MJESEC REDŽEB IZMEĐU NOVOTARIJE I SUNNETA

Autor: Šejh Najif ibn Ahmed ibn Ali el Hamed 

Neka je hvala Allahu Uzvišenom i neka je salavat i selam na Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.

A zatim: Kao što je poznato, u ovim danima ljudi mnogo pitaju o mjesecu Redžebu; njegovoj vrijednosti, postu u njemu itd. U sljedećih nekoliko riječi ću pokušati da pomenem nešto od propisa vezanih za ovaj mjesec.

Mjesec Redžeb je jedan od četiri sveta mjeseca

  

Rekao je Allah Uzvišeni: 

إِنَّ عِدَّةَ الشُّهُورِ عِندَ اللَّهِ اثْنَا عَشَرَ شَهْرًا فِي كِتَابِ اللَّهِ يَوْمَ خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ مِنْهَا أَرْبَعَةٌ حُرُمٌ 

'Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera!' (At-Tawba, 36) a sveti mjeseci su: Muharem, Redžeb, Zul Ka'de i Zul Hidždže. Prenosi se od Bekreta da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: 'Vrijeme teče (kruži) kao onog dana kada je Allah Uzvišeni stvorio nebesa i Zemlju, godina ima dvanaest mjeseci, od njih su četiri sveta, tri zaredom: Zul Ka'de, Zul Hidždže, Muharem i mjesec Redžeb Mudar koji je između Džumade i Ša'bana'.

Hadis bilježe Buhari(4662) i Muslim(1679).

Zašto su ovi mjeseci nazvani Svetim mjesecima?

Zbog svetosti i zabrane borbe u njima sve dok neprijatelj ne počne prvi. Zato je mjesec Redžeb nazvan Esamm (Nijemi) jer se u njemu ne poziva: 'O narode moj!' ili zato što se u njemu ne čuje zvuk i zveket oružja.

Zato što su harami u njemu gori i veći nego u drugim mjesecima. Mjesec Redžeb je nazvan Redžebom jer je bio uveličavan.

(Letaiful me'arif, str. 225).

Dova prilikom ulaska mjeseca Redžeba

Prenosi se od Enesa da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem imao običaj učiti sljedeću dovu kada bi nastupio mjesec Redžeb: 'Allahu naš, daj nam bereketa u Redžebu i Ša'banu, i daj nam da dočekamo Ramazan'. Hadis bilježe Ahmed, 1/259, El Bezzar, 616 – dodatci, Et Taberani u Ewsatu, 3939 i El Bejheki u Šu'abu, 3815; i ovaj hadis je od predaje Zaida ibn Ebi Rekkada od Zijada En Nemirija, a Buharija o njemu kaže: 'Neprihvatljivog hadisa!'

Šua'bul iman, 3/375, a ovaj hadis smatra slabim dva velikana i dva hafiza Ibn Hadžer i Ibn Redžeb (Pogledaj: Letaiful me'arif, str. 234).

Klanje Atire (Zebihe) u mjesecu Redžebu (Redžebija)

Neki učenjaci smatraju da je klanje Atire u mjesecu Redžebu mustehab uzimajući za dokaz hadis Mihnefa ibn Sulejma gdje kaže: 'Stajali smo na Arefatu sa Allahovim Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem kada je rekao: 'O ljudi, obaveza je svakoj porodici i to svake godine klanje kurbana i Atire. Dali znate šta je Atira? To je ona što je nazivate Redžebijom''.

Hadis bilježe Ahmed, 5/76, Ebu Davud, 2788, En Nesai, 4224 i Et Tirmizi, 1518. Rekao je Et Tirmizi: 'Ovaj hadis je hasen garib i ne poznajem ga osim ovim putem od ibn 'Avna'. Ibn Hazm ovaj hadis smatra slabim (El Muhalla, 7/356), Abdulhakk kao što je u Tehzibus Sunen, 4/92 i El Hitabi u Me'alimu, 4/94.

Rekao je Ibn Kesir: 'Ima govora o njegovom senedu ili lancu prenosilaca!'

(Tefsir Ibn Kesira, 3/225)

Većina učenjaka je na tome da je ovaj propis derogiran hadisom kojeg prenosi Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: 'Nema Fere'a niti 'Atire!'

