„Tabor Allahu pokornih je u strastima vidio prevaru i obmanu, pa su ih se klonili. Obratili su se razumu za savjet, pa su savjet prihvatili. Srca su uposlili razmišljanjem o cilju i svrsi njihovog stvaranja. Svoja su tijela uposlili činjenjem dobrih djela koja su im naredjena. Svoje su vrijeme trošili na ono što će im koristiti na ahiretu. Brzi prolazak dunjalučkog života preduhitrili su požurivanjem činjenja dobra. Borave na dunjaluku, ali im srca putuju ka ahiretu. Nastanili su se na ahiretu prije nego su u njega zagazili. Zaokupljeni su Allahom Uzvišenim i pokornošću onoliko koliko osjećaju potrebe za Njime. Za ahiret se pripremaju onoliko koliko će u njemu boraviti. Na ovo im je Allah Uzvišeni još u dunjalučkom životu uzvratio blagodarjem iz Dženneta i njegovim mirisima: u srca im je ulio smirenost, ljubav prema Njemu i čežnju za susretom sa Njim, a oslobodio ih je onoga čime je napunio srca poklonika dunjaluku: od ljubavi prema dunjaluku, od briga za njegovim nestankom i od tuge za njegovim prolaskom. Njima je bilo lahko ono što je rasipnicima i ljubiteljima dunjalučkog sjaja bilo teško i trnovito. Oni su uživali u onome što je neznalicama strano i nepoznato. Tijelima su bili na dunjaluku, a dušama kod džennetskih kapija...“  

Ibn Kajjim El – Dževzijje

Dova Isaa, alejhi sellam

"Gospodaru moj, iako si visoko Ti si blizu, iako si blizu Ti si visoko. Ti si Uzvišen iznad svih svojih stvorenja. Ti si svojom rječju u beskrajnom prostranstvu stvorio sedam nebesa, pa su Ti se iz strahopoštovanja odazvala i pokorila Tvojoj zapovijedi. Na njima su Tvoji meleki, koji Te stalno slave i hvale. Ti si na njima postavio svjetiljku u noćnoj tami, a Sunčevo svjetlo po danu. Ti si na njima postavio grom, koji Te slavi i hvali. Tvojom veličnom svjetlo nadvladava tamu. Ti si na njima postavio svjetiljke, pomoću kojih zalutali u tami nalazi put. 

Slavljen neka si, Gospodaru moj. Stvorio si nebesa i Zemlju učinio zaravnatom, iznad obilnih valova vode. Ti si je učinio pokornom i to se vidi i njeni neukrotivi dijelovi su Ti ostali pokorni, povinovala se Tvom naređenju. Njene vode su poslušne Tvojoj veličini, pa si Ti na njoj nakon mora stvorio rijeke, nakon rijeka potočiće i nakon potočića mnogobrojne izvore, zatim si dao iz nje rijeke, drveće i plodove. Na njoj si stvorio brda i njima je učvrstio na vodi, te su Ti se pokorila i njena brda i stijenje. 

Slavljen neka si Gospodaru moj! Ko bi mogao svojim svojstvima i osobinama dostići Tvoja svojstva i osobine? Ti tjeraš oblake, oslobađaš robove i sudiš prema Istini i Ti si najbolji sudija. 

Nema boga osim Tebe, slava Tebi! Ti si naredio da od Tebe tražimo oprost za svaki grijeh. 

Nema boga osim Tebe, slava Tebi! Ti si zaklonio nebesa od ljudi. 

Nema boga osim Tebe, slava Tebi! Tebe se Tvoji pametni robovi boje. 

Svjedočimo da Ti nisi božanstvo koje smo mi izmislili, niti gospodar na kojeg prestaje sjećanje. Ti nemaš sudruga, pa da se njemu obraćamo a Tebe zapostavimo. Niko Ti nije pomogao kad si nas stvarao, pa ne sumnjamo u Tebe. 

