“O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.”

“I to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu - isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose - otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite.”

“U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur´ana, koji putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanje dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, - Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate -, da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete.“

(Al-Baqarah, 183-185)

Prenosi se da je neko upitao Vehba ibn Munebbeha: ”Zar ključ Dženneta nije LA ILAHE ILLALLAH?”

On reče : ”Svakako. Međutim, svaki ključ ima svoje zupce. Ako doneseš ključ sa odgovarajućim zupcima otvorit će ti se, u protivnom neće ti se otvoriti.”

(Buhari)

 

ZBOG GRIJEHA ALLAH, SUBHANEHU WE TE'ALA, ZABORAVLJA LJUDE

Zbog grijeha Allah Uzvišeni zaboravlja i ostavlja čovjeka prepuštajući ga samom sebi i šejtanu. U tome je propast nakon koje nema spasa. Uzvišeni kaže:

"O, vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio, i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite. I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi griješnici." (El-Hašr; 18-19)

On ovim ajetom naređuje bogobojaznost i zabranjuje vjernicima da preuzimaju svojstva onih koji su Ga, ostavljajući bogobojaznost, zaboravili. On nam također govori kako je one koji su ostavili bogobojaznost kaznio tako što je učinio da sami sebe zaborave, tj. da zaborave ono u čemu je dobro za njih, ono što ih može spasiti Njegove kazne i dati im vječni život u neprekidnom uživanju i blagodatima.

Allah je učinio da oni to sve zaborave, zbog toga što su zaboravili da Ga veličaju, da Ga se boje i da Njegove naredbe izvršavaju. Iz ovog razloga primjećujemo kako griješnik ne vodi računa o stvarima koje su mu u interesu i kako ih zanemaruje. Allah je učinio da mu srce ne žudi za zikrom. On prati svoje prohtjeve. Njegovi postupci su daleko od razboritosti. Promakla su mu sva dobra ovog i budućeg svijeta; promakla mu je vječna sreća. Prodao ju je za najbezvrjednije uživanje - koje je kao ljetni oblak ili fatamorgana

Najteži oblik ove kazne je da čovjek zaboravi na sebe i potpuno se zapostavi. On tada propušta stvari koje su duši od koristi, prodajući ih za bijednu protuvrijednost i beznačajnu cijenu, gubeći ono bez čega ne može i što mu je nenadoknadivo, uzevši ono što mu je višak i što mu ne treba.

SVE ŠTO IZGUBIŠ MOŽEŠ NADOKNADITI ALI AKO IZGUBIŠ ALLAHA, NEMA NADOKNADE

Allah može nadoknaditi svaki gubitak osim kad se On zapostavi. Njega ne može ništa nadomjestiti, a On može sve nadomjestiti. On može sve zaustaviti, Njega ne može ništa zaustaviti. On može sve izliječiti, a od Njega ne može ništa izliječiti. Kako čovjek može zapostaviti pokornost Onome Koji ovo može učiniti brzinom treptaja oka? Kako može zaboraviti da Ga spominje i da Njegove naredbe zanemari tako da On učini da čovjek sam sebe zaboravi i time sebi nanese najveću nepravdu.

GRIJESI SU UZROK IZLASKA IZ OKVIRA DOBROČINSTVA (IHSANA)

Jedna od posljedica grijeha je izlazak čovjeka iz okvira dobročinstva. Na taj način mu se uskraćuje nagrada dobročinitelja. Jer kad se dobročinstvo nađe u srcu, ono čovjeka sprječava da čini zlo. Onaj ko robuje Allahu kao da ga vidi čini to zato što su svijest o Njemu, ljubav, strah i nada stalno prisutni u srcu tog čovjeka. On ima osjećaj da ga Allah Uzvišeni uvijek posmatra i to ga sprječava da misli na grijehe a da ne govorimo o samom činu griješenja.

A kad čovjek izađe iz okvira dobročinstva, taj imunitet se gubi. Prestaje ugodan život i potpuna blagodat. Ako se Allah smiluje ti ljudi mogu ostati vjernici pod uvjetom da ne počine neko djelo koje izvodi iz okvira imana, kao što je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: "Čovjek nije vjernik dok čini zinaluk, nije vjernik dok pije alkohol, nije vjernik dok krade; neće oteti neku vrijednu imovinu zbog čega će ljudi dići poglede k njemu dok je vjernik. Pazite! Pazite se ovih stvari, tevba je dostupna svakome." (Buhari i Muslim)

Ko izgubi društvo vjernika i zaštitu koju im Allah pruža, jer On štiti one koji vjeruju, taj je izgubio svako dobro koje Allah Uzvišeni obećava vjernicima.