Bilježe ga Buharija(5474) i Muslim(1976). (Pogledaj: El Muharrer, 1/250, El Mugni, 9/367, El Mubdi', 3/306, Fethul Bari, 9/512, Letaiful me'arif, str. 226, Bedai'u sanai', 5/62, El Bahru er Raik, 8/197).

Rekao je Ebu Davud: 'Rekli su neki da je Fere' prvorođeno deve, u džahilijetu su ga klali svojim božanstvima a zatim jeli, a njegovu kožu bi obišljali na drveće. A Atira' je u prvih deset dana mjeseca Redžeba'.

(Sunen, 3/104)

Treba napomenuti da nekoliko učenjaka poput Ibn Sirina, Ebu 'Ubejda, Ishaka ibn Rahuje i učenjaci šafijskog mezheba smatraju da ono što je derogirano bilo vadžibom.

Pogledaj: El Medžmu'u, 8/335, Tehzibus sunen, 4/94, Letaiful me'arif, str. 226, El Furu', 3/415, El Mubdi', 3/306, Fethul Bari, 9/511, Nejlul evtar, 5/232, Avnul ma'bud, 7/343, Tuhfetul ahvezi, 5/85.

Umra u mjesecu Redžebu

Postoji određeni broj muslimana koji odabiraju mjesec Redžeb za obavljanje Umre u njemu smatrajući da je vrijednost i nagrada veća, a u stvarnosti, mjesec Redžeb je kao i ostali mjeseci; nije preneseno ništa što bi mu dalo određenu posebnost kao obavljanje Umre za razliku od mjeseca Ramazana i mjeseci Hadždža za mutemet'ia. Dakle, ništa vjerodostojno nije došlo do nas da je Allahov poslanik sallallahu alejhi ve sellem obavio Umru u mjesecu Redžebu, šta više, majka vjernika Aiša radijellahu anha je porekla konstataciju (tj. Umra Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem u ovom mjesecu).

Bilježi Buharija, 1175.

NOVOTARIJE MJESECA REDŽEBA 

Od ibadeta koje su ljudi 'izumjeli' u mjesecu Redžebu možemo izdvojiti sljedeće:

Namaz koji se zove Salat Regaiba ili Namaz želja. Ima dvanaest rekata. Klanja se prvog petka u mjesecu poslije akšama. Šest puta se predaje selam. Na svakom rekatu poslije Fatihe uči suru Kader tri puta i Ihlas dvanaest puta, a nakon završenog namaza donese salavat na Allahova poslanika sallallahu alejhi ve sellem sedamdeset puta te dovi šta hoće. Ovaj namaz je, bez ikakve sumnje, velika novotarija, a hadis koji je došao na temu ovog namaza pomenuo ga je Ibn Dževzi u Mevdua'tima (Knjiga izmišljenih hadisa) (2/124).

Rekao je En Nevevi, neka mu se Allah smiluje: 'Neki učenjaci su ga uzeli kao dokaz o pokuđenosti ovog namaza koji se zove Regaib – neka Allah ubije onog ko ga izmisli – jer je taj namaz od novotarija koje su ljudi uveli i nije ništa drugo do zabluda i neznanje, i u njoj su jasne zabranjene stvari. Učenjaci su napisali brojna djela kako bi pojasnili pokuđenost ovog namaza, zabludu onog ko ga klanja kao i inovatora, a dokazi za pokuđenost i neispravnost ovog namaza te zabludu onog ko ga klanja se ne mogu nabrojati!'

Pogledaj: Šerh Muslim, 8/20, El Edebu fi Redžebi lil kari', str. 43, Nejlul evtar, 4/337.

Rekao je El Hitabi: 'Hadis o namazu Regaiba je skup laži i izmišljotina koje nisu male!' 

(El Bai's – Ebu Šameh, str. 143).

Rekao je hafiz Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao: 'Što se tiče namaza u mjesecu Redžebu i davanje određene posebnosti, nije do nas došlo ništa vjerodostojno, a hadisi o vrijednosti namaza koji se zove Regaib su laž i zabluda, te nisu ispravni (vjerodostojni), a pomenuti namaz je novotarija kod većine učenjaka. Ovaj namaz se pojavio po prvi put nakon 400-e godine poslije Hidžre, zbog toga naše prijašnje generacije nisu o njemu znale niti govorile'.

(Letaiful me'arif, str. 228).

Namaz koji se klanja u polovini mjeseca Redžeba. Hadisi koji su došli na ovu temu su izmišljeni hadisi.

