TaqabbAllahu  Minna  Wa  Minkum.

May  Allah  accept  it  from  us  and  you.

Ameen!!!

"Allah veli: 'Sine Ademov, sve dok Me moliš i nadaš se Mome oprostu, Ja ću ti opraštati uz sve ono što je pri tebi, ne mareći (da li će to nekome drugome biti pravo ili ne). Sine Ademov, kada bi tvoji grijesi dosezali do neba, pa Me zamolio da ti oprostim, Ja bih to učinio, ne mareći. Sine Ademov, kada bi Mi došao sa grijesima koji bi ispunili čitavu Zemlju, a pri tome nisi nikoga smatrao Meni ravnim (nisi širk činio), podario bih ti isto toliko oprosta.'"

Hadis prenosi Enes ibn Malik radijallahu anhu, a bilježi ga Tirmizi.

A oni koji ne ispunjavaju dužnosti prema Allahu, iako su se na to čvrsto obavezali, i kidaju ono što je Allah naredio da se poštuje, i čine nered na zemlji - njih čeka prokletstvo i najgore prebivalište! Kome hoće, Allah daje u obilju, i uskraćuje. Oni se raduju životu na ovome svijetu, a život na ovom svijetu prema onome svijetu samo je prolazno uživanje. Nevjernici govore: "Zašto mu Gospodar njegov ne pošalje čudo?" Reci: "Allah ostavlja u zabludi onoga koga On hoće, a k Sebi upućuje onoga ko Mu se pokajnički obraća, one koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju - a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju!  Onima koji vjeruju i čine dobra djela - blago njima, njih čeka divno prebivalište! I tako smo te poslali narodu prije kojeg su bili i nestali drugi narodi, da im kazuješ ono što ti objavljujemo, jer oni u Milostivog ne vjeruju. Reci: "On je Gospodar moj, nema boga osim Njega, u Njega se uzdam i Njemu se obraćam!" (Ar-Ra'd, 25-30)

“Lijepi sabur je onaj u kome nema jadikovanja. Lijepo uzvraćanje je ono u kome nema ukoravanja. Lijepo izbjegavanje je ono u kome nema nanošenja neugodnosti. Saburom se izdvaja ispravna ljubav od one koja je manjkava, i iskrena od lažne. Pa je ljubav većine ljudi lažna,jer su tvrdili da vole Allaha,kad ih je On iskušao, nestalo je te njihove„ istinske ljubavi" i nisu ostali čvrsti, osim onih koji su se strpili.” Ibn Tejjmije

Jesi li ti svjestan šta je to Lejletul-kadr?

Uzvišeni Allah, nakon što je na početku sure El-Kadr spomenuo činjenicu da je Kur'an objavljen u Noći kadra, postavlja pitanje koje bi u ljudskoj duši trebalo pobuditi interesovanje za odgovorom:  ''A šta ti misliš šta je Noć kadr?''  Nakon toga dolazi odgovor koji na jednostavan način pojašnjava vrijednost ove noć: ''Noć kadr bolja je od hiljadu mjeseci.'’  Islamski učenjaci – tumači Kur'ana, pojašnjavajući ovaj ajet, kažu: ''Ibadet u Noći kadra  bolji je od ibadeta u hiljadu mjeseci (bolji od ibadeta u osamdeset i tri godine) u kojem nema Noći kadra.''

Identična osobenost ove noći spomenuta je u riječima Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: “Došao vam je blagoslovljeni mjesec, u njemu je noć koja je bolja od hiljadu mjeseci. Kome bude uskraćeno dobro ove noći, uskraćeno mu je svako dobro, a neće biti uskraćeno osim pravom nesretniku.“ (Ibn Madžde od Enesa ibn Malika, br. 1644, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani i kazao: hasenun-sahih)

Spomenuta nagrada – osobenost nije jedina nagrada koja se vezuje za ovu noć. U sunnetu Allahovog Poslanika također je spomenuta nagradu za onoga koji ovu noć  provede u ibadetu. Kazao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: ''Ko Noć kadra provede u kijamu (klanjajući namaz), vjerujući u njen blagoslov, tražeći na taj način nagradu od Uzvišenog, bit će mu oprošteni prijašnji grijesi.'' (Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu)

Zbog veličine i bitnosti ove noći, vjernik bi trebao poznavati najosnovnije propise vezane za ovu noć, a to sve s ciljem kako bi bio od onih koji će na najpotpuniji način pokupiti obećanu nagradu za ibadet u ovoj noći.

U nastavku ćemo navesti neke najosnovnije propise koje bi pogledu Noći kadra trebao poznavati svaki vjernik.

Kada je noć Lejletul-kadr?

Jedno od najbitnijih pitanja vezanih za ovo poglavlje jeste i pitanje: Kada je noć Lejletul-kadr?

Veliki broj učenjaka smatrao je da je Lejletul-kadr dvadeset i sedma noć ramazana. Ovo mišljenje definitivno  je najrasprostranjenije među širokim muslimanskim masama u cijelom svijetu. Međutim, smatram da ljude ne treba ograničavati na ubjeđenje da je Lejletu-kadr u istoj noći svake godine, jer to mišljenje sadrži određene manjkavosti. Mnogi ljudi smatraju da će sigurno osvanuti oproštenih grijeha ako tu noć provedu u ibadetu i da u drugim noćima ne treba ibadetiti.