Svjedočimo da si Ti Jedan, Vječni, da nisi rodio i da nisi rođen, i da Tebi nema ravnog."

OBAVEZA  POŠTOVANJA  ASHABA

Naša je dužnost ravnopravno poštovati ashabe,a posebno one koji su bili bliži Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Allah, dželle šanuhu, je pohvalio ashabe Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i sve one što ih u dobročinstvu slijediše. On, Uzvišeni, obavijestio je da je njima zadovoljan, a i da su oni Njime zadovoljni. Na mnogim mjestima u Kuranu Uzvišeni ih je spomenuo, kao na primjer:

“Muhammed je Allahov Poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako ruku čine i licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo, - na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A i u Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača, - da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela čine Allah obećava oprost i nagradu veliku.” (Al-Fath, 29)

“Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao šta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih, i nagradit će ih skorom pobjedom.” (Al-Fath, 18)

U Muslimovoj zbirci vjerodostojnih hadisa stoji hadis u kome Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ne psujte (grdite) moje ashabe! Tako mi Onog u cijoj je ruci moja duša, kada bi neko od vas udijelio zlata koliko brdo Uhud, ne bi dostigao ni polovinu šake (onoga što su oni udijelili).”

Od Alije ibn Ebu-Taliba prenosi se da je rekao: Najbolji ljudi iz ovog ummeta nakon Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jesu Ebu-Bekr i Omer, neka je Allah njima zadovoljan.

Poslanikovi ashabi složili su se na vjernost Osmanu nakon smrti Omera, neka je Allah njima zadovoljan. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Hilafet po metodu poslanstva bit će trideset godina. Zatim će postati kraljevina.” (Ahmed)

“Prihvatite se moga sunneta (postupka) i sunneta pravednih halifa nakon mene. Čvrsto se njega držite i očnjacima ga pregrizite. I čuvajte se novotarija jer je svaka novotarija zabluda.” (Ebu-Davud)

Zadnji od pravednih vladara islamske države bio je Alija ibn Ebu-Talib. Islamski učenjaci i muslimani - sunnije složili su se oko toga da treba po slijedećem redoslijedu govoriti ko je najbolji od ashaba: Ebu-Bekr, Omer, Osman i Alija. O ovom redoslijedu govori veliki broj hadisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje nećemo na ovom mjestu spominjati.

Ne ulazimo u to zbog čega su se ashabi razišli u nekim stvarima jer pouzdano znamo da ima dosta potvorenih laži kada je u pitanju neslaganje između njih. Oni su svoje odluke donosili nakon dugog razmišljanja i razmatranja, pa ko je pogodio istinu njemu dvostruka nagrada, a ko je od njih pogriješio bit će mu oprošteno zbog njegovih ranijih djela. A oni nisu činili hrđava djela jer je Allah, subhanehu we te’ala, njima odredio Njegovo dobročinstvo. Oni su najbolja generacija i naraštaj koji se ikada pojavio na ovom dunjaluku: “Najbolji su ljudi, moj naraštaj kome sam ja poslat. Pa zatim oni koji dođu iza njih.” (Buhari)

Također, porodicaPoslanika, sallallahu alejhi ve sellem,polaže pravo na naše poštovanje koje smo im dužni ukazati. Allah, tebareke ve teala, Poslanikovoj je porodici dodijelio petinu ratnog plijena i naredio nam je da donosimo salavat i na njih kada donosimo salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Učeći nas tome, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Allahu moj, smiluj se Muhammedu i porodici Muhammedovoj, kao što si se smilovao Ibrahimu i porodici Ibrahimovoj. Ti si Hvaljeni, Veličanstveni. I blagoslovi Muhammeda i porodicu Muhammedovu, kao što si blagoslovio Ibrahima i Ibrahimovu porodicu.” (Buhari)

Porodica Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem, jesu upravo oni kojima je milostinja zabranjena. Ovo je stav Šafije i imama Ahmeda ibn Hanbela jer je Poslanik, alejhis-selam, rekao: “Sadaka nije dozvoljena Muhammedu i njegovoj porodici.” (Muslim)

Allah, tebareke ve teala, kaže:

“Doista Allah želi odstraniti od vas nečistoću, o porodico Poslanikova, i potpuno vas očistiti.” (Al-Ahzab, 33)

Neki su muslimani od prvih pokoljenja govorili da je ljubav prema Ebu-Bekru i Omeru znak iskrenog imana dok je mržnja prema njima pravo licemjerstvo.