(El mevdua't – Ibn Dževzi, 2/126).

Namaz Lejletul mi'radž. To je namaz koji je očita novotarija, a klanja se u noći 27-og mjeseca Redžeba. Ovaj namaz nema ispravne osnove niti u Kur'anu niti u sunnetu Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.

Pogledaj: Hatimetu seferis sea'deh – Fejruz Abadi, str. 150, Et Tenkit – Ibn Hemat, str. 97.

Zatim, prizivanje da se Mi'radž desio u mjesecu Redžebu je pusti govor bez ikakvog dokaza. Rekao je Ibn Šameh, neka mu se Allah smiluje: 'Neki od 'onih koji pričaju priče' govore da se Isra desio u mjesecu Redžebu. Ovaj govor kod učenjaka Džerha i Ta'dila (ocjenjivanja) je čista laž.'

(El Bai's, str. 232 i Mevahibul dželil, 2/408).

Oni koji klanjaju ovaj namaz uzimaju za dokaz govor koji je pripisan Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem da je rekao: 'U mjesecu Redžebu ima jedna noć, u toj noći za urađeno dobro djelo je nagrada sto dobrih djela, i to kada preostanu tri noći od mjeseca...' Hadis bilježi El Bejheki u Šua'bu, 3/374, a zatim ga ocijenio slabim kao što ga takvim smatra hafiz Ibn Hadžer u knjizi Tebjinul 'adžeb, str. 25. Rekao je Kari' o ovom hadisu: 'Veoma slab!'

(El Edebu fi redžeb, str. 48).

Kažem: 'Znakovi koji upućuju na neosnovanost ovog hadisa su jasni. Svi učenjaci su složni da je najvrednija noć u godini noć Lejletul kadr, a ovaj hadis to oponira.' Zatim, od novotarija te noći je sakupljanje, održavanje vatre i kuhanje hrane. Rekao je šejh Ali el Kari': 'Nema sumnje da je to novotarija i pokvareno djelo, jer se u njoj bezvezno troši imetak i poistovjećuje sa onima koji obožavaju vatru u pokazivanju stanja.'

(Ibid, str. 46).

Post u mjesecu Redžebu

Mjesec Redžeb kao i ostali mjeseci. Nije došao ni jedan ispravan hadis koji podstiče na post u njemu (posebno u njemu), nego se posti kao i u ostalima – ponedjeljak i četvrtak kao i dani koji se nazivaju Bijeli dani onom kome je običaj da ih posti u ostalim mjesecima, ali post ovim danima samo u mjesecu Redžebu je zabranjen i novotarija.

Što se tiče onog što pominju 'oni koji pričaju priče' u podsticaju na post u ovom mjesecu pored ostalih mjeseci kao na primjer je hadis u kojem se kaže: 'Doista, u mjesecu Redžebu ima jedna rijeka koja se zove Redžeb. Njegova voda je svjetlija od snijega a slađa od meda. Ko posti u njemu jedan dan napiće se iz te rijeke.' Ovaj hadis je izmišljen i potvora na Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Pomenuo ga je Ibn Dževzi u El Vahijat, str. 912, a kaže Zehebi o njemu: 'Bez osnove! – Batil'

(El Mizan, 6/524).

A hadis: 'Redžeb je veliki mjesec, u njemu Allah udvostučuje dobra djela, pa ko  u njemu posti dan kao da je postio godinu; ko posti sedam dana pred njim će biti zaključana sedmero vrata Džehennema; ko posti osam dana biće mu otvorena svih osam vrata Dženneta; ko posti deset dana neće od Allaha ništa tražiti a da mu neće dati, a ko posti petnaest dana pozvaće glasnik sa neba: 'Oprošteno ti je ono što je bilo, pa počni svoje djelo iz početka!', a onaj ko poveća i Allah će mu uvećati!' Bilježi ga Bejheki u Šu'abu, 3801, a hafiz Ibn Hadžer ga ubraja od batil hadisa.

(Mevahibul dželil, 2/408).

Rekao je Hejsemi: 'U njegovom senedu je Abdulgafur tj. Ibn Seid, a on je ostavljen!'

(Medžmeuz zevaid, 3/188).

Dva hafiza Ibn Dževzi i Ibn Hadžer su pomenuli skupinu batil i izmišljenih hadisa o vrijednosti mjeseca Redžeba.