Hadisi Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, jasno ukazuju na to da je Lejletul-kadr u zadnjoj trećini mjeseca ramazana. Kazao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: ''Tražite Lejletul-kadr u zadnjoj trećini mjeseca ramazana.'' (Tirmizi od Aiše, radijAllahu anha, a šejh Albani smatrao ga je vjerodostojnim)

U drugim hadisima Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, pojasnio je citirani hadis i preporučio traganje za Noći kadra u neparnim noćima zadnje trećine mjeseca ramazana. Kazao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: ''Trudite se tražeći noć Lejletul-kadr u neparnim noćima zadnjih deset dana ramazana.'' (Buharija i Muslim od Aiše, r.a.)

Mnogo je rivajeta i hadisa koji preciziraju Noć kadra. U nekima je to dvadeset prva noć, u nekima dvadeset treća, u nekima dvadeset sedma i u nekima dvadeset deveta. Kako ispravno shvatiti ove hadise i kao pomiriti prividnu koliziju između spomenutih hadisa? Imam En-Nevevi kazao je u Medžmu'u: “Ne postoji drugi način da se pomiri prividna kontradiktornost između hadisa spomenutih u ovom poglavlju osim na način da se kaže da Noć kadr nije fiksna u istoj noći svake godine, već je prelazna iz godine u godinu.'' (6 tom, str. 316)

Zbog toga vjernik ne bi trebao da se poigrava sa spomenutom nagradom i ne bi trebao smatrati da je Noć kadra samo u nekoj od noći iz zadnje trećine ramazana. Naprotiv, trebao bi da minimalno sve neparne noći zadnje trećine ramazana provede u ibadetu, u želji za postizanjem spomenute nagrade.

Šta činiti u Noći kadra?

Iz citiranih hadisa vidjeli smo da je ibadet u ovoj noći vredniji od ibadeta u hiljadu mjeseci u kojima nema ove noći. Pitanje koje se nameće samo po sebi glasi: Kojim ibadetima ispuniti Noć kadra?

Islamski učenjaci spomenuli su tri vrste ibadeta kojima, između ostalih, čovjek može upotpuniti ovu blagoslovljenu noć:

a - Namaz;

Kazao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem,: 'Ko provede Noć kadra u kijamu (klanjajući namaz), vjerujući u njen blagoslov, tražeći na taj način nagradu od Uzvišenog, bit će mu oprošteni prijašnji grijesi.’' Cijela noć općenito je vrijeme u kojem je dozvoljeno klanjati nafila-namaz, stoga vjernik treba da Noć kadra u što većoj mjeri provede u namazu.

  

b - Dova i zikr – spominjanje Allaha;

Dova i zikr su općenito propisani, a posebno dova koja je spomenuta u hadisu Aiše, radijAllahu anha. Naime, Aiša, radijAllahu anha, upitala je Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: ''Allahov Poslaniče, kada bih znala da je Noć kadra, šta bih dovila Allahu u toj noći?'' Na to je Allahov Poslanik rekao:  

           اللَّهُمَّ إِنَّكَ عَفُوٌّ تُحِبُّ الْعَفْوَ فَاعْفُ عَنِّي

''Reci:  'Allahumme inneke Afuvun tuhibbul-afve fa'fu 'anni' /

'Gospodaru moj, Ti si onaj koji prašta i voliš opraštanje, zato Te molim da meni oprostiš.''' (Tirmizi, od Aiše, radijAllahu anha, a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)

Ovaj hadis nedvosmisleno ukazuje na propisanost upućivanja dove Allahu u ovoj blagoslovljenoj noći.

c - Učenje Kur'ana;

Mjesec ramazan općenito je mjesec druženja sa Kur'anom, naročito u Noći kadra, kada je ibadet bolji i vredniji.

Šta je bolje od Noći kadra?

U hadisima Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, nije spomenuto nijedno drugo djelo koje je na većem nivou od kijama (stajanja u namazu) u toku Noći kadra, pa makar to stajanje bilo na mjestu gdje je namaz vredniji od stotinu hiljada namaza obavljenih na drugom mjestu, kod Crnog kamena u svetom Hramu u Mekki.

Prenosi se od Mudžahida da je Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, bio na bojnom polju, dakle u džihadu, pa su svi ostali ljudi, po završetku stražarske smjene, počeli da napuštaju mjesto stražarenja, a Ebu Hurejre, radijaAllahu anhu, ostao je da stražari. U tom momentu pored je njega naišao čovjek i kazao: ''Zašto si ostao da stražariš?'' Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, kazao je: ''Čuo sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da je rekao: 'Stajanje na Allahovom putu, makar jedan momenat, bolje je od stajanja u Noći kadra kod Crnog kamena.“ (Bejheki u Šuabul-iman, hadis br. 4286; Ibn Hiban u svome Sahihu, hadis br. 4603, njegovu vjerodostojnost potvrdio je Šuajb Arnaut u opaskama na istu knjigu. Šejh Albani ocijenio je ovaj hadis vjerodostojnim u više svojih knjiga)

Žena u periodu mjesečnice i Noć kadra?

Određeni broj ljudi smatra da ženi u periodu mjesečnice nije propisano traganje za ovom blagoslovljenom noći u zadnjoj trećini mjeseca ramazana i da ona ne može da ibadeti. Ovakvo ubjeđenje je neutemeljeno. Žena u periodu mjesečnice potpada pod opći pojam riječi Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: ''Trudite se tražeći Lejletul-kadr u neparnim noćima zadnjih deset dana ramazana.'' To što žena u tom periodu ne može da klanja namaz, nije nikakav dokaz da ona ne može da ibadeti na drugi način ibadetom za čiju valjanost nije uvjetovana pravna čistoća.