SLABLJENJE OBRAĆENOSTI SRCA ALLAHU

Jedna od posljedica grijeha je slabljenje obraćenosti srca Allahu, otežanost ili zaustavljanje tog procesa, tako da srce ne može krenuti ka Allahu ni korak, ili se pak počne vraćati unazad, grijeh zaklanja cilj obraćeniku, zastire put putniku i obeshrabruje tražitelja.

Srce stremi Allahu svojom snagom, a kad oboli od grijeha, slabi i snaga koja ga pokreće. Kad nje potpuno nestane, on potpuno silazi sa puta ka Allahu i male su mu šanse da se povrati... Neka je Allah na pomoći!

Grijeh može umrtviti srce, može ga oboljeti ili oslabiti, nešto od toga se mora desiti. Ta slabost dovodi do jedne od osam stvari od koji je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, tražio žastitu: "Briga i tuga, slabost i lijenost, kukavičluk i škrtost, optrećenost dugom i ugroženost od ljudi." (Buhari i Muslim)

-Briga i tuga su par, ako je ono što tišti srce nešto što će se desiti u budućnosti to je briga, a ako se desilo u prošlosti to je tuga.

-Nemoć i lijenost su par, ako čovjek propusti uzroke dobra i uspjeha iz nedostatka snage to je nemoć, a ako se desilo iz nedostatka volje to je lijenost.

-Kukavičluk i škrtost su par, ako je čovjek beskoristan iz tjelesnih, fizičkih razloga to je kukavičluk, ako je beskoristan za imetak to je škrtost.

-Opterećenost dugom i ugroženost od ljudi to je par, ako je pritisak ljudi opravdan to je opterećenost dugom, a ako oni bespravno pritišću to je ugroženost.

Objašnjenje: Grijeh je najčešće uzrok ovih osam stvari, kao što je uzrok teških nesreća, bolnih iskušenja, zla sudbine i zluradosti neprijatelja. To je najčešći uzrok nestanka Allahovih blagodati i pretvaranja Njegovih blagodarnosti u mržnju i srdžbu.

Bolest i lijek - Ibn Kajjim el-Dževzijje

لِلَّهِ مَا فِي السَّمَاوَاتِ وَمَا فِي الْأَرْضِ وَإِنْ تُبْدُوا مَا فِي أَنْفُسِكُمْ أَوْ تُخْفُوهُ يُحَاسِبْكُمْ بِهِ اللَّهُ فَيَغْفِرُ لِمَنْ يَشَاءُ وَيُعَذِّبُ مَنْ يَشَاءُ وَاللَّهُ عَلَى كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌآمَنَ الرَّسُولُ بِمَا أُنْزِلَ إِلَيْهِ مِنْ رَبِّهِ وَالْمُؤْمِنُونَ كُلٌّ آمَنَ بِاللَّهِ وَمَلَائِكَتِهِ وَكُتُبِهِ وَرُسُلِهِ لَا نُفَرِّقُ بَيْنَ أَحَدٍ مِنْ رُسُلِهِ وَقَالُوا سَمِعْنَا وَأَطَعْنَا غُفْرَانَكَ رَبَّنَا وَإِلَيْكَ الْمَصِيلَا يُكَلِّفُ اللَّهُ نَفْسًا إِلَّا وُسْعَهَا لَهَا مَا كَسَبَتْ وَعَلَيْهَا مَا اكْتَسَبَتْ رَبَّنَا لَا تُؤَاخِذْنَا إِنْ نَسِينَا أَوْ أَخْطَأْنَا رَبَّنَا وَلَا تَحْمِلْ عَلَيْنَا إِصْرًا كَمَا حَمَلْتَهُ عَلَى الَّذِينَ مِنْ قَبْلِنَا رَبَّنَا وَلَا تُحَمِّلْنَا مَا لَا طَاقَةَ لَنَا بِهِ وَاعْفُ عَنَّا وَاغْفِرْ لَنَا وَارْحَمْنَا أَنْتَ مَوْلَانَا فَانْصُرْنَا عَلَى الْقَوْمِ الْكَافِرِينَ

"Hoćete li da vas obavjestim o najvecem grijehu? " - upita Poslanik,sallallahu alejhi we sellem, sakupljene ashabe.