(Mevahibul dželil, 2/408).

Na kraju ću pomenuti govore  dva hafiza Ibn Kajjima i Ibn Hadžera kao sažetak onom što smo već rekli.

Rekao je Ibn Kajjim: 'Svaki hadis o postu u mjesecu Redžebu i namzu u nekim njegovim  noćima je laž i potvora!'

(El Menarul menif, str. 96).

Rekao je hafiz Ibn Hadžer: 'O vrijednosti mjeseca Redžeba nije došao do nas ni jedan ispravan hadis koji se može uzeti za dokaz, kao što nije došlo ništa po pitanju posta i posebnosti namaza u njegovim noćima'.

Tebjinul adžeb, str. 11.  Pogledaj: Letaiful mea'rif, str. 228.

Na kraju molim Allaha Uzvišenog da nam iz Svoje milosti podari sljeđenje sunneta i da se klonimo novotarija, a on je Plemenit. Allah Uzvišeni od sviju zna najbolje. Neka je salavat i selam na posljednjeg Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu i časne ashabe. Amiiin!

"Poslanik sallallahu alejhi ve sellem prenosi od Uzvišenog Allaha da je rekao:

'Robovi moji, nepravdu sam zabranio Sebi i učinio je i vama zabranjenom, pa ne budite jedni prema drugima nepravedni!

Robovi moji, svi ste vi zalutali, osim onoga koga Ja uputim. Tražite da vas uputim, uputiću vas!

Robovi moji, svi ste vi gladni, osim onoga koga Ja nahranim. Tražite da vas nahranim, nahraniću vas!

Robovi moji, svi ste vi nagi, osim onoga koga Ja zaodjenem. Tražite da vas zaodjenem, zaodjenuću vas!

Robovi moji, vi griješite i noću i danju, a Ja opraštam sve grijehe. Molite me da vam oprostim, oprostiću vam!

Robovi moji, nikada nećete biti u stanju da Mi naškodite, niti ćete biti u stanju da koristite!

Robovi moji, kada bi prvi i posljednji među vama, i ljudi i džini, bili poput srca najbogobojaznijeg među vama, to nimalo ne bi povećalo Moju vlast i posjed.

Robovi moji, kada bi i prvi i posljednji među vama, i ljudi i džini, bili poput srca najrazvratnijeg među vama, to nimalo ne bi umanjilo, to nimalo ne bi umanjilo Moju vlast i posjed.

Robovi moji, kad bi i prvi i posljednji među vama, i ljudi I džini, stali na jedno polje i tražili od Mene, pa Ja svakome dao što je tražio to bi smanjilo ono što ja imam (samo) kao što igla umanji more kada se u njega uroni.

Robovi moji, vaša djela vam zapisujem, a zatim ću vam ih vjerno isporučiti. Ko nađe dobro, neka zahvali Allahu, a ko nađe drugačije, neka kori samo sebe!"

Hadis prenosi Ebu Zerr radijallahu anhu, a bilježi ga Muslim.

Činjenje kufra iz straha ili pohlepe za dunjalukom

„Požurite sa djelima prije nego što dođu smutnje poput dijelova tamne noći. Čovjek će osvanuti kao vjernik, a omrknuti kao nevjernik, ili omrknuti kao vjernik, a osvanuti kao nevjernik. Prodat će svoju vjeru za ovodunjalučku korist.“ (Muslim, Kitabu iman, 110/1, 118)

 Znaj, Allah ti se smilovao, da čovjek, kada ispolji poistovjećivanje sa mušricima u njihovoj vjeri, iz straha od njih, ili laskajući njima kako bi se sačuvao njihova zla - time postaje nevjernik kao i oni, pa makar mrzio njih i njihovu vjeru a volio islam i muslimane. Iz toga se ne izuzima osim onaj ko je prisiljen a to je onaj koga uzmu mušrici i kažu: Učini kufr, ili uradi to i to ili ćemo te ubiti. Ili ga pak muče sve dok ne izgovori ono što traže od njega. Tada mu se dozvoljava da izgovori svojim jezikom ali da mu srce ostane smireno u imanu. Ulema je složna da onaj ko izgovori kufr pa makar i u šali postaje nevjernik, pa kakav je tek onda slučaj sa onim ko izgovori kufr iz straha ili pohlepe za dunjalukom... »

Veliki broj sljedbenika batila-neistine (باطلٌ) ostavlja istinu iz straha da ne izgube dunjaluk, a znaju istinu i vjeruju u nju (ali je ne slijede). Time nisu postali muslimani (tj. neće biti muslimani samom spoznajom istine sve dok ne budu radili po istini, op.)