Žena u tom periodu može da zikri – spominje Allaha, da ibadeti upućujući dovu Uzvišenom Allahu za sve ovodunjalučke i ahiretske potrebe, kao što joj je, po ispravnom mišljenju učenjaka, dozvoljeno da uči Kur'an bez direktnog doticanja mushafa. Stoga možemo kazati da nema potrebe da žena pije pilule kojima će odgoditi nastupanje mjesečnice s ciljem ibadeta u toj noći. Ibadet u Noći kadra nije ograničen na namaz, već obuhvata činjenje bilo kojeg ibadeta.

Kako prepoznati Noć kadra?

Pitanje koje postavlja veliki broj ljudi u vezi ove tematike jeste i pitanje pokazatelja Noći kadra. Odgovor na to pitanje izričito treba tražiti u objavi, jer je na drugi način nemoguće govoriti o toj tematici.  Ako pogledamo hadise Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, vidjet ćemo da postoje dvije vrste pokazatelja Noći kadra: pokazatelji koji se vide u toku noći i pokazatelji koji se vide po završetku Noći kadra.

Allahov Poslanik, sallAllahu aleji we sellem, opisujući Noć kadra, rekao je: ''Pokazatelji Noći kadra ukazuju da je to noć čista vedra, kao da je u njoj blistavi mjesec, noć  mirna i blaga, niti topla niti hladna, u toj noći zvijezdama nije dozvoljeno da gađaju sve dok ne svane. Također, sunce tog jutra izlazi bez sunčevih zraka, kao mjesec u noći uštapa, a šejtanima nije dozvoljeno da tog dan izađu sa njim.'' (Ahmed, od Ubade ibn Samita, r.a. Kazao je Šejh Šuajb Arnaut u opaskama na Musned imam Ahmeda,  nakon ovog hadisa: ''Prvi dio hadisa je hasen – dobar, a drugi dio mogao bi da bude dobar – hasen zbog drugih predaja koje ga pojačavaju, a sened ovog hadisa je slab – daif).

Gospodaru naš, učini nas od onih koji će u ibadetu provesti Noć kadra! Gospodaru naš, učini nas od onih koji će pokupiti obećane nagrade za ibadet u Noći kadra! Amiiin!

PRIRODA  SPAVANJA

Postoje dvije vrste sna:

1.    koristan san;

2.  štetan san.

Koristan san obnavlja prilagodljivu sposobnost, dok napor i manjak sna uzrokuju hemijske promjene u tijelu i mogu izazvati letargiju i halucinacije. Spavanje je neophodno za tijelo. Za vrijeme sna, bazalni metabolički odnos i tjelesna temperatura padaju i dozvoljavaju tijelu da ponovo uspostavi njegovu potrebnu hemijsku ravnotežu, obnovi bilo koji hemijski deficit i da zadobije svoju kontrolu nakon buđenja.

Pošto je tijelu potreban odmor, postoje dvije vrste istog:

1.    prirodan odmor;

2.  neprirodan odmor.

Što se tiče prirodnog odmora, on uključuje deaktivaciju prirodnih ljudskih sila, uključujući čula i kontrolu tjelesnih kretnji. Za vrijeme budnosti, tjelesna vlažnost i isparine se otapaju i izgaraju zbog fizičkih kretnji i vježbi. Kada ovakve sile obustave njihove aktivnosti preko opuštanja, tjelesna vlažnost i isparine se uzdižu do mozga koji je izvor i pokretač svake kretnje. Posljedično, pojedinac će zaspati.

Što se tiče neprirodnog sna, on je obično uzrokovan bolešću ili slabošću. U ovom slučaju, tjelesna vlažnost će se povećati, spriječiti normalne aktivnosti mozga i uzrokovati žalost, gubitak vitalnosti i povećano spavanje. Dakle, čak puka budnost ne može spriječiti prodor vlažnosti i isparina u mozak.

Slično stanje umora se javlja nakon pretjeranog konzumiranja hrane, gdje se vrućina povećava u stomaku za vrijeme varenja, a kada digestivni enzimi ne mogu podijeliti polisaharide u njihove konstituirajuće monosaharide i kada oni uđu u krv preko koje se prenose do mozga, ovakav prodor saharoze može uzrokovati smetnje u moždanim funkcijama, gojaznost, depresiju, čak do stepena kome. Gojaznost također može uzrokovati povećana krvna mast i ona može povećati kardiovaskularne rizike. Nadalje, produženo spavanje nije prirodno.

Ipak, san je potreban da osigura dvije esencijalne koristi za tijelo:

    1. preko opuštanja tijelo ponovo zadobija snagu, energiju i        prirodni fizički stepen normalnih funkcija koje bi inače bilo teško        kontrolirati; i
    2. spavanje pomaže svakom organu da rasporedi svoje gubitke produkata.

Zapravo, za vrijeme sna enzimi, intestinalni sokovi, gastrični sokovi, žučni sokovi i pankreatični sokovi otiču lakše, a posebno kada mozak prestaje da vrši normalne funkcije budnosti. Koncentracija ovakvog prirodnog procesa u stomaku je primjećena preko pada tjelesne temperature i smanjenja stepena bazalnog metabolizma. Zbog ovoga se osjeća potreba za pokrivanjem za vrijeme odmaranja.

