Činjenje kufra iz straha ili pohlepe za dunjalukom

„Požurite sa djelima prije nego što dođu smutnje poput dijelova tamne noći. Čovjek će osvanuti kao vjernik, a omrknuti kao nevjernik, ili omrknuti kao vjernik, a osvanuti kao nevjernik. Prodat će svoju vjeru za ovodunjalučku korist.“ (Muslim, Kitabu iman, 110/1, 118)

 Znaj, Allah ti se smilovao, da čovjek, kada ispolji poistovjećivanje sa mušricima u njihovoj vjeri, iz straha od njih, ili laskajući njima kako bi se sačuvao njihova zla - time postaje nevjernik kao i oni, pa makar mrzio njih i njihovu vjeru a volio islam i muslimane. Iz toga se ne izuzima osim onaj ko je prisiljen a to je onaj koga uzmu mušrici i kažu: Učini kufr, ili uradi to i to ili ćemo te ubiti. Ili ga pak muče sve dok ne izgovori ono što traže od njega. Tada mu se dozvoljava da izgovori svojim jezikom ali da mu srce ostane smireno u imanu. Ulema je složna da onaj ko izgovori kufr pa makar i u šali postaje nevjernik, pa kakav je tek onda slučaj sa onim ko izgovori kufr iz straha ili pohlepe za dunjalukom... »

Veliki broj sljedbenika batila-neistine (باطلٌ) ostavlja istinu iz straha da ne izgube dunjaluk, a znaju istinu i vjeruju u nju (ali je ne slijede). Time nisu postali muslimani (tj. neće biti muslimani samom spoznajom istine sve dok ne budu radili po istini, op.)

Riječi Uzvišenog:

إِذَا سَمِعْتُمْ آيَاتِ اللَّهِ يُكْفَرُ بِهَا وَيُسْتَهْزَأُ بِهَا فَلَا تَقْعُدُوا مَعَهُمْ حَتَّىٰ يَخُوضُوا فِي حَدِيثٍ غَيْرِهِ ۚ إِنَّكُمْ إِذًا مِثْلُهُمْ ۗ إِنَّ اللَّهَ جَامِعُ الْمُنَافِقِينَ وَالْكَافِرِينَ فِي جَهَنَّمَ جَمِيعًا

«Kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bićete kao i oni. Allah će sigurno zajedno sastaviti u džehennemu licemjere i nevjernike,» (Nisa, 140)

Uzvišeni, tebareke ve teala, spominje da je mu'minima u Knjizi objavio: Kada čujete da se poriču Allahove riječi (čini kufr u njih), i ismijava njima, nemojte sjediti sa njima sve dok ne promjene svoj govor. Ko sjedi sa onima koji poriču Allahove ajete i ismijavaju se njima, u stanju kada čine kufr i ismijavaju se - takav je poput njih. Allah nije napravio razlike između onoga ko se plaši ili nekog drugog, osim kada je u pitanju prisiljeni.

Sve ovo kada su bili u istoj državi na početku islama. Pa kakav je tek slučaj sa onim ko živi u prostranstvu islama, ponosu i u svojoj državi, pa pozove one koji poriču Allahove ajete i ismijavaju se njima, i njih uzme za štićenike, prijatelje i sagovornike, sluša njihov kufr i ismijavanje i podržava ih u tome, a s druge strane udaljava i protjeruje sljedbenike tevhida?!...

Riječi Uzvišenog:

مَنْ كَفَرَ بِاللَّهِ مِنْ بَعْدِ إِيمَانِهِ إِلَّا مَنْ أُكْرِهَ وَقَلْبُهُ مُطْمَئِنٌّ بِالْإِيمَانِ وَلَٰكِنْ مَنْ شَرَحَ بِالْكُفْرِ صَدْرًا فَعَلَيْهِمْ غَضَبٌ مِنَ اللَّهِ وَلَهُمْ عَذَابٌ عَظِيمٌذَٰلِكَ بِأَنَّهُمُ اسْتَحَبُّوا الْحَيَاةَ الدُّنْيَا عَلَى الْآخِرَةِ وَأَنَّ اللَّهَ لَا يَهْدِي الْقَوْمَ الْكَافِرِينَ

«Onoga koji zanevjeruje u Allaha, nakon što je u Njega vjerovao, - osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri -, čeka Allahova kazna. Ali onoga koji prsa otvori kufru stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika, zato što više vole život na ovom nego na onom svijetu, a Allah neće ukazati na pravi put onima koji neće da vjeruju.» (Nahl, 106-107)

Uzvišeni je presudio sudom koji se ne može promijeniti: Da je onaj ko ostavi svoju vjeru i vrati se u kufr, kafir, bez obzira imao opravdanja: strah po sebe, imetak, familiju, ili nemao. Bez obzira uradio kufr svojom nutrinom mimo vanjštine ili nutrinom i vanjštinom zajedno. Bez obzira uradio kufr riječima i djelom ili jednim od njih dvoje. Bez obzira uradio kufr iz pohlepe za dunjalukom kojeg želi steći od mušrika ili ne... Takav je kafir u svakoj situaciji izuzev onoga ko bude prisiljen (المكرة) (mukreh) koji se u našem dijalektu naziva magsub (المغصوب).