U poznatim zbirkama poslanikovih hadisa stoji hadis u kome je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Abbasu kada mu se ovaj požalio na negodovanje nekih ljudi prema njemu: “Tako mi Onoga u cijoj je ruci moja duša, oni neće ući u Džennet dok vas ne zavole zbog mene.” (Tirmizi)

“Zaista je Allah izabrao potomke Ismailove; zatim je izabrao potomke Kenaneta između

potomaka Ismailovih; a od Kenaneta je izabrao Kurejšije; a od Kurejšija je izabrao potomke Hašima; a od potomaka Hašima je izabrao mene.” (Muslim)

Kada je Osman, radijallahu anhu, ubijen, nastaje smutnja među muslimanima jer su se u tim trenucima odvojili oni koji su voljeli Osmana pa čak i pretjerivali u ljubavi prema njemu i počeli su grditi Aliju jer su smatrali da je on krivac za Osmanovu smrt (ovaj slučaj predstavlja historijsku podvalu sunnijama od njihovih neprijatelja šiija). Pretjeranu ljubav prema Osmanu iskazivali su stanovnici Šama, dok su pretjeranu ljubav prema Aliji pokazivali stanovnici Iraka. Kasnije su jedni počeli osuđivati Aliju, dok su ovi drugi osuđivali Osmana. Nakon toga su u svom pretjerivanju otišli toliko daleko da su počeli psovati Ebu-Bekra i Omera. Ti su novatori bili povod velikog iskušenja muslimanima tog doba. Ono što je ispravno u vezi s ovim pitanjem jeste iskazivanje iskrene ljubavi i prema Osmanu i prema Aliji. Međutim, Ebu-Bekr i Omer su u prednosti ispred njih jer ih je Allah, dželle šanuhu, odlikovao nad ostalim ashabima zbog njihovih zasluga koje su imali još na početku islama. Razdor i nesloga su Kuranom zabranjeni, dok je sloga među muslimanima izričito naređena – možda je pisac mislio na riječi Allaha, dželle šanuhu:

“Svi se Allahovog užeta čvrsto držite i nipošto se ne razdvajajte.” (Ali-Imran, 103)

Mumin treba dobro provjeriti sve vijesti koje govore o ovoj temi i mora se držati Allahovog užeta čije su osnove znanje i pravda i iskreno slijeđenje, tj. prihvatanje Kurana i sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kad su rafida (šiije) počeli psovati ashabe, učenjaci su počeli naređivati kazne protiv onih koji su psovali ashabe. Nakon toga su šiije ashabe proglasili nevjernicima o čemu smo govorili na drugom mjestu.

NAJBOLJA OPORUKA

Šejhul-Islam Ibn-Tejmijje

UTICAJ VJERE NA  OSLOBOĐENJE COVJEKA

Omer Sulejman el-Eškar

„Allahu moj, ja Te molim za Tvoju ljubav, ljubav prema onima koji Tebe vole i ljubav prema djelima koja ce mi priskrbiti Tvoju ljubav. Allahu moj, ljubav koju si mi podario usmjeri prema onome sto Ti volis, ono sto si mi uskratio sto ja volim nadomjesti mi onime sto Ti volis. Allahu moj, ucini da mi ljubav prema Tebi bude draza od ljubavi prema porodici, imetku, i od hladne vode kada sam veoma zedan. Allahu moj, ucini da me Ti volis, Tvoji meleki, vjerovjesnici i poslanici i Tvoji dobri robovi. Ucini me od onih koji Te vole i koji vole Tvoje meleke, vjerovjesnike i poslanike i Tvoje dobre robove. Allahu moj, ozivi moje srce ljubavlju prema Tebi i ucini me onakvim kakvim ces Ti biti zadovoljan. Allahu moj, ucini da Te svim srcem volim i da krajnjim naporom nastojim da Te ucinim zadovoljnim mnome. Allahu moj, ucini da sva moja ljubav bude usmjerena prema Tebi i da svaki postupak koji uradim bude s ciljem da Tebi udovoljim.“

Amiiin!