Nadalje, stomak se lagano naginje ka spuštanju prema tankim crijevima, a da bi se olakšao proces varenja, zdravije je spavati na desnoj strani. Neko je rekao da je mudrost iza ideje spavanja na desnoj strani da bi se spavanje načinilo ugodnijim, jer srce leži u skladu sa njegovom prirodnom konstitucijom na gornjoj lijevoj strani tijela, a spavanjem na desnoj strani, srce će nastaviti održavati fizičko prilagođavanje tako čineći spavanje blagim.

S druge strane, obično spavanje na lijevoj strani može škoditi srcu, zato jer će to prebaciti pritisak s ostalih organa na srce, dok je također nezdravo obično spavanje na leđima. Ipak, neće uzrokovati štetu odmaranje na leđima bez spavanja. Konačno, spavanje na stomaku je najštetnije za zdravlje.

Na ovu temu, preneseno je od Ebi Umame da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we selem, vidio čovjeka u džamiji kako spava na stomaku. On ga je probudio i ukorio ga govoreći:»Ovo je ležeći položaj stanovnika džehennema.»  (Ibn Madždže, 3725; sened je da'if; ali postoji drugi hadis koji ga jača koji biljaže Tirmizi, 2769; i Ahmed, 2/287; Ebu Dawud, 5040;)

Spavanje na stomaku bez opravdanog razloga ne izgleda prirodno i to bi također moglo predstavljati mentalnu konfuziju. Ipak, ako pojedinac spava na stomaku zbog stomačnog bola, ovo ne bi trebalo da bude tako škodljivo sve dok ne postane navikom.

Uravnotežen odmor pomaže tijelu da povrati snagu, osvježava duh i iznosi do punog izražaja adaptivnu sposobnost, a preko nadomještanja sposobnosti, san će ostvariti sklad i spriječiti mlitavost duše. Spavanje za vrijeme dana može proizvesti reumatske bolesti, uzrokovati pomanjkanje pigmenta kože (L. Melanin), uzrokovati upalu slezene (Pat. Splenitis), oslabiti nervni sistem (Pat. Neurasthenia) i oslabiti seksualnu žudnju, osim spavanja ljeti za vrijeme podnevne vrućine.

Najgore od ljetnog spavanja je spavanje za vrijeme ranih sati dana, a čak gore od toga je spavanje u sred podneva za vrijeme kasnih sati dana a prije mraka (poslije ikindije). `Abdullah bin `Abbas je jednom našao jednog od svojih sinova kako spava kasno ujutro, i on ga je probudio govoreći: »Probudi se! Zašto bi spavao u doba kada su ljudske zarade već raspodijeljene?»

Neki od naših predaka su također rekli da dnevno spavanje je od tri vrste:

1.    prirodno;

2.  očajničko; i

3.  idiotsko (slaboumno).

Što se tiče prirodnog, ono predstavlja povremeni drijemež Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem u rano jutro. Druga vrsta je spavanje kasno ujutro, tako uskračujući pojedinca od koristi ovog i budućeg svijeta. Spavanje kasno ujutro također može uzrokovati da pojedinac zadobije opću tjelesnu slabost i malaksalost. Konačno, treća vrsta je spavanje između sredine popodneva i zalaska sunca, a to može uzrokovati slaboumnost.

Postoji drugi nedostatak i zdravstvena opasnost popraćena sa kasnim jutarnjim spavanjem, a osim bivanja prikovanim za krevet, spavanje u sred jutra uzrokuje gnjilenje i kvarenje tjelesnih otpadaka koji su inače odstranjeni zahvaljujući tjelesnim kretnjama i jutarnjom vježbom. Ovakvo propadanje može uzrokovati štetu tkivima i probiti neke interne krvne žile. Inače, a bez odstranjivanja otpadnih tvari iz crijeva i upošljavanjem stomaka sa laganim doručkom kada bi se to pretvorilo u naviku ovo bi moglo postati uzročnikom brojnih neizlječivih bolesti.

S druge strane, obično spavanje na suncu (suncem obasjanom mjestu) može uzrokovati kancerogene izrasline i štetno uticati na epitelijalne ćelije pored uzrokovanja ostalih prikrivenih bolesti.

Spavanje u zasjenu (polu hlad-polu sunce) je također nezdravo. Čak puko istovremeno sjedenje djelimično na suncu a djelimično u hladu je loše za zdravlje.

Ovo je zabilježeno u govoru Allahovog Poslanika,sallallahu alejhi we selem: »Ako sjedite u sjeni i sjena se djelimično uzmiče pred sunčevom svjetlošću, pomaknite se na neko drugo mjesto.» ( Ovaj hadis se prenosi u mnogim verzijama, jedna drugu upotpunjuju i hadis je hasen; Ebu Dawud, 4821; Ahmed, 3/413; Hakim, 4/271;)
Ovo je još jedna indikacija da se ne bi trebalo spavati na suncu ili čak djelimično na suncu.


Dova prije odlaska na počinak

Preneseno je u sahih-ul-Buhari da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem rekao el-Bera` bin `Azibu: »Prije odlaska na počinak, uzmi abdest kao da ćeš klanjati namaz, lezi na desnu stranu i reci:»Gospodaru, predajem se Tebi, stavljam svoju dušu u Tvoju ruku, okrećem svoje lice Tebi, povjeravam svoju sudbinu Tebi, stavljam svoju vjeru u Tvoju zaštitu, veličam Te i bojim Te se. Ja nemam pribježišta od Tebe osim traženja utočišta u Tebi. Vjerujem u Tvoju objavljenu Knjigu i Poslanika kog si Ti poslao.» Neka ovo budu posljednje riječi koje kažeš za tu noć. Ako bi tvoja sudbina bila da umreš tu noć, umro bi kao vjernik.» 

