Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Svako dijete se rodi u čistoj prirodnoj vjeri islamu (fitri) pa ga njegovi roditelji odgoje (učine) jevrejom, krsčaninom ili vatropoklonikom.” (Buhari)

"I spominji Gospodara svoga ujutro i navečer u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem i ne podižući jako glas, i ne budi bezbrižan - oni koji su bliski Gospodaru tvome doista ne zaziru da Mu se klanjaju; samo Njega hvale i samo pred Njim licem na tle padaju."  

(Al-A'raf, 205,206)

“ Spoznaja Allahovih imena predstavlja vrata za one koji vole Allaha istinskom ljubavlju – vrata na koja neće ući niko drugi osim njih. Oni su ti koji se nemogu zasititi traganja za Njegovom spoznajom. Kad god im se znanje o Njemu poveća, poveća se i njihova ljubav, želja i čežnja; a zbog ljubavi prema Allahu njihova mjesta i položaji se podižu, shodno njihovoj spoznaji i znanju o Njemu, subhanehu we te’ala. I onaj ko najbolje spozna Allaha - najviše ga voli. ”

Ibn Kajjim El – Dževzijje

POSLANIKOVA, SALLALLAHU ALEJHI WE SELEM, PRAKSA DIJELJENJA DOBROVOLJNE SADAKE

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je najdarežljiviji čovjek u onom što je posjedovao. Od onog što mu je Allah dao ništa nije smatrao toliko vrijednim niti bezvrijednim. Svakome ko mu je tražio nešto što je posjedovao on bi mu i dao, svejedno bilo ono vrijedno ili bezvrijedno. U tome se ponašao kao onaj koji se ne boji siromaštva. Dijeljenje i sadaka bili su mu  najdraži. Njegova radost i sreća zbog onog što je dao bili su veći od radosti onoga koji dobije nešto. Bio je najdarežljiviji čovjek u dobru. Njegova desnica bila je kao vjetar koji donosi plodonosnu kišu.

Kada bi mu došao onaj kome je nešto potrebno davao bi mu prednost nad sobom, ponekad u hrani, a ponekad u odjeći. Darivao bi i dijelio na različite načine. Ponekad bi to bio poklon, ponekad sadaka, katkad darivanje, nekada bi kupio nešto, a potom bi dao onome od koga je kupio i to što je kupio i cijenu koju je platio za njega kao što je uradio sa Džabirovom devom. (Bilježe ga Buhari (4/395) i Muslim (3/1221, 1222) broj hadisa (110) od Džabira Ibn Abdullaha u kojem stoji: “Nakon što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stigao u Medinu, otišao sam mu rano s devom, pa mi je platio cijenu za nju i vratio mi je.”)

Ponekad bi uzimao kredit i vraćao više nego što bi uzeo, kvalitetnije i više. (Bilježi ga Buhari (5/42) u Uzimanja kredita (istikrad) u poglavlje: O uzimanju deva u kredit od Ebu Hurejre da je neki čovjek tražio vraćanje kredita od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na jedan neprijstojan i grub način. Ashabi su htjeli spriječiti ga u tome, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ostavite ga, jer onaj ko posjeduje pravo ima pravo govoriti. Kupite mu devu I dajte mu je!” rekli su: “Možemo kupiti samo bolju od nje (stariju).” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Kupite je i dajte mu je! Najbolji od vas jeste onaj koji najlepše vrati dug.”)

Nekad bi kupio nešto i platio više nego što vrijedi. Katkad bi primao hediju pa bi je uzvratio obilnije ili duplo i to na različite učtive i pristojne načine kroz raznovrsne oblike sadake i dobročinstva koliko je to god bilo moguće. Njegova sadaka i dobročinstvo bili su iz onoga što je posjedovao, svojim primjerom i riječima. Davao bi ono što je imao, naređivao bi da se daje sadaka, i podsticao na nju. Pozivao na davanje sadake svojim primjerom i riječima. Kada bi ga vidio neki veliki škrtac, njegov primjer potakao bi ga na žrtvovanje i davanje. Ko god bi dolazio u kontakt s njim, družio se i vidio njegovo ponašanje, ne bi se mogao suzdržati od darežljivosti i plemenitosti.

Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, ponašanje potsticalo je na dobročinstvo, sadaku i dobro. Zbog toga je bio najširih grudi, najbolje duše i najplemenitijeg srca. Sadaka i činjenje dobra ostavljaju čudan utjecaj na raspoloženja srca. To se raspoloženje srca pridodalo onome s čime ga je Allah odlikova, obradovao je njegovo srce s vjerovjesništvom i polanstvom i svim njegovim posebnostima i onome što ih prati, a i materijalno je intervenirao na njegovom srcu i uklonio iz njega šejtanski dio.