Riječi Uzvišenog:

إِذَا سَمِعْتُمْ آيَاتِ اللَّهِ يُكْفَرُ بِهَا وَيُسْتَهْزَأُ بِهَا فَلَا تَقْعُدُوا مَعَهُمْ حَتَّىٰ يَخُوضُوا فِي حَدِيثٍ غَيْرِهِ ۚ إِنَّكُمْ إِذًا مِثْلُهُمْ ۗ إِنَّ اللَّهَ جَامِعُ الْمُنَافِقِينَ وَالْكَافِرِينَ فِي جَهَنَّمَ جَمِيعًا

«Kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bićete kao i oni. Allah će sigurno zajedno sastaviti u džehennemu licemjere i nevjernike,» (Nisa, 140)

Uzvišeni, tebareke ve teala, spominje da je mu'minima u Knjizi objavio: Kada čujete da se poriču Allahove riječi (čini kufr u njih), i ismijava njima, nemojte sjediti sa njima sve dok ne promjene svoj govor. Ko sjedi sa onima koji poriču Allahove ajete i ismijavaju se njima, u stanju kada čine kufr i ismijavaju se - takav je poput njih. Allah nije napravio razlike između onoga ko se plaši ili nekog drugog, osim kada je u pitanju prisiljeni.

Sve ovo kada su bili u istoj državi na početku islama. Pa kakav je tek slučaj sa onim ko živi u prostranstvu islama, ponosu i u svojoj državi, pa pozove one koji poriču Allahove ajete i ismijavaju se njima, i njih uzme za štićenike, prijatelje i sagovornike, sluša njihov kufr i ismijavanje i podržava ih u tome, a s druge strane udaljava i protjeruje sljedbenike tevhida?!...

Riječi Uzvišenog:

مَنْ كَفَرَ بِاللَّهِ مِنْ بَعْدِ إِيمَانِهِ إِلَّا مَنْ أُكْرِهَ وَقَلْبُهُ مُطْمَئِنٌّ بِالْإِيمَانِ وَلَٰكِنْ مَنْ شَرَحَ بِالْكُفْرِ صَدْرًا فَعَلَيْهِمْ غَضَبٌ مِنَ اللَّهِ وَلَهُمْ عَذَابٌ عَظِيمٌذَٰلِكَ بِأَنَّهُمُ اسْتَحَبُّوا الْحَيَاةَ الدُّنْيَا عَلَى الْآخِرَةِ وَأَنَّ اللَّهَ لَا يَهْدِي الْقَوْمَ الْكَافِرِينَ

«Onoga koji zanevjeruje u Allaha, nakon što je u Njega vjerovao, - osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri -, čeka Allahova kazna. Ali onoga koji prsa otvori kufru stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika, zato što više vole život na ovom nego na onom svijetu, a Allah neće ukazati na pravi put onima koji neće da vjeruju.» (Nahl, 106-107)

Uzvišeni je presudio sudom koji se ne može promijeniti: Da je onaj ko ostavi svoju vjeru i vrati se u kufr, kafir, bez obzira imao opravdanja: strah po sebe, imetak, familiju, ili nemao. Bez obzira uradio kufr svojom nutrinom mimo vanjštine ili nutrinom i vanjštinom zajedno. Bez obzira uradio kufr riječima i djelom ili jednim od njih dvoje. Bez obzira uradio kufr iz pohlepe za dunjalukom kojeg želi steći od mušrika ili ne... Takav je kafir u svakoj situaciji izuzev onoga ko bude prisiljen (المكرة) (mukreh) koji se u našem dijalektu naziva magsub (المغصوب).