(Buharija, 11/93; Muslim, 2710;)

POSLANIKOVA MEDICINA

Ibn Kajjim El - Dzevzijje

POVREMENO PRISUSTVUJE DZEMATU U DZAMIJI

Islam je oslobodio zenu od obaveznog prisustvovanja namazu u dzematu u dzamiji, ali u isto vrijeme joj je dozvolio da izadje u dzamiju kako bi obavila namaz u dzematu. Uistnu je

to ona i ucinila i klanjala namaz za Poslanikom, sallallahu alejhi we selem.

Prenosi se od Aise, majke vjernika,radijallahu anha, da je rekla:

“Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, klanjao bi sabah, a prisustvovale bi i zene - vjernice, koje su bile umotane u svoje hidzabe (Tj. bile su umotane u svoje ogrtace i vela). Potom bi se vratile svojim kucama a da ih niko ne bi prepoznao:.

(Fethul - bari, 1/482, knjiga Es - Salatu, poglavlje Fi kem tusalli el - meretu fis - sijabi).

Od nje se takodjer prenosi:

“Vjernice bi, umotane u svoje hidzabe, prisustvovale sabah namazu sa Poslanikom, sallallahu alejhi we selem, te bi se nakon obavljena namaza uputile svojim ku}ama, a niko ih zbog mraka ne bi prepoznao”.

(Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 2/195, knjiga Es - Salatu, poglavlje Te dzilu salatil - fedzri).

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, skracivao bi namaz kada bi cuo plac djeteta, pretpostavljajuci da je to zabavilo njegovu majku. On u hadisu, za koji se slazu da je vjerodostojan, kaze:

“Ja, doista, pristupim namazu i zelim da ga oduljim kada zacujem plac djeteta, pa skratim svoj namaz, jer znam kolika je ljubav majke naspram djeteta kada place”.

(Muttefekun alejhi. Pogledaj [erhus - sunneti, 3/410, knjiga Es - Salatu, poglavlje At - Tahfifu li emrin jahdusu).

Allahova, subhanehu we te’ala, milost velika je prema zeni kada je nije obavezao da prisustvuje dzematu u dzamiji pri obavljanju pet dnevnih namaza, a da ju je obavezao time, to bi joj zadalo

poteskoce i predstavljalo bi teret za njena pleca. Zena nije u stanju obavljati namaz u dzamiji, kao sto u danasnje vrijeme ni mnogi muskarci nisu u stanju da obavljaju namaze u dzematu

u dzamiji, nego su prisiljeni da obavljaju namaz tamo gdje se nalaze - na svojim radnim mjestima, pa cak mnogo puta i u svojim kucama. Tako, zenina odgovornost za domacinstvo

i njene mnogobrojne obaveze vezane za njenu kucu, muza i njenu djecu, ne omogucavaju joj da pet puta dnevno napusti kucu, nego joj, naprotiv, sve to postaje nemoguce. Ovako

nam biva jasnija mudrost uskracivanja obaveze prisustvovanja zene dzematu u dzamiji, ali ne i za muskarce. Ovako nam je jasnije zasto je namaz zene bolji u njenoj kuci nego u dzamji

i zasto joj je ostavljeno da izabere ono sto je bolje za nju. Ako hoce, klanja u svojoj kuci, a ako hoce, moze i izaci da obavi namaz u dzematu. Njen muz joj ne moze zabraniti da izlazi

u dzamiju, ako je vec trazila od njega dozvolu.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, o tome govori u

mnogobrojnim hadisima, a izmedju ostalog on kaze:

“Ne zabranjujte svojim zenama dzamije, a njihove kuce su im bolje”.

( Hadis biljze Ebu - Davud, 1/221 u knjizi Es - salatu, poglavlje Ma dzae fi hurudzin - nisai ilel - mesdzidi, i Ahmed, 2/76 i ovo je hadis hasenun li gajrihi).

“Kada nekom od vas zena trazi dozvolu da ide u dzamiju, neka joj to ne zabranjuje”.

( Fethul - bari,2/351, knjiga El - Ezan, poglavlje Isti zanul – mer eti zevdzeha bil -

hurudzi ilel – mesadzidi i Sahihu Muslim, 4/161, knjiga Es - Salatu, poglavlje Hurudzun - nisai ilel – mesdzidi).

Muskarci su poslusali Poslanikovu, sallallahu alejhi we selem, naredbu, pa su dozvolili svojim zenama da izlaze u dzamiju, makar taj izlazak bio suprotan njihovom misljenju i poimanju. Najbolji dokaz tome se nalazi u hadisu Abdullaha bin Omera u kojem se kaze:

“Omerova zena prisustvovala je sabahskom i jacijskom namazu u dzematu u dzamiji, pa joj je receno: “Zasto izlazis kada znas da Omer to ne voli i da je ljubomoran”? Odgovorila je: “A sta ga to sprecava da mi zabrani”? Odgovoreno joj je: “Sprecavaju ga rijeci Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem: Ne zabranjujte Allahovim robinjama Allahove dzamije”.

( Fethul - bari, 2/382, knjiga El – Dzumu atu, 13 poglavlje El - Iznu lin - nisai bil -

hurudzi ilel – mesadzidi).