SLIJEĐENJEM SUNNETA DO ZDRAVLJA

Od El- Mikkdama ibn Ma'dijekeriba pripovijeda se da je rekao:
“Čuo sam od Allahovog Poslanika,sallallahu alejhi we sellem, kada je rekao: “Čovjek goru posudu od stomaka ne moze napuniti. Dovoljno mu je nekoliko zalogaja koji će mu kičmu ispraviti. A ako ga već mora napuniti, neka trećinu napuni hranom, trećinu pićem, a trećinu neka ostavi za disanje.”
Prenosi imam Ahmed , Tirmizi, Nesai i Ibn Madza. Tirmizi je rekao: "Ovaj hadis je hasen."
Ovaj hadis s njegovim povodom biljezi Ebu Kasim el- Begavi u svom Mu'dzemu od Abdurrahmana ibn el-Mureki'a, gdje stoji: "Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, oslobodio je Hajber, a bio je sav u voćnjacima. Ljudi navalise na voće i nakon nekog vremena obuze ih groznica. Požalise se Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, pa im reče: “Temperatura je smrtni vjesnik i Božiji zatvor na zemlji; ona je dio Vatre. Kada vas obuzme, ohladite vodu u vašim mjesinama, a zatim je pospite po sebi između dva namaza ( akšama i jacije).” Tako su i uradili i prođe ih temperatura. Tada Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, reče: “Allah nije stvorio goru posudu od stomaka. A ako se već mora napuniti, onda neka bude trećinu za hranu, trećinu za vodu i trećinu za vazduh.”
Ovaj hadis predstavlja opće načelo za sve osnove medicine.
Kada je poznati Ibn Masevejh procitao ovaj hadis u knjizi Ebu Hajsema izjavio je: “Kada bi se ljudi pridržavali ovih riječi, bili bi posteđeni svih bolesti i bolova, a ambulante i apoteke prestale bi raditi.”
On je ovo izjavio jer je poznato da je prejedanje izvor svih bolesti.

Haris ibn Kaleda, arapski liječnik, izjavio je: “Vrućica je glava svih lijekova, a prejedanje je glava svih bolesti.”
Haris, rahimehulah, rekao je: “Ono što ubija ljude i upropaštava zvijeri u divljini jeste uzimanje hrane na hranu prije nego što se probavi."