Zatim nas je Uzvišeni obavijestio da ovi murtedi koji su svoja prsa otvorili kufru, i koji govore da nisu uradili kufr osim iz straha - da se Allah rasrdio na njih i pripremio im bolnu patnju. Uzvišeni nas je takođe obavijestio da sebeb-uzrok kufra i kazne nije bilo vjerovanje u širk niti džehl-neznanje o tevhidu, niti mržnja prema vjeri i ljubav prema kufru, već je sebeb-uzrok dunjalučki udio kojem su oni dali prednost nad vjerom i zadovoljstvom Gospodara svih svjetova. Pa kaže Uzvišeni:

ذَٰلِكَ بِأَنَّهُمُ اسْتَحَبُّوا الْحَيَاةَ الدُّنْيَا عَلَى الْآخِرَةِ وَأَنَّ اللَّهَ لَا يَهْدِي الْقَوْمَ الْكَافِرِينَ

«Zato što više vole život na ovom nego na onom svijetu, a Allah neće ukazati na pravi put onima koji neće da vjeruju.» (Nahl, 107)

Uzvišeni ih je nazvao nevjernicima i obavijestio da ih neće uputiti pored toga što se oni pravdaju ljubavlju prema dunjaluku. Zatim je Uzvišeni obavijestio da su oni murtedi zbog toga što su dali prednost dunjaluku nad ahiretom i da su oni gafili (الغافلون) (nemarni) kojima je Allah zapečatio srca, sluh i vid. Zatim je potvrdio da su takvi na ahiretu propalice. Takvo je stanje ovih murteda u ovoj fitni-smutnji, šejtan ih je obmanuo i predstavio im da strah opravdava njihov riddet, te da im spoznajom istine i ljubavlju prema šehadetu neće štetiti to što su uradili. Zaboravljaju da veliki broj mušrika zna istinu, vole je i svjedoče da je istina, ali je ne slijede i ne rade po njoj iz ljubavi prema dunjaluku i bojazni po sebe, imetak, užitke i vodstvo. Zatim, Uzvišeni kaže:

ذَٰلِكَ بِأَنَّهُمْ قَالُوا لِلَّذِينَ كَرِهُوا مَا نَزَّلَ اللَّهُ سَنُطِيعُكُمْ فِي بَعْضِ الْأَمْرِ ۖ وَاللَّهُ يَعْلَمُ إِسْرَارَهُمْ

«To zato što su govorili onima koji ne vole ono što Allah objavljuje: Mi ćemo vam se u nekim stvarima pokoravati, a Allah dobro zna njihove tajne.» (Muhammed, 26)

Uzvišeni nas obavještava da je sebeb-uzrok njihova riddeta i šejtanskog obmanjivanja to što su oni rekli onima koji mrze ono što je Allah objavio: "Mi ćemo vam se u nekim stvarima pokoravati." Pa ako je nevjernik onaj ko obeća mušricima koji mrze ono što je Allah objavio, da će im se pokoriti u nekim stvarima, pa makar i ne uradio pomenutu stvar, kakav je tek slučaj sa onim ko se poistovjeti sa mušricima koji mrze ono što je Allah objavio od naredbe da se samo On obožava...

Na drugom mjestu Uzvišeni kaže:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَتَّخِذُوا آبَاءَكُمْ وَإِخْوَانَكُمْ أَوْلِيَاءَ إِنِ اسْتَحَبُّوا الْكُفْرَ عَلَى الْإِيمَانِ ۚ وَمَنْ يَتَوَلَّهُمْ مِنْكُمْ فَأُولَٰئِكَ هُمُ الظَّالِمُونَ

«O vjernici, ne prijateljujte ni sa očevima vašim ni sa braćom vašom ako više vole nevjerovanje od vjerovanja. Onaj od vas ko bude s njima prijateljevao, taj se doista prema sebi ogriješio.» (Tevba, 23)

U dva pomenuta ajeta je jasno pojašnjenje da niko nema opravdanja u kufru iz bojazni po imetak, roditelje, sinove, žene, rodbinu i tome slična opravdanja kojim se opravdava veliki broj ljudi. Ako niko nema opravdanja u uzimanju njih za prijatelje iz straha od njih i želje da se njihovom zadovoljstvu da prednost, onda kakav je tek slučaj sa onim ko daljnje nevjernike uzima za prijatelje i štićenike, i ispoljava poistovjećivanje sa njima u njihovoj vjeri iz straha da ne izgubi nešto od pomenutih stvari. A čudno je i to kako oni takav postupak smatraju dobrim i dozvoljenim. Na taj način spojili su između činjenja riddeta i dozvoljavanja onog što je zabranjeno.

Autor: Šejh Sulejman ibn Abdullah ibn Muhammed ibn Abdul-Vehhab

Iz knjige Ed-delail fi hukmi muvalati ehlil išrak (citati između 29-57 str.)