“U skladu s ovom Poslanikovom sallallahu alejhi we selem, dozvolom zeni da posjecuje dzamiju i zabranom da joj se to sprecava, zena je u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem, i poslije njega, navracala u dzamije kad god joj je to bilo moguce. Obavljala je namaz, prisustvovala hairli prigodama, slusanju predavanja i aktivno ucestvovala u javnom zivotu vjernika. Tako je to bilo otkako je propisan namaz u dzematu. Muslimani su obavljali namaz prema Bejtul - Makdisu prije nego sto je kibla bila okrenuta prema Kabi. Kada je dosla objava o upravljanju prema Kabi, lica vjernika i vjernica bila su okrenuta prema zemljama Sama, pa su se okrenuli prema Kabi i

ovo je okretanje zahtijevalo da zene predju na mjesto ljudi, a ljudi na mjesto zena”.

( Pogledaj Fethul - bari, 1/506, knjiga Es - Salatu, poglavlje Ma dzae fil - kibleti i Sahihu Muslim, 5/10, knjiga Es - Salatu, poglavlje Tahvilul - kibleti minel - Makdisi ilel

- Ka beti).

Dzamija je jos uvijek centar zracenja, svjetlosti i upute za vjernike i vjernice. Tako se u prostranstvu cistote vrsi ibadet, s njenih minbera sire se predavanja, upute i smjernice, a zena muslimanka je od samog pocetka islama bila ucesnica u svemu tome.

Vjerodostojni tekstovi potvrdjuju to mnogobrojno i uzastopno ucece i prisustvo. Oni govore o zeninom prisustvu na dzuma - namazu, namazu kod pomracenja, bajram - namazima, kao sto govore i o odazivu na mujezinov poziv: Namaz je u dzemaatu..

U Sahih Muslimu nalazi se da je Ummu - Hisam bint Harise bin en – Nu’man rekla: “Kaf vel – Kur’anil - medzid uzela sam (naucila) s jezika Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem, (tj. Slusajuci ga), posto bi to ucio svakog petka s minbera, drzeci hutbu ljudima”.

( Sahihu Muslim, 6/162, knjiga El – Dzumuatu, poglavlje Tehijjetul - mesdzidi vel - imamu jahtubu).

U ovoj knjizi takodjer se nalazi da je sestra Amre bint Abdurrahmana pricala: “Petkom sam uzela (naucila) Kaf vel – Kur’anil - medzid s usta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem, a ucio bi to s minbera svakog petka”.

( Ibid, 6/160, knjiga El - Dzumuatu, poglavlje Hutbetul – hadzeti).

Poslanik, sallallahu alejhi we selem, preporucuje da se treba lijepo pripremiti za dzuma - namaz, vodeci racuna o cistoci, a i ljudima i zenama je mustehab (lijepo) okupati se:

“Ko dodje na dzumu, bilo od ljudi ili zena, neka se okupa”.

( Hadis se prenosi od Abdullaha bin Omera, a biljeze ga Ebu - Avane, Ibn - Huzejme i Ibn - Hibban u svojim Sahihima, a pogledaj i Fethul - bari, 2/357, knjiga El - Dzumu.a, poglavlje Fadlul - gusli jevmel – dzumuati).

Ovi tekstovi govore nam o tome da je Esma bint Ebi - Bekr, radijallahu anha, prisustvovala namazu nakon pomracenja Sunca, zajedno s Poslanikom, sallallahu alejhi we selem, i nije joj bio jasan Poslanikov, sallallahu alejhi we selem, govor, te je zapitkivala nekog covjeka koji joj je bio blizu, a to se navodi u hadisu koji od nje biljezi El - Buhari.

Ona kaze: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, ustao je da odrzi hutbu (nakon obavljenog namaza - salatul - kusuf), te je spomenuo iskusenje u kaburu u kojem ce covjek biti pitan. Kada je to spomenuo, ljudi su se uznemirili i razgalamili. Nisam razumjela sta je posljednje rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem Posto se umirila njihova galama, rekla sam

covjeku koji je bio pored mene: Allah te blagoslovio, sta je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, na kraju svog govora rekao? Rekao je: Objavljeno mi je da cete biti iskusani u kaburovima, slicno kao sto cete biti iskusani Dedzalom”.

( Pogledaj Fethul – bari , 3/236,237, knjiga El - Dzenaizu, poglavlje Ma dzae fil - kusufi i Sahihu Muslim, 6/212, knjiga El - Kusufu., poglavlje .Ma .urida .alen - nebijji fi

salatil - kusufi minel - Dzenneti ven – nari).

Kod Buharije i Muslima nalazi se drugo predanje od Esme, u kojem se kaze:

“U vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi we selem, doslo je do pomracenja Sunca... Obavila sam svoj posao, a zatim dosla u dzamiju i vidjela Allahovog Poslanika, kako klanja, pa sam pristala uz njega. Oduljio je stajanje pa sam mislila da cu sjesti. Okrenula sam se i vidjela jednu slabunjavu zenu, pa sam rekla: Ova je slabija od mene, te sam nastavila stajati. Ucinio je ruku, pa je i s ruku’om oduljio. Nakon toga podigao je svoju glavu i oduljio sa stajanjem, da bi se nekom covjeku, kada bi tek dosao, ucinilo da nije ni ucinio ruku. Nakon toga se udaljio i Sunce je

izaslo, pa je odrzao hutbu ljudima, zahvalio Allahu, subhanehu we te’ala, velicao Ga, a zatim rekao:... “.

( Pogledaj Fethul - bari, 2/529, knjiga El - Kusuf, poglavlje Es - Sadekatu fil - kusufi .

i Sahihu Muslim, 6/212, knjiga El - Kusuf, poglavlje Ma urida alen - nebijji fi salatil - kusufi minel - Dzenneti ven – nari).