Ovo su samo neke koristi umjerenog objedovanja i savjet da se hrana ne "trpa", jer to škodi tijelu i zdravlju. Umjerenost u uzimanju hrane ima također veliki uticaj i na srce i njegovo zdravlje. Neznatno konzumiranje hrane ima za posljedicu da omekša srce, ojačava pronicljivost, u duši stvara poniznost, slabi strast i srdžbu. Prekomjerno uzimanje hrane ima suprotne posljedice.
Mirvezi pripovijeda da je imam Ahmed cijenio sustezanje od hrane, skromnost i da ga je jednom upitao: “Zar će čovjek biti nagrađen samo zbog odricanja od strasti?” On odgovori: “Kako da ne bude nagrađen kada je Ibn Omer rekao: “Četiri se mjeseca nisam najeo!” Ja opet upitah Ahmeda: “Može li čovjek blago, njezno srce ako je gurman?” On odgovori: “Ja u to ne vjerujem.”
Neki je čovjek rekao Ibn Omeru, radijallahu anhuma: “Hoćes li da ti donesem dževaris?” Ibn Omer upita: “Sta je to?” Ovaj reče: “To pomaže lakšem varenju hrane kada se najedes.” On mu odgovori : “Četiri mjeseca se nisam najeo, ali ne zato što nisam mogao, nego što sam vidio ljude koji su više gladovali nego što su bili siti.”
Muhammed ibn Vasia rekao je: “Ko malo jede, shvatat će, drugi će ga shvatati, očistit će srce i bit ce blag. A prekomjerno uzimanje hrane otežava takvom mnogo čega sto želi.”
Ebu Sulejman ed Darani rekao je: “Kada duša ogladni i ožedni, srce se čisti i postane mehkim, a kada se najede i napoji, srce zaslijepi.”
On isto tako kaže: “Kljuc dunjaluka je sitost. Kljuc Ahireta je glad. Osnova svakog dobra na dunjaluku i ahiretu jeste strah od Allaha Uzvišenog. Allah daje blagodati dunjaluka  onome koga voli i ne voli. Međutim glad je kod Njega pohranjena i ne da je nikome osim Svojim miljenicima. Draže mi je da se odreknem večere nego da je pojedem, pa da cijelu noć provedem u ibadetu.”
Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, preporučio je u tematskom hadisu umjereno konzumiranje hrane slijedećim riječima: “Čovjeku je dovoljno nekoliko zalogaja koji će mu kičmu uspravnom držati…”
Buhari i Muslim bilježe hadis: “Vjernik jede za jedna, a nevjernik za sedmera crijeva.” Ovim se htjelo reći da vjernik jede pristojno i u skladu sa propisima vjere, pa mu je dovoljno i malo hrane, a nevjernik jede prozdrljivo, pa mu je potrebno sedmerostruko više hrane negoli vjerniku.
Pored podsticanja na umjerenost u hrani i zadovoljavanju neznatnim njenim količinama, Vjerovjesnik sallallahu alejhi we sellem,podsticao je da se višak hrane ponudi drugima , pa je rekao: “Hrana za jednoga dovoljna je za dvojicu, hrana za dvojicu dovoljna je za trojicu, a hrana za trojicu dovoljna je za četvericu.”  Prema tome, najbolji raspored  koji vjernik u jelu može napraviti jeste da trećinu odredi za hranu, trećinu za piće i trećinu ostavi za disanje kao što je spomenuto u tematskom hadisu.
Poslanik sallallahu alejhi we sellem, je rekao: “Najbolja generacija je moja, zatim ona koja će doći nakon nje, a zatim ona koja će doći nakon nje. Potom ce doći ljudi koji će svjedočiti, ali neće tražiti da se svjedoči, zavjetovat će se, ali te zavjete neće ispunjavati i među njima će se pojaviti gojaznost.”
Ibn Omer, radijallahu anhuma, pripovijeda: “Neki je čovjek podrignuo u drustvu Poslanika, sallallahu alejhi we sellem,pa mu on rece: “Poštedi me tvoga podrigivanja. Najzasićeniji na dunjaluku biti će najduže gladan na Ahiretu.”

Preuzeto iz knjige  "Buđenje ambicija" - Ibn Redžeb el- Hanbeli

“Reci; Zovite: ´Allah´ ili zovite: ´Milostivi´, a kako god Ga budete zvali, Njegova su imena najljepša. Ne izgovaraj na sav glas Kur´an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga; traži sredinu između toga I reci: Hvaljen Allah koji Sebi nije uzeo djeteta I koji u vlasti nema ortaka, I kome ne treba zaštitinik zbog nemoći - i hvaleći Ga veličaj.”

