako si postila, klanjala, učila Kur'an u ramazanu, kako si bila sretna i smirena, pa zar želiš da se vratiš u život poteškoća i tame, kao što kaže Allah, subhanehu ve te'ala:

وَمَنْ أَعْرَضَ عَن ذِكْرِي فَإِنَّ لَهُ مَعِيشَةً ضَنكًا وَنَحْشُرُهُ يَوْمَ الْقِيَامَةِ أَعْمَىٰ
"A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti." (Ta-ha, 124.)

I znaj, sestro, da si tako pronevjerila obećanje dato Allahu, dok si se kajala i plakala ponizno pred Njim.

DVADESET PRVO: Naposti dane odmah nakon ramazana, kako bi uspjela ispostiti šest dana mjeseca ševala, zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko isposti ramazan, zatim posti šest dana ševala, kao da je postio godinu dana." (Buharija i Muslim)

Na kraju, molim Allaha Velikog, Gospodara Arša Plemenitog, da nas učini od onih kojima će Allah primiti post, namaz i ibadete, i da nas učini od onih koji će biti spašeni od Vatre i da ne učini u ovoj godini zadnji naš susret sa ramazanom, a On sve može!
Naša poslijednja dova je - hvala Allahu Gospodaru Svjetova!

Izvor: " Me'as-sa'imat ", Dr. Suada El-Gamidi