U zlatno doba poslanstva zena je muslimanka strogo vodila racuna o pitanjima svoje vjere. Nastojala je shvatiti sve ono sto se desava, vezano za opce stvari koje su muslimanima

vazne u njihovom ovom i buducem zivotu. Kada bi zacula poziv: Namaz je u dzematu, uputila bi se u dzamiju da cuje koje upute dolaze s minbera Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem.

Tako se prenosi od Fatime bint Kajs, jedne od prvih muhadzirki, da je rekla: “Pozvani su ljudi na zajednicki namaz, pa sam se uputila zajedno s drugim ljudima prema dzamiji. Klanjala

sam s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi we selem, i bila sam u prvom redu zena, a on je bio u posljednjem

redu muskaraca”.

( Pogledaj Sahihu Muslim, 18/84, knjiga El - Fitenu ve esratus - saati, poglavlje Kadijjetul – dzessaseti).

Iz prethodnih vjerodostojnih tekstova vidi se da je zena posjecivala dzamiju u svim prilikama i ova posjeta u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi we selem, postala je uobicajenom i obaveznom. Tako se desio i slucaj napada na zenu dok je isla prema dzamiji, ali ovaj dogadjaj nije uticao na Poslanika, sallallahu alejhi we selem, da obrati paznju na dozvoljenost zeninog izlaska u dzamiju. Njegova naredba o dozvoli posjecivanja, a zabrani sprecavanja odlaska u dzamiju ostala je vazeca, jer njeno prisustvo u dzamiji, s vremena na vrijeme od velike je koristi i ima veliki utjecaj na njenu dusu, razum i licnost opcenito.

“Prenosi se od Vaila el - Kendija da je u rano jutro jednu zenu kada se vracala iz dzamije, napao neki covjek. Trazila je pomoc od covjeka koji je prosao pored nje, a pobjegao je onaj sto ju je napao. U to je pored nje prosao odredjen broj ljudi pa je i od njih trazila pomoc i oni su uhvatili onoga od kojeg je prethodno trazila pomoc, a onaj drugi je pobjegao. Dosli su s

njime vodeci ga, pa je rekao: Ja sam, doista, onaj koji ti je pomogao, a drugi je pobjegao. S njime su otisli kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem, i obavijestili ga o onome sto joj se desilo.

Ljudi su ga obavijestili da su ga uhvatili dok je bjezao, a on je rekao: “Naprotiv, ja sam joj pomagao protiv onoga koji ju je napao, a ovi ljudi su me vidjeli i uhvatili”. Ona je na to rekla: “Laze! On me je napao!” Na to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, rekao: “Idite i kamenujte ga”. Utom je ustao neki covjek i rekao: “Ne kamenujte ga! Kamenujte mene. Ja sam taj koji ju je napao”. Priznao je sta je ucinio, nakon cega su njih troje dovedeni kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem, onaj koji ju je napao, onaj sto je odgovorio na njen poziv i zena. Rekao je: “Sto se tebe tice, Allah, subhanehu we te’ala, ti je oprostio, a onom sto ju je spasio, uputio je lijepe rijeci”. Na to je Omer rekao: “Kamenuj onoga sto je priznao da je pocinio zinaluk!” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, odgovorio je: “Ne, On je ucinio tevbu Allahu, subhanehu we te’ala,” a prenosilac kaze: “Mislim da je rekao: Ucinio je takvu tevbu, da kada bi je ucinili stanovnici Medine, bila bi im primljena”.

( Hadis biljezi Ahmed. Pogledaj Silsiletul - ehadis es - sahiha, br.900, 2/601).

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, uzimao je u obzir okolnosti u kojim zena prisustvuje dzematu i bio je milostiv prema njoj, te je skracivao namaz ako bi cuo djeciji plac, kao sto smo to i vidjeli u jednom od prethodnih hadisa.

Jednom je zakasnio s klanjanjem jacija - namaza, pa ga je pozvao Omer, r.a, govoreci:

“Zaspale su zene i djeca. Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, rekao: Niko na Zemlji ih ne ceka osim vas”.

( Pogledaj Fethul - bari, 2/347, knjiga El - Ezanu, poglavlje Hurudzun - nisai ilel - mesadzidi i Sahihu Muslim, 5/137, knjiga El - Mesadzidu, poglavlje Vaktul - isai ve tehiruha).

Mnogobrojni su vjerodostojni hadisi koji govore o Poslanikovom, sallallahu alejhi we selem, uspostavljanju

safova za zene prilikom zajednickog klanjanja. Jednog od njih navodi Muslim: “Najbolji safovi za muskarce su prvi, a najbolji safovi za zene su zadnji, a najgori prvi”.

( Sahihu Muslim. knjiga Es - Salatu, poglavlje Tesvijetus - sufufi ve ikametuha).

El - Buhari biljezi hadis o pravljenju mjesta za zene, kako bi nakon obavljenog namaza izasle iz dzamije prije ljudi. “Prenosi se od Hinde bint el - Haris da ju je Ummu Seleme, Poslanikova, sallallahu alejhi we selem, zena, obavijestila o tome da su zene u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem, kada bi predale selam ustajale, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, ostao bi zajedno s onim ljudima koji su klanjali za njim. Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, ustao, ustali bi i ljudi”.

( Pogledaj Fethul - bari, 2/349, knjiga El - Ezanu, poglavlje Intizarun - nasi kijamel - imam El – Alimi).