(Al-Isra’, 110-111)

“Srce obolijeva kao što obolijeva i tijelo, a njegov lijek je u pokajanju i žurnom činjenju dobra. Srce se prlja kao što se prlja i odgledalo, a čisti se i glača veličanjem i slavljenjem Allaha. Srce može biti bez odjeće kao i tijelo, a odjeća i ukras sca jeste bogobojaznost. Srce osjeća glad i žeđ poput tijela, a njegova hrana i piće jesu spoznaja Allaha, ljubav prema Njemu, oslanjanje na Njega, pribjegavanje Njemu, i stalna budnost u pokornosti Njemu Uzvišenom.“

Ibn Kajjim El – Dževzijje

“Tako mi vremena - čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.”

(Al-'Asr, 1-3)

„Život srca moguć je samo uz spominjanje Allaha, subhanehu we te’ala, i bez toga ono umire. Kada jezik srca utone u spominjanje Allaha, subhanehu we te’ala, ono shvati šta njegov Miljenik od njega želi. Većinu svojih riječi i djela on posveti Njemu, a male blagodati koji mu Allah, subhanehu we te’ala, podari, on smatra velikim. On je potpuno predan Allahu, subhanehu we te’ala, i u potpunosti se klonio griješenja. Sve svoje biće on je poklonio svome Voljenom i sebi ništa nije ostavio. Njegovo je srce ispunjeno veličanjem i uzdizanjem svoga Gospodara i nastojanjem da se stekne Njegovo zadovoljstvo. Teško mu je da se strpi zbog daljine susreta sa Njim, smiren je samo kada Njega spominje, za Njim žudi i Njemu čezne. Sretan je samo kada Njega spominje, čuva Njegove granice i kada daje prednost Njegovom zadovoljstvu nad zadovoljstvom Njegovih robova. To je onaj koji istinski voli svoga Gospodara.“

Ibn Kajjim El – Dževzijje

“Milostivi, poučava Kur’anu, stvara čovjeka, uči ga govoru. Sunce i Mjesec utvrđenim putanjama plove, i trava i drveće se pokoravaju, a nebo je digao. I postavio je terazije da ne prelazite granice u mjerenju - i pravo mjerite i na teraziji ne zakidajte! A Zemlju je za stvorenja razastro, na njoj ima voća i palmi sa plodom u čaškama i žita sa lišćem i miomirisna cvijeća – pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!”

(Ar-Rahman, 1 - 13)

“Riječ sloboda jeste slatka jeziku i milozvučna ušima pristaša slobode, a istovremeno

tegoba i nelagodnost dušama njenih protivnika i tuga onih koji je ne uživaju. Sloboda je

poznata priča koja se ne prestaje opevavati kroz duga vremena; spjevali su je pjesnici,

njenoj primjeni pozivani velikani i dobronamjernici, i bezbroj puta su zacrtani planovi za njeno implementiranje i ukidanje ropstva. Mnogi su ljudi žrtvovali svoje živote i bogatstvo na putu do slobode, a dan kada bi je postigli, proglasili bi praznikom. Koliko god prevrtali stranice historije, gledajući razne narode, nećemo naći narod koji je smatrao ropstvo lijepim i da se iz njeg nije želio otrgnuti ka slobodi.”

Ibn Tejjmije

بسم الله الرحمن الرحيم

قُلْ إِنَّ صَلَاتِي وَنُسُكِي وَمَحْيَايَ وَمَمَاتِي لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ لَا شَرِيكَ لَهُ وَبِذَلِكَ أُمِرْتُ وَأَنَا أَوَّلُ   الْمُسْلِمِينَ                                          

                             

“Reci: Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema saučesnika; to mi je narađeno i ja sam prvi musliman.” (Al-An'am,162-163)

Postovani prisutni:

Neka je hvala i slava apsolutnom Gospodaru svih svjetova Allahu Uzvišenom , Gospodaru znanog i neznanog, Vladaru Sudnjeg dana , koga Allah subhanehu we te’ala, uputi niko nemože na stranputicu da ga odvede , a kome On srce zapečati niko nemože na Pravi put da ukaže. Neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we sellem , na njegove ashabe , na istinski ummet sve do Sudnjeg dana i na nas koji smo ovdje prisutni. Amiiin!