Zatim nas je Uzvišeni obavijestio da ovi murtedi koji su svoja prsa otvorili kufru, i koji govore da nisu uradili kufr osim iz straha - da se Allah rasrdio na njih i pripremio im bolnu patnju. Uzvišeni nas je takođe obavijestio da sebeb-uzrok kufra i kazne nije bilo vjerovanje u širk niti džehl-neznanje o tevhidu, niti mržnja prema vjeri i ljubav prema kufru, već je sebeb-uzrok dunjalučki udio kojem su oni dali prednost nad vjerom i zadovoljstvom Gospodara svih svjetova. Pa kaže Uzvišeni:

ذَٰلِكَ بِأَنَّهُمُ اسْتَحَبُّوا الْحَيَاةَ الدُّنْيَا عَلَى الْآخِرَةِ وَأَنَّ اللَّهَ لَا يَهْدِي الْقَوْمَ الْكَافِرِينَ

«Zato što više vole život na ovom nego na onom svijetu, a Allah neće ukazati na pravi put onima koji neće da vjeruju.» (Nahl, 107)

Uzvišeni ih je nazvao nevjernicima i obavijestio da ih neće uputiti pored toga što se oni pravdaju ljubavlju prema dunjaluku. Zatim je Uzvišeni obavijestio da su oni murtedi zbog toga što su dali prednost dunjaluku nad ahiretom i da su oni gafili (الغافلون) (nemarni) kojima je Allah zapečatio srca, sluh i vid. Zatim je potvrdio da su takvi na ahiretu propalice. Takvo je stanje ovih murteda u ovoj fitni-smutnji, šejtan ih je obmanuo i predstavio im da strah opravdava njihov riddet, te da im spoznajom istine i ljubavlju prema šehadetu neće štetiti to što su uradili. Zaboravljaju da veliki broj mušrika zna istinu, vole je i svjedoče da je istina, ali je ne slijede i ne rade po njoj iz ljubavi prema dunjaluku i bojazni po sebe, imetak, užitke i vodstvo. Zatim, Uzvišeni kaže:

ذَٰلِكَ بِأَنَّهُمْ قَالُوا لِلَّذِينَ كَرِهُوا مَا نَزَّلَ اللَّهُ سَنُطِيعُكُمْ فِي بَعْضِ الْأَمْرِ ۖ وَاللَّهُ يَعْلَمُ إِسْرَارَهُمْ

«To zato što su govorili onima koji ne vole ono što Allah objavljuje: Mi ćemo vam se u nekim stvarima pokoravati, a Allah dobro zna njihove tajne.» (Muhammed, 26)

Uzvišeni nas obavještava da je sebeb-uzrok njihova riddeta i šejtanskog obmanjivanja to što su oni rekli onima koji mrze ono što je Allah objavio: "Mi ćemo vam se u nekim stvarima pokoravati." Pa ako je nevjernik onaj ko obeća mušricima koji mrze ono što je Allah objavio, da će im se pokoriti u nekim stvarima, pa makar i ne uradio pomenutu stvar, kakav je tek slučaj sa onim ko se poistovjeti sa mušricima koji mrze ono što je Allah objavio od naredbe da se samo On obožava...

Na drugom mjestu Uzvišeni kaže:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَتَّخِذُوا آبَاءَكُمْ وَإِخْوَانَكُمْ أَوْلِيَاءَ إِنِ اسْتَحَبُّوا الْكُفْرَ عَلَى الْإِيمَانِ ۚ وَمَنْ يَتَوَلَّهُمْ مِنْكُمْ فَأُولَٰئِكَ هُمُ الظَّالِمُونَ

«O vjernici, ne prijateljujte ni sa očevima vašim ni sa braćom vašom ako više vole nevjerovanje od vjerovanja. Onaj od vas ko bude s njima prijateljevao, taj se doista prema sebi ogriješio.» (Tevba, 23)

U dva pomenuta ajeta je jasno pojašnjenje da niko nema opravdanja u kufru iz bojazni po imetak, roditelje, sinove, žene, rodbinu i tome slična opravdanja kojim se opravdava veliki broj ljudi. Ako niko nema opravdanja u uzimanju njih za prijatelje iz straha od njih i želje da se njihovom zadovoljstvu da prednost, onda kakav je tek slučaj sa onim ko daljnje nevjernike uzima za prijatelje i štićenike, i ispoljava poistovjećivanje sa njima u njihovoj vjeri iz straha da ne izgubi nešto od pomenutih stvari. A čudno je i to kako oni takav postupak smatraju dobrim i dozvoljenim. Na taj način spojili su između činjenja riddeta i dozvoljavanja onog što je zabranjeno.

Autor: Šejh Sulejman ibn Abdullah ibn Muhammed ibn Abdul-Vehhab

Iz knjige Ed-delail fi hukmi muvalati ehlil išrak (citati između 29-57 str.)