El - Buhari i Muslim biljeze hadis u kojem se govori o tome da zene upozoravaju imama pljeskanjem ruku. Prenosi se od Sehla bin Sada es - Saidijja da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem: Sta ja to vidim? Vecina vas pljesce rukama. Kada nekog od vas nesto zadesi u namazu, neka kaze: Subhanallah. Kada neko kaze: Subhanallah, okrenut cu se

prema njemu, a pljeskanje rukama je za zene”.

(Muttefekun alejhi. Pogledaj Serhus - sunne, 3/273, knjiga Es - Salatu, poglavlje Et - Tesbihu iza nabehu sejun fis – salati).

Broj zena koje su posjecivale dzamiju iz dana u dan se povecavao, sve dok nisu u vrijeme Abasida ispunile dzamijsko dvoriste. Ljudi su bili prisiljeni da klanjaju iza njih. Imam Malik u vezi s tim pitanjem izdao je fetvu koja se navodi u djelu El - Mudevvenetul – kubra u kojoj stoji: Ibn - Kasim je rekao: Pitao sam Malika o ljudima koji su dosli u dzamiju i zatekli

dzamijsko dvoriste ispunjeno zenama, a dzamija je vec bila ispunjena ljudima, te su ljudi klanjali iza zena, a za imamom? Malik je odgovorio: Njihov namaz je potpun i nece ga

ponavljati.

( Al - Mudevvenetu,1/106).

Izlazak zene muslimanke na namaz u dzamiju ne smije ostavljati prostora za fitneluk, nego mora biti vodjen uzvisenim islamskim principima cistote, lijepog ponasanja kao i obicajima muslimanskog drustva. A ako bi se iz nekog razloga bojala fitneluka zbog izlaska u dzamiju, onda joj je bolje i obaveznije da namaz obavi u svojoj kuci. To je ono na sta ukazuje prethodni hadis koji prenosi Ibn - Omer od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem, koji kaze: “Ne zabranjujte svojim zenama dzamije, a njihove kuce su im bolje”.

Izgleda da su se neki ljudi bojali fitneluka i hodanja njihovih zena po noci, pa su ovaj strah uzimali za ispriku, kako bi zabranili svojim zenama da izlaze u dzamiju. Otud je i dosla

zabrana o sprecavanju zena da s vremena na vrijeme izlaze u dzamiju i prisustvuju zajednickom namazu. Ovo i jeste srz prethodnog hadisa. Navode se i drugi hadisi koji potvrdjuju prisustvo zene u dzamijama i u drugim situacijama. Medju njima spadaju i rijeci Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem, koje biljezi Mudzahid od Ibn - Omera:

“Ne zabranjujte svojim zenama da nocu izlaze u dzamiju. Na to je rekao sin Abdullaha bin Omera: Ne dozvolimo im da izlaze, pa, izazvat ce fesad i sumnju.. Mudzahid je rekao: Prekorio ga je Ibn - Omer govoreci: Ja kazem: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, a ti kazes: Ne dozvolimo im!!”.

( Pogledaj Sahihu Muslim, 4/161,162, knjiga Es - Salatu, poglavlje Hurudzun - nisai ilel – mesadzidi).

Prenosi se od Bilala bin Abdullaha bin Omera, a on od svoga oca da je Poslanik, sallallahu alejhi we selem,

rekao: “Ne zabranjujte zenama njihovu radost da idu u dzamiju, ako su od vas vec trazile dozvolu. Bilal je rekao: Tako mi Allaha, necemo im zabranjivati. Na to mu je Abdullah

rekao: Ja kazem: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, a ti kazes: Sprijecit cemo im to!”.

(Ibid, 4/162,163).

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi we selem: “Ne zabranjujte svojim zenama dzamije, ako za njih traze dozvolu od vas”.

(Ibid, 4/161).

“Ne zabranjujte Allahovim robinjama Allahove dzamije”.

( Fethul - bari, 2/382, knjiga El - Dzumuatu, (13.) poglavlje El - Iznu lin - nisai bil - hurudzi ilel - mesadzidi i Sahihu Muslim, 4/161, knjiga Es - Salatu, poglavlje Hurudzun - nisai ilel – mesadzidi).

“Ako od vas vase zene traze dozvolu da idu u dzamiju, dozvolite im”.

( Sahihu Muslim 4/161, knjiga Es - Salatu, poglavlje Hurudzun - nisai ilel – mesadzidi).

Zeni muslimanki je mubah - dozvoljeno da obavlja namaz u dzematu. U tome je svako dobro, ali je ono ograniceno odredjenim uvjetima, a najvazniji medju njima jeste da zena ne

smije biti namirisana i da ne smije isticati svoje ukrase. Zejneba es - Sekafijje kazuje od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem, da je rekao:

“Ako neka od vas zeli prisustvovati jacija - namazu, neka se te noci ne mirise”.

( Ibid, 4/163).

Mnogobrojni su hadisi koji govore o zabrani da se zena namirise kada zeli izaci u dzamiju. Neki od njih su sljedeci hadisi u kojim Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, kaze:

“Kada neka od vas zeli prisustvovati namazu u dzamiji, neka ne dotice miris (tj. neka se ne mirise)”.

( Ibid, 4/163).

“Bilo koja zena na kojoj se osjeca miris neka s nama ne prisustvuje sljedecoj jacija – namazu”.

( Ibid, 4/163).

LICNOST ZENE MUSLIMANKE

ONAKO KAKO JE PRIKAZUJU KUR’AN I SUNNET

Dr. Muhammed Ali el - Hasimi