Danas je 10 zul-hidždže, danas je blagdan ummetu Muhammeda sallallahu alejhi we sellem, dani koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, obeležavao na način na koji je dosljedan onima koji vjeruju u Allaha subhanehu we te’ala i koji jedino Allahu robuju. Ono što je tragično i bolno a u kome smo mi i svjedoci i akteri je to da se Bajram kao blagdan dočekuje na način koji je u suprotnosti sa praksom Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we sellem.

Bajram je praznik i dužni smo klanjati Bajram-namaz, posle toga zaklati Kurban (ako smo u mogućnosti) u Allahovo ime, sunnet je da se svečano provedemo, da se ovodunjalučke stvari zapostave, da se obiđe rodbina i čestita Bajram, ujedno da se uputi dova i počasti svako onaj koji nam dođe u goste.

Ono što je bolna istina je da ljudi obilježavaju ovaj vjerski praznik na način koji je zabranjen u islamu, uz alkohol, neizvršavanje farzova u toku dana i druge neislamske običaje.

Allah subhanehu we te’ala u prijevodu sure Al-An’am, 162-163 ajet: “Reci: Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema saučesnika; to mi je narađeno i ja sam prvi musliman.”- poručuje da Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem, kaže svima da je Njegov namaz, Njegovi obredi tj klanje kurbana, život i smrt posvećeni su Allahu Jedinome. Postavlja se pitanje: Gdje smo mi u ovom Kur’ankom ajetu?

Danas nas ima elhamdulillah dosta, puna džamija. Jučer nije bila puna, koga god da pitaš tvrdi da je musliman, koga kod pitaš: Ko je tvoj Gospodar? Odgovara: Allah, ako ga pitaš: Kako robuješ Allahu subhanehu we te’ala? odgovora nema, i ako postaviš još pitanja dobit ćeš potvrdan odgovor da je Allah subhanehu we te’ala, njegov Gospodar i da je on musliman. A Kur’an i Sunnet nam potvrđuju da takav način iskazivanja pripadnost Islamu je skroz pogrešan.

Vode se rasprave o tome ko je musliman a ko nije, ko je na pravom putu a ko nije, izbjegavaju ljudi jedni druge samo zato što jedni smatraju svoj stav ispravnim a i drugi smatraju svoj stav ispravnim, a stavovi su im različiti, a Islam je potpun elhamdulillah, jer nam Allah subhanehu we te’ala poručuje:

“Danas sam vam vjeru vašu  usavršio i blagodat Svoju  prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.“ (Al-Ma’idah, 3)

Ovo je znak da nešto nije u redu, Islam je potpun, a po pitanju pripadnosti islama imamo različite stavove, od toga da je dovoljno sebe smatrati muslimanom samo sa “čistim srcem“, neki smatraju da je muslimanu dovoljno da klanja samo Bajram-namaz, neki smatraju da je musliman svaki onaj koji izmiruje samo članarinu i da ne nabrajamo razna razmišljanja o tome ko je musliman i koje su njegove obaveze. Ovaj problem nije samo ovdje pristan i nije nerešiv, ali da bi se problem rešio moramo se vratiti Kur’anu i Sunnetu. Prvi ajeti koje je Allah subhanehu we te’ala objavio Svome Poslaniku sallallahu alejhi we sellem bile su u prijevodu:

“ Uči, u ime Gospodara tvoga koji stvara,“ (Al-Alaq, 1).

Na nama je da učimo o našoj vjeri radi Allaha subhanehu we te’ala i tek nakon toga možemo stvoriti uvid u problem koji je prisutan. Biti potpun musliman neznači imati samo čisto srce, niti klanjati Bajram-namaz, niti izmiriti članarinu, definicija o potpunom, pravednom i iskrenom muslimanu znači slijediti u potpunosti Kur’an i Sunnet Poslanika sallallahu alejhi we sellem. Nema islama bez iskrenog šehadeta, nema ismala bez pet dnevnih namaza, ovo su Kur’ansko-hadiske potvrde, nisu to riječi niti moje niti nekog drugog. Allah u prijevodu dosta Kur’anskih ajeta napominje: “O vi koji vjerujete...“ napominje i “namaz klanjajte i zekat dajte...“

Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem, kaže: “Razlika između nas i onih koji ne vjeruju je ostavljanje namaza.“ (Tirmizi) 

Zar pored ovih jasnih dokaza tražimo da opravdamo nas Islam bez namaza?