"Pripisivati Allahu,subhanehu we te’ala, druga i biti neposlušan svojim roditeljima."
U to vrijeme živio je jedan mladi čovjek po imenu Alkama. Redovno je obavljao namaz, postio i davao sadaku, međutim, iznenada se teško razbolio, te je njegova supruga došla Allahovom Poslaniku,sallallahu alejhi we sellem, i rekla:
"O Allahov Poslaniče, moj muž je teško bolestan i želim te izvjestiti o njegovom stanju."
Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je okupio trojicu ashaba, Bilala, Suhajba i Ammara rekavši im:
"Otiđite do Alkame i podstičite ga da izgovori šehadet!"
Otišli su do Alkame i pokušavali ga navesti da izgovori "La illahe illAllah", ali kao da mu jezik bijase svezan te nije mogao ni riječi izgovoriti. O tome su obavjestili Poslanika,sallallahu alejhi we sellem, na šta on upita:
"Je li mu živ ijedan roditelj?!" – Bi mu odgovoreno da je živa Alkamina majka ali da je jako stara. Zamolio ju je da,ako je u stanju, dođe kod njega, a ako ne, otići će on lično do nje. Svojim odgovorom ova starica je pokazala koliko cijeni Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem:
"Tako mi Allaha,ja ću otići do Poslanika. On je preči da mu se dođe nego ja." – rekla je. Oslanjajući se na drveni štap, polahko je krenula ka Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem. Nakon što joj on odgovori na selam, upita je:
"Reci mi istinu! Kakav je tvoj sin Alkama?"
"Allahov Poslaniče, on uistinu mnogo klanja, posti i udjeljuje siromasima." – reče starica.
"A kakav je tvoj odnos prema njemu?" – upita Poslanik, sallallahu alejhi we sellem.
"Ljuta sam na njega" – reče starica.

"Zasto"? – upita Poslanik, sallallahu alejhi we sellem.
"Allahov Poslaniče, njemu je preča njegova žena nego ja i neposlušan mi je." – odgovori žena.
"Majko Alkemina" – reče Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, – "Allahova kazna je žešća i dugotrajnija. Ako uistinu želis da mu Allah, subhanehu we te’ala, oprosti, budi zadovoljna sa svojim sinom. Tako mi Onog u Čijoj ruci je moja duša, Alkama neće imati koristi od svog namaza, posta ili sadake sve dok si ti ljuta na njega!"
"O Allahov Poslaniče, Allah, subhanehu we te’ala, meleći i ovdje prisutni muslimani neka mi budu svjedoci da halalim svome sinu i da sam zadovoljna sa njim." – reče starica.
Tek tada Alkamin jezik posta slobodan i sa usana mu se začu sehadet: 

"Svjedočim da nema drugog Boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Njegov Poslanik."

Tog dana je preselio na Ahiret a Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, mu je klanjao dženazu podsjetivši muslimane na opasnost majčine ljutnje te blagodat njenog zadovoljstva svojim djetetom.
(Preuzeto iz knjige "Islam the natural way", autor AbdulWahid Hamid. Sa engleskog preveo Safet Pozder.)

Prenosi se od Ebu-Se'ida el-Hudrija, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: 

"Čuvajte se sjedenja po putevima."

Rekoše: ''O Allahov Poslaniče, sjedenje na putu je nama neophodno, mi tu razgovaramo.''

Pa reče Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem: "Ako ćete sjediti, onda dajte putu njegovo pravo."

Kažu: ''Šta je pravo puta, o Allahov Poslaniče?''

Reče: "Obaranje pogleda, otklanjanje neprijatnosti, odvraćanje selama i naređivanje dobra i zabranjivanje zla."

(Buhari i Muslim)

Prenosi Ebu-Musa el-Eš'ari, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:

"Zaista, primjer dobrog i lošeg prijatelja je kao onaj koji nosi miris misk i onaj koji

puše u kovački mijeh. Onaj koji nosi miris misk ili će ti ga poklonit, ili ćeš ga kupiti od njeg, 

ili ćeš osjetit od njeg ugodan miris. A onaj koji puše u kovački mijeh ili će ti zapaliti odjeću, 
ili ćeš osjetit od njeg neugodan miris."

(Buhari i Muslim)