"Zadu-l- Me'ad",
Imam Ibn Kajjim El-Dzevzijje

POSALANIKOVA, SALLALLAHU ALEJHI WE SELLEM, PRAKSA PRI KIHANJU

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Zaista Allah voli kihanje, a mrzi zijevanje; kada neko od vas kihne i kaže 'Elhamdulillah' (hvala Allahu), obaveza je svakom muslimanu, koji ga čuje, da mu kaže: 'Jerhamukellah' (Allah ti se smilovao). Zijevanje je od šejtana, i zato, kada neko od vas bude zijevao, neka se suzdrži koliko bude mogao, jer šejtan se smije onome koji zijeva." (Sahihul-Buhari) Ovaj hadis jasno upućuje da je fardu-'ajn (stroga obaveza), svakome ko čuje da je neko kihnuo i zahvalio se Allahu riječima "el-hamdulillah" - proučiti mu spomenutu dovu, tj. "Jerhamukellah", i ukoliko mu neko od prisutnih prouči dovu, sa ostalih ne spada obaveza učenja dove. Ovo je ispravnije mišljenje učenjaka, po ovom pitanju. Za ovo mišljenje su se opredijelili Ibnu Ebi Zejd i Ebu Bekr ibnu-l-Arebi, Allah im se smilovao. Ako neko kihne, odjednom, više puta, da li mu učiti dovu za svako kihanje? Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je podučio ummet kako da postupe i u ovakvom slučaju, uputivši ih da onome ko kihne do tri puta treba učiti spomenutu dovu, a ako bude i dalje kihao onda mu treba učiti dovu kao svakom drugom bolesniku tj. moliti Allaha, subhanehu we te’ala, da  ga ozdravi. (Hadis je dobar, prenosi ga Ebu Davud od Ebu Hurejre) Neko će reći: bolesnom čovjeku, od gripe ili neke druge bolesti, je preče učiti dovu (Jerhamukellah) kada kiha, nego li onome koji je zdrav i kiha. Odgovor na ovo pitanje bi glasio: Ukoliko neko kihne više od tri puta to upućuje na to da je on bolestan, i tretiraćemo ga kao ostale bolesnike, moleći Uzvišenog Allaha da ga ozdravi i očisti od grijeha, a što se tiče dove "Jerhamukellah" ona se uči (samo) onome koji kiha, bez da je bolestan. Ukoliko neko kihne i kaže "el- hamdulillah",  da li je propisano onima koji nisu čuli da je rekao "el-hamdulillah " da mu prouče dovu (jerhamukellah)? Onda kada prisutni budu sigurni da je onaj koji je kihnuo rekao "el-hamdulillah" proučiće mu dovu bez obzira čuli ga ili ne. Tako će na primjer gluhi proučiti dovu onome koji kihne, ukoliko vidi da je pomjerio usnama, izgovarajući "el-hamdulillah",  i ako ga nije čuo. Ako neko kihne i ne kaže "el-hamdulillah" da li ga treba podsjetiti? Ibnu-l-Arebi rahimahullah kaže da je sunnet da se ne napominje, dok imam el-Nevevi, rahimahullah, smatra da ga treba podsjetiti i napomenuti, jer to ulazi u naređivanje na dobro i pomaganje na polju dobročinstva. Međutim, sunnet Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, upućuje na to da ga ne treba podsjećati, jer on, sallallahu alejhi we sellem, nije proučio dovu čovjeku koji je kihnuo, a nije rekao el-hamdulillah, niti ga je podsjetio da kaže tu riječ, a da je sunnet podsjetiti ga prvi bi Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, to uradio. Ovo se može smatrati kao vid kazne za onoga koji zaboravi da kaže "el-hamdulillah" nakon kihanja, jer čim on nije zahvalio Allahu, subhanehu we te’ala, onda mu ni vjernici neće moliti za milost. Onaj koji kihne, pa kaže "el-hamdulillah", i prisutni zamole za njega dovom "jerhamukellah", on će njima odgovoriti slijedećim riječima: "jehdikumullahu ve juslihu balekum" (Allah vas uputio i popravio vaše stanje). Zašto je zikr sa ovakvim značenjem propisan nakon kihanja? Putem kihanja se izbacuju mnoge štetne materije sakupljene u mozgu koje, kada bi ostale gdje su, mogle prouzrokovati veoma teške bolesti. Također kihanje za tijelo je što i zemljotres za Zemlju, i kada nakon toga dijelovi tijela ostanu zdravi i na svojem mjestu onda, stvarno, čovjek treba da se iskreno zahvali Allahu subhanehu we te’ala. Hvala Allahu, i na početku i na kraju, i na svakom stanju, a utječemo Mu se od stanja stanovnika vatre. "Zadu-l- Me'ad", Imam Ibn Kajjim El-Dzevzijje

“Džennet će biti zadovoljan da te prihvati ako izvršiš svoje obaveze, Džehennem će te se proći ako se suzdržiš od grijeha, a ljubav neće biti zadovoljna sa tobom sve dok za nju ne žrtvuješ i svoju dušu!“ (Ibn Qajjim El-Dževzijje)

“O noge strpljivosti, izdržite nije još puno preostalo!“ (Ibn Qajjim El-Dževzijje)