Što znači da potpun musliman treba kod sebe imati sve imansko-islamske šartove, a to su na osnovu hadisa od Omera, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, na pitanje meleka Džibrila o islamu, imanu i ihsanu rekao: “Islam je da posvjedočis da nema drugog Boga osim Allaha subhanehu we te’ala i da je Muhammed Božji rob i Božji Poslanik, da obavljas namaz, daješ zekat, postiš mjesec Ramazan i da obaviš hadždž ako si u mogućnosti.“

O imanu je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem rekao: “Iman je da vjeruješ u Allaha subhanehu we te’ala, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji Dan i da vjeruješ da je sve određeno, bilo dobro ili zlo.“

A o ihsanu je rekao: “Ihsan je da robuješ Allahu subhanehu we te’ala kao da ga vidiš, iako ti Njega ne vidiš, On tebe zaista vidi.“ (Muslim)

Ovo su jasni dokazi koji ukazuju šta sve jedan musliman u osnovi treba imati kod sebe. Tek nakon posjedovanja kod sebe ovih farzova možemo sebe smatrati muslimanima i ako želimo upotpuniti naš Islam, onda moramo iz Kur’ana i Sunneta crpiti ostale vrline koje čovjeka čine muslimanom. Nemože musliman biti onaj “koji dio Knjige prihvaća a dio odbacuje.“

Tako da sve rasprave po pitanju islama koje se vode u našim džemaatima a koje su usmjerene na relaciji ko je u pravu a ko nije, moramo rešavati prvenstveno i samo na osnovu Kur’ana i hadisa, a ne na osnovu svog mišljenja i svog hira, zato poruka bajramska neka nam bude:

“O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i ne umirite nikako drugačije osim kao muslimani!“ (Ali’Imran, 102) 

“Držite se Allahovog užeta, zajedno, i ne razjedinjujte se.“ (Ali’Imran, 103)

Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata, i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.“ (Al-Hujuraat, 10)

A Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem nam poručuje:

“Nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok se ne budete međusobno voljeli. Hoćete li da vas uputim na nešto zbog čega ćete se zavoljeti? – Nazivajte selam jedni drugima.“ (Muslim)

“Primjer vjernika u međusobnoj pažnji, milosrđu i saosjećanju jeste primjer jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ, svi ostali organi mu se odazovu i pridruže u bolu nesanicom i temperaturom.“ (Buhari)

Molim Allaha, subhanehu we te’ala, da nas uputi na pravi put u ovom mubarek danu, da nas očisti svakog širka, da nas učvrsti na pravi put, i da sve što je razlog međusobne rasprave i razjedinjenja nestane a da umjesto toga Allah, subhanehu we te’ala, podari samilost i ispravno razumjevanje vjere, da nam popravi naše stanje i da kao iskreni muslimani preselimo. Amiiin!

Molim Allaha, subhanehu we te’ala, da svima koji su na hadždžu-hadždž bude mebrur, da svima onima koji su nanijjetili prinjeti žrtvu-žrtva bude primljena, da iskrenim vjernicima oprosti i podari svaki hajr i na dunjaluku i na ahiretu. Amiiin!

Teqabbel Allahu Minna We Minkum!

Bajram Šerif Mubarek Olsun!

Hatib : Senaid Feta

06.11.2011 god.

Ebu Katada, radijaAllahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, bio upitan o postu na dan Arafata, pa je rekao: 

''On briše grijehe za prošlu i narednu godinu.''

(Bilježi Muslim i četvorica autora Sunena)