''Sabur je da savladaš dušu kada je uznemirena i ljuta, i da suzdržiš jezik da se drugima žali i jadikuje, i da spriječiš tijelo da čini ono što ne treba.'' Ibn Kajjim El-Dzevzijje

 

Uzvišeni Allah veli: "Ja sam onakav kakvim Me smatra Moj rob, i sa njim sam gdje god Me spomene. Ako Me spomene u sebi, i Ja njega u sebi spomenem, ako Me spomene u društvu, Ja njega spomenem u boljem. Ako mi se primakne pedalj, primičem mu se aršin, ako Mi se primakne aršin, primaknem mu se hvat,

ako Mi dođe običnim hodom, dolazim mu hrleći."

Hadis prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu, a bilježi ga Buharija.

MU’MINI SU POMAGAČI JEDNI DRUGIMA

Allah, subhanehu ve te’ala, obavezao je mu'mine da jedni drugima budu pomagači i da

se zajedno bore protiv kafira sa kojima trebaju biti u stalnom neprijateljstvu:

“O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je i onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati; Allah uistinu neće ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine. Zato ti vidiš one čija su srca bolesna kako se žure da s njima prijateljstvo sklope, govoreći: Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi. A Allah će sigurno pobjedu ili nešto drugo od Sebe dati, pa će se oni zbog onoga što su u dušama svojimkrili, kajati, a oni koji vjeruju reći će: Zar su to oni koji su se zaklinjali Allahom, svojom najtežom zakletvom, da su zaista s vama? Djela njihova bit će poništena, i oni će nastradati. O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, - pa, Allah će sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovom putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome hoće - a Allah je neizmjerno dobar i zna sve. Vaši su zaštitnici samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju. Onaj ko za zaštitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike - pa, Allahova strana svakako će pobijediti.” (Al-Ma’ide, 51-56)

U ovim je ajetima Allah, dželle šanuhu, naglasio da je On zaštitnik i prijatelj mu’mina, a i

Njegov Poslanik i vjernici su prijatelji i zaštitnici tog mu’mina, bez obzira kojem plemenu,

naciji ili narodu pripadao:

“A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima.” (At-Tawba, 71)

“Uistinu, koji vjeruju i isele se i bore imecima svojim i životima svojim na putu Allahovom, i koji daju utočište i pomažu - takvi su zaštitnici jedni drugih.” (Al-Anfal, 72)

“Zaista, vjernici su braća, zato izmirite braću svoju, i bojte se Allaha, da bi vam se smilovao.” (Al-Hugurat, 10)

A u hadisima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stoji:

“Primjer vjernika u međusobnoj pažnji, milosrđu i saosjećanju jeste primjer jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ, svi ostali organi mu se odazovu i pridruže u bolu nesanicom i temperaturom.“ (Buhari)

“Mu’min prema mu’minu jeste kao dijelovi jedne zgrade, jedan drugog učvršćuje. I tada on svoje prste ispreplete.” (Muslim)

“Nijedan od vas neće biti pravi vjernik, dok ne bude želio svome bratu ono što sam sebi

želi.” (Buhari i Muslim)

“Musliman je muslimanu brat; on ga neće oštetiti, niti potcijeniti, niti ga ne cjedilu ostaviti.” (Muslim)

Allah, dželle šanuhu, okarakterizirao je mu’mine kao međusobne zaštitnike i pomagače.

Učinio ih je braćom koja se moraju pomagati i jedni prema drugima saosjećati. Uzvišeni je

muslimanima naredio slogu, a zabranio im je razdvajanje:

“Držite se Allahovog užeta, zajedno, i ne razjedinjujte se.” (Ali ‘Imran, 103)

“Tebe se ništa ne tiču oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili, Allah će se za njih pobrinuti.” (Al-An’am, 159)

Pa kako da se pored svih ovih Kur’anskih i hadiskih tekstova ummet islama ponovo

razdvaja i razjedinjuje.Većina njih čak ide u krajnost kada se, braneći svoju skupinu, neprijateljski odnosi prema drugoj skupini i to sve kao rezultat slijeđenja strasti i prohtjeva bez ikakvog dokaza od Allaha,subhanehu we te’ala.

Uzvišeni je proglasio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nevinim od onih muslimana koji se ovako ponašaju. Ovo su postupci karakteristični za novotare poput Havaridža koji su napustili džemat muslimana i dozvolili prolijevanje njihove krvi.

NAJBOLJA OPORUKA

Šejhul-Islam Ibn-Tejmijje

UTICAJ VJERE NA  OSLOBOĐENJE COVJEKA

Omer Sulejman el-Eškar

TaqabbAllahu  Minna  Wa  Minkum.

May  Allah  accept  it  from  us  and  you.

Ameen!!!

"Allah veli: 'Sine Ademov, sve dok Me moliš i nadaš se Mome oprostu, Ja ću ti opraštati uz sve ono što je pri tebi, ne mareći (da li će to nekome drugome biti pravo ili ne). Sine Ademov, kada bi tvoji grijesi dosezali do neba, pa Me zamolio da ti oprostim, Ja bih to učinio, ne mareći. Sine Ademov, kada bi Mi došao sa grijesima koji bi ispunili čitavu Zemlju, a pri tome nisi nikoga smatrao Meni ravnim (nisi širk činio), podario bih ti isto toliko oprosta.'"

Hadis prenosi Enes ibn Malik radijallahu anhu, a bilježi ga Tirmizi.

A oni koji ne ispunjavaju dužnosti prema Allahu, iako su se na to čvrsto obavezali, i kidaju ono što je Allah naredio da se poštuje, i čine nered na zemlji - njih čeka prokletstvo i najgore prebivalište! Kome hoće, Allah daje u obilju, i uskraćuje. Oni se raduju životu na ovome svijetu, a život na ovom svijetu prema onome svijetu samo je prolazno uživanje. Nevjernici govore: "Zašto mu Gospodar njegov ne pošalje čudo?" Reci: "Allah ostavlja u zabludi onoga koga On hoće, a k Sebi upućuje onoga ko Mu se pokajnički obraća, one koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju - a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju!  Onima koji vjeruju i čine dobra djela - blago njima, njih čeka divno prebivalište! I tako smo te poslali narodu prije kojeg su bili i nestali drugi narodi, da im kazuješ ono što ti objavljujemo, jer oni u Milostivog ne vjeruju. Reci: "On je Gospodar moj, nema boga osim Njega, u Njega se uzdam i Njemu se obraćam!" (Ar-Ra'd, 25-30)

“Lijepi sabur je onaj u kome nema jadikovanja. Lijepo uzvraćanje je ono u kome nema ukoravanja. Lijepo izbjegavanje je ono u kome nema nanošenja neugodnosti. Saburom se izdvaja ispravna ljubav od one koja je manjkava, i iskrena od lažne. Pa je ljubav većine ljudi lažna,jer su tvrdili da vole Allaha,kad ih je On iskušao, nestalo je te njihove„ istinske ljubavi" i nisu ostali čvrsti, osim onih koji su se strpili.” Ibn